Ustavni sud odbio je banke zbog 'švicaraca', no to ne vrijedi za sve. Potrošači čekaju još jednu važnu odluku koja otvara vrata tužbama. Doznajte o čemu se radi

Tako je nakon gotovo deset godina, točnije od travnja 2012., kada je podignuta kolektivna tužba Udruge Potrošač, završila jedna epizoda sage o kreditima u švicarskim francima. No dobar dio potrošača još uvijek čeka presudu Suda EU-a o tome imaju li potrošači s konvertiranim kreditima pravo na restituciju, ali i odluku o tome jesu li ništetni ugovori o kreditima u švicarskim francima.

Dobra je vijest za potrošače, piše na svojem profilu na Facebooku Goran Aleksić, jedan od lidera Udruge Franak, to da nema zastare potraživanja prije nego što se ništetnost pravomoćno utvrdi.

'Potrošači iz konvertiranih kredita imaju pravni interes za utvrđivanje deklaratornih i kondemnatornih tužbenih zahtjeva iz temeljnih ugovora u CHF-u, a u privatnim postupcima ne moraju se provoditi dokazni postupci jer je kolektivna presuda direktno primjenjiva na privatni postupak. Donesen je i čitav niz odličnih presuda na Sudu EU-a. Danas je na sudovima 30.000 tužbi za kredite u CHF-u, od čega je 20.000 konvertiranih kredita', piše Aleksić.

Ključna je dakle presuda Suda EU-a po predmetu C-567/20, o čemu je Udruga Franak izvijestila krajem siječnja i koja bi mogla omogućiti tužbe svim onima koji su prihvatili konverziju.

Županijski sud u Osijeku potvrdio je 21. prosinca 2020. drugostupanjskom presudom pravomoćnost presude za dva konvertirana kredita te je naložio Addiko banci vraćanje 80.000 kuna preplaćenih kamata i preplaćenog tečaja za ta dva konvertirana kredita, a to znači da sa zateznim kamatama tužiteljici Danici Brezec iz Josipova Addiko mora uplatiti oko 160.000 kuna, uz 14.000 kuna sudskih i odvjetničkih troškova. Ukupan iznos oba kredita bio je 56.000 CHF, odnosno oko 260.000 kuna.

U obrazloženju presude, što je vrlo važno za sve koji planiraju tužiti banke, navodi se kako konverzija kredita nije od značenja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule u CHF-u i promjenjive kamatne stope.

'Niti zakonom o konverziji niti aneksom nije riješeno pitanje ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF-u, a intencija zakona bila je izjednačavanje potrošača iz kredita u CHF-u s potrošačima iz eurskih kredita. Aneksom se riješilo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo pitanje preplaćenih kamata i tečaja prije konverzije. Konverzijom se rješavaju isključivo pitanja ugovornih obveza, a ne rješavaju se izvanugovorne obveze proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba', piše Udruga Franak i nastavlja kako je, unatoč ispravno provedenoj konverziji, vještak utvrdio da postoje preplaćeni iznosi koji konverzijom nisu riješeni.

Dodatno, na temelju Direktive 93/13, Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima te na temelju odluke Vrhovnog suda po reviziji Rev-2868/18, tužiteljica ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, a prema odluci Vrhovnog suda u oglednom postupku Gos-1/19, konverzija je valjana i ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba.