Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, s druge strane, poručuje da gradska ponuda za povećanje plaća i dalje vrijedi te poziva sindikate na nastavak pregovora, a dogovor o novom kolektivnom ugovoru zasad nije postignut.

No koliko zapravo traže sindikati, što im nudi gradska vlast i, možda najvažnije, koliko bi sve to stajalo dva velika gradska poslodavca?

Analizirali smo zahtjeve i ponude te napravili simulaciju njihova mogućeg učinka na godišnju masu plaća. Rezultat pokazuje da razlika između dviju strana nije zanemariva: riječ je o približno deset milijuna eura godišnje, i to ako promatramo samo povećanje osnovice i usklađivanje s inflacijom.

Od početnih 19 do 12 posto: Kako su se mijenjali sindikalni zahtjevi

Tijekom pregovora sindikalni zahtjevi nisu ostali isti, stoga je važno razlikovati početne zahtjeve od onih koje su sindikati iznijeli neposredno prije štrajka.

U zajedničkom pregovaračkom zahtjevu sindikati Zagrebačkog holdinga tražili su povećanje osnovice za 19 posto dok su sindikati ZET-a tražili povećanje od 15 posto.

Kako su pregovori odmicali, zahtjevi su ublaženi. Sindikati Zagrebačkog holdinga smanjili su traženo povećanje s 19 na 12 posto, a sindikati ZET-a s 15 na 13 posto. Međutim povećanje osnovice nije jedini element sindikalnih zahtjeva te inzistiraju i na redovitom usklađivanju plaća s inflacijom kako bi zaposlenici očuvali kupovnu moć. Upravo su način i dinamika tog usklađivanja jedna od pitanja o kojima se pregovara.

Drugim riječima, nije riječ samo o tome koliko bi plaće trebale porasti danas, već i o tome kako će se njihova vrijednost štititi od budućeg rasta cijena.

Gradska ponuda: 14 posto rasta u godinu dana

Ponuda gradske vlasti temelji se na kombinaciji već provedenog povećanja, novog povećanja ove godine i budućeg usklađivanja s inflacijom.

Prema objašnjenju gradonačelnika Tomislava Tomaševića, plaće su od 1. siječnja ove godine već povećane za 4,4 posto, a uprave gradskih poduzeća potom su ponudile dodatno povećanje od 4,5 posto s primjenom od 1. rujna 2026. Uz to, od siječnja 2027. godine predviđa se novo usklađivanje s inflacijom, procijenjeno na dodatnih četiri do 4,5 posto.

Kada se sva ta povećanja uzmu u obzir, kumulativni rast osnovice od početka 2026. do početka 2027. godine iznosio bi približno 14 posto, prema načinu obračuna koji je predstavio gradonačelnik.

Pritom treba imati na umu važnu računovodstvenu pojedinost: 14 posto kumulativnog rasta ne znači da će se plaća u jednom trenutku povećati za 14 posto u odnosu na trenutačnu razinu, već je riječ o nizu povećanja koja se primjenjuju u različitim razdobljima.

Isto tako, sindikalnih 12 ili 13 posto nije moguće izravno uspoređivati s gradskih 14 posto bez uzimanja u obzir razdoblja na koja se odnose povećanja i dodatne indeksacije.

Koliko bi sve to stajalo?

Kako bismo dobili konkretniju sliku, napravili smo simulaciju mogućeg godišnjeg troška povećanja plaća u Zagrebačkom holdingu i ZET-u.

Za Zagrebački holding kao računsku osnovicu uzeli smo 158,28 milijuna eura, a toliko su, prema godišnjem izvješću za 2025. godinu, iznosili troškovi neto plaća, poreza i doprinosa te materijalnih prava zaposlenika. Važno je naglasiti da ta brojka obuhvaća širi skup troškova od same osnovne mase plaća.

Za ZET smo koristili procijenjenu godišnju masu plaća od 136,03 milijuna eura. Ona proizlazi iz javno objavljene procjene da bi ukupni financijski učinak sindikalnih zahtjeva iznosio 32,375 milijuna eura, odnosno 23,8 posto postojeće mase plaća.

Na tako definiranim osnovicama usporedili smo dvije varijante:

• ponuda Grada - 14 posto kumulativnog rasta
• sindikalni zahtjevi - 12 posto za Zagrebački holding i 13 posto za ZET, uz dodatnu indeksaciju od četiri do 4,5 posto.

Budući da se povećanja primjenjuju jedno na drugo, njihov se učinak ne računa običnim zbrajanjem. Primjerice, povećanje od 12 posto, nakon kojeg slijedi indeksacija od 4,5 posto, daje ukupni rast od 17,04 posto.

Godišnji trošak povećanja plaća: Grad protiv sindikata

Prema ovoj simulaciji, gradska ponuda povećala bi godišnje troškove za oko 41,2 milijuna eura, a sindikalni zahtjevi, ako se promatraju samo na osnovi povećanja osnovice i dodatne indeksacije, podigli bi ih na približno 51,6 do 52 milijuna eura.

Razlika bi tako iznosila između 10,4 i 10,8 milijuna eura godišnje.

To znači da bi za prihvaćanje sindikalnih zahtjeva u ovom modelu trebalo osigurati približno četvrtinu više novca nego za provedbu gradske ponude.

Svi sindikalni zahtjevi povećavaju razliku

Važno je naglasiti to da prethodna usporedba prikazuje učinak postotnog povećanja osnovice i indeksacije na približnu godišnju masu plaća te ne predstavlja precizan izračun stvarnih rashoda. Razlog je jednostavan: povećanja se primjenjuju u različitim mjesecima, a korištene polazne osnovice uključuju i troškove koji nisu izravno vezani uz osnovicu plaće.

Osim toga, rast plaća povećanjem osnovice i indeksacijom ne obuhvaća sve sindikalne zahtjeve. Sindikati, naime, traže i promjene koeficijenata, dodataka, naknada i drugih materijalnih prava. Kada se svi ti zahtjevi uzmu u obzir, ukupni financijski učinak znatno je veći od onoga koji proizlazi iz jednostavne usporedbe postotaka.

Za ZET je objavljena procjena da bi ukupni financijski učinak sindikalnih zahtjeva iznosio 32,375 milijuna eura godišnje, odnosno 23,8 posto postojeće mase plaća. Za Zagrebački holding njegova uprava procijenila je pak da bi dodatni godišnji trošak premašio 34 milijuna eura.

Zbroje li se te procjene, ukupni dodatni godišnji trošak svih sindikalnih zahtjeva premašuje 66,375 milijuna eura.

Usporedimo li taj iznos s približno 41,2 milijuna eura godišnjeg troška gradske ponude iz naše simulacije, dolazimo do razlike od najmanje 25,18 milijuna eura godišnje.

To je, međutim, usporedba različitih kategorija troškova: na jednoj su strani ukupne procjene svih sindikalnih zahtjeva koje su objavile uprave, a na drugoj simulacija gradskog prijedloga temeljena na rastu osnovice i indeksaciji. Stoga tu razliku treba promatrati kao okvirnu ilustraciju financijskog razmjera spora, a ne kao potpuno usporedivu procjenu konačnog troška dviju pregovaračkih opcija.

Drugim riječima, dok se razlika u trošku samog povećanja osnovice i indeksacije kreće oko deset milijuna eura godišnje, uključivanje svih dodatnih sindikalnih zahtjeva podiže potencijalni financijski jaz na više od 25 milijuna eura.

Deset milijuna eura razlike, ali i pitanje dugoročne održivosti

Brojke iz simulacije pokazuju da je razlika između ponude gradske vlasti i sindikalnih zahtjeva, kada se promatraju samo osnovica i indeksacija, reda veličine deset milijuna eura godišnje.

No pregovori nisu samo pitanje trenutačnog troška. Za sindikate je važno osigurati rast plaća koji će pratiti troškove života i spriječiti daljnje zaostajanje primanja zaposlenika, a za gradsku upravu važno je uskladiti rast troškova rada s financijskim mogućnostima poduzeća i stabilnošću poslovanja javnih usluga.

U konačnici, ključna će biti sposobnost dviju strana da pronađu model koji će istodobno omogućiti rast plaća i očuvati financijsku održivost gradskih poduzeća.