Neprekinut niz ideja i izjava iz Bijele kuće, za koje se nikad ne može sa sigurnošću reći jesu li ozbiljne ili ne, nastavljen je i prošlog tjedna, kad je objavljeno - a američki predsjednik Donald Trump to je i potvrdio - da su dužnosnici američke vlade razmatrali kupovinu Grenlanda. Otok, koji se najvećim dijelom nalazi iznad Arktičkog kruga, već više od dva stoljeća pod upravom je Danske, a nakon što je razjašnjeno da se ne radi o loše tempiranoj prvoaprilskoj šali, kao što je to cinično komentirao bivši danski premijer Lars Lokke Rasmussen, ta je država i službeno morala objaviti da ne prodaje Grenland.

Premijerka Mette Frederiksen, koja je tijekom vikenda bila i u službenom posjetu Grenlandu i koja uskoro očekuje Trumpa u njegovu službenom posjetu Danskoj, izjavila je da 'Grenland nije na prodaju' i dodala čak i da 'Grenland nije danski, Grenland pripada Grenlandu', prenose mediji. 'Stvarno se nadam da nisu ovo ozbiljno mislili', kazala je Frederiksen, a lokalne grenlandske vlasti također su diplomatski objavile da 'lijepo surađuju' sa Sjedinjenim Američkim Državama, ali da se otok ne prodaje.

Pod upravu Danske došao je početkom 19. stoljeća, a integralnim dijelom ove europske države postao je 1953. Dvadeset godina kasnije, ulaskom Danske u Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ, preteča Europske unije), počinje borba za većom autonomijom. Europska ribarska politika nije bila u skladu sa željama većinom ribarske privrede na kojoj leži Grenland te je otok dobio lokalnu samoupravu sredinom 1979. godine i od tada ima i svog premijera. Posljednjih pet godina tu dužnost obavlja Kim Kielsen. Sredinom osamdesetih Grenland je postao jedan od samo dva teritorija koji su izašli iz EEZ/EU-a (prije njega to je osamostaljenjem napravio francuski Alžir). Referendumom u 2008. građani su tražili nešto veću autonomiju od Danske, što je ispunjeno godinu kasnije.

Zavaravajuće veličine na uobičajenim zemljopisnim kartama (prividno je jednake površine kao Australija iako u stvarnosti ima tek trećinu njene površine), Grenland ima i zavaravajuće ime. Usprkos tome što ono sugerira da se radi o zelenom otoku, njegove četiri petine površine pokrivene su ledom i nema ga jedino u primorskom pojasu.

Na otoku živi pedesetak tisuća stanovnika, a većina naselja je raspoređena uz jugozapadnu obalu, onu okrenutu ostatku Sjeverne Amerike. Zbog hladne klime vegetacija je oskudna (većinom lišajevi i mahovina), a stanovnici uspijevaju uzgojiti tek nešto povrća i krumpira. Ekonomija se, kao što je spomenuto, zasniva uglavnom na ribarstvu i nešto malo stočarstva, nekoliko remontnih brodogradilišta te rudarstvu.

Sve do kontroverzne Trumpove ideje Grenland se posljednjih godina spominjao u medijima uglavnom kao jedan od najvažnijih dokaza za promjenu klime, odnosno globalno zatopljenje. Upravo je prije nekoliko tjedana objavljeno da se led ovog ljeta neočekivano brzo topio i da su temperature na pojedinim dijelovima otoka bile i do 20 stupnjeva više od prosjeka. Otapanje ogromnih količina leda koje pokrivaju Grenland (težina leda je tolika da je sredina Grenlanda 'potonula' te bi, kad bi se sav led otopio, u sredini vjerojatno nastalo veliko jezero) utječe na salinitet oceana, a time i na morske struje te na razinu mora. Prema nekim procjenama, kad bi se otopio sav led s Grenlanda, čija debljina ponegdje premašuje i tri kilometra, razina svjetskih oceana digla bi se za šest metara.

No dok se klimatske promjene u većini svijeta komentiraju sa strepnjom, Grenland je jedno od rijetkih mjesta koje bi profitiralo, barem prema nekim tumačenjima. Prva pozitivna promjena od koje tamošnje stanovništvo već sada profitira veće su količine vode koja pogoni tamošnje hidroelektrane. U želji da se ograniči uvoz nafte i energenata, na Grenlandu je u posljednjih dvadesetak godina sagrađeno pet hidroelektrana. Jače otapanje leda znači veće količine vode koja se iz središnjeg dijela otoka slijeva prema moru, čime se generira veća količina električne energije.

Premijer Kim Kielsen prije tri godine za Reuters je izjavio da otapanje leda ima svoje 'dobre i loše strane'. Promjene morskih struja zasad su donijele nešto više ribe u mreže tamošnjih ribara, ali one su nepredvidljive i lako se može dogoditi to da u skoroj budućnosti bude manje ribe i ostalih morskih plodova. Otapanje leda također ugrožava tradicionalni život stanovnika, od transporta na saonicama, što je dominantan način putovanja na Grenlandu, pa do lovljenja morskih lavova i drugih aktivnosti na ledu. Dio građevina također je podignut na permafrostu te njihova stabilnost dolazi u pitanje uz više temperature.

Prilika od otapanja leda vidi se pak u jačanju tamošnje rudarske industrije jer veća dostupnost raznih rudača ili rijetkih minerala - do kojih se sada ne može zbog leda - ojačala bi tamošnju privredu. Neki čak nagađaju da bi se moglo doći i do nafte i zemnog plina iako ekonomska računica iskoristivosti bilo koje od tih sirovina uvelike ovisi o cijenama na svjetskom tržištu. Manja količina leda oko otoka također bi olakšala plovidbu trgovačkoj mornarici.

Više temperature, naravno, otvaraju veće mogućnosti za poljoprivredu iako ona uvelike ovisi o lokalnim uvjetima. Posljednjih godina u nekim regijama Grenlanda čak su zabilježene suše, zbog čega su poljoprivrednici bili prisiljeni dovlačiti ledene sante kako bi navodnjavali nasade. Otapanje leda bi, uz sve, moglo ojačati turizam jer se stvaraju plovidbeni putovi do spektakularnih glečera u unutrašnjosti.

Gledano iz spomenute perspektive, Trumpov interes za Grenland možda bi se mogao i razumjeti – američki predsjednik gleda na veliki otok tek kao na komad zemljišta na kojem bi se moglo zaraditi. No s američke strane spominje se i njegova strateška važnost.

Otok je imao nešto veću geopolitičku vrijednost u doba Hladnog rata zbog blizine europskom dijelu Sovjetskog Saveza, odnosno Rusije. Na sjeverozapadnoj obali nalazi se vrlo važna američka vojna zrakoplovna baza i luka Thule, iz koje se upravlja dodatnim vojnim instalacijama na otoku. Amerikanci su okupirali Grenland tijekom Drugog svjetskog rata kako bi spriječili moguću njemačku invaziju te su na njemu počeli graditi svoje vojne baze. Koliko su Grenland smatrali važnim, govori i informacija da Trumpova ideja o kupovini nije nikakva novost. Već 1946. SAD je Danskoj, navodno, ponudio 100 milijuna dolara u zlatu za Grenland, što je Danska odbila. Današnja vrijednost te ponude kreće se oko 1,4 milijarde dolara.

S početkom pedesetih i ulaskom Danske u NATO strateška suradnja između sva tri teritorija je i formalizirana te ova država sve do danas upravlja vanjskim poslovima i obranom Grenlanda. Iz Kopenhagena na Grenland godišnje stiže i određena novčana pomoć, ali kako se očekuje rast vlastitih prihoda od licenci na iskorištavanje ruda i minerala, ta bi se novčana pomoć u budućnosti trebala polako istopiti. Što je, izgleda, i budućnost leda na Grenlandu, a - valja se nadati - i američkih teritorijalnih pretenzija na taj arktički otok.