MILAN LUČIĆ

Nekad moćnog Hercegovca danas progone vjerovnici i istražitelji

30.10.2015 u 06:49

Bionic
Reading

Sredinom dvijetisućitih, Milan Lučić bio je jedan do najbogatijih Hercegovaca. Vrijednost njegove imovine procjenjivala se na više od 600 milijuna kuna. Skoro da nije bilo biznisa u kojem nije imao prste. Nafta, osiguranje, maloprodaja, bankarstvo, nekretnine, vinarstvo… Međutim, danas se njegovog carstva svelo na ostatke ostataka po kojem kopaju vjerovnici i austrijski istražitelji

Lučića je u svim njegovim poslovnim pothvatima financijski pratio austrijski Hypo Bank. Zbog jednog on njih uskoro će sjesti na optuženičku klupu u Klagenfurtu.

Lučića, Pašalića i Mlinara Austrijanci gone zbog zemljišta na Pagu

Tamošnje tužiteljstvo nedavno je protiv njega, Ivića Pašalića i Igora Mlinara te bivših šefova Hypa Wolfganga Kutlerera i Guntera Striedingera podignulo optužnice u slučaju Hilltop.

Prema optužnici bivši direktori Hypa su 2003. pomogli tadašnjim klijentima banke - Pašaliću, Lučiću i Mlinaru - da preprodaju zemljište na Pagu po prenapuhanoj cijeni.

Preko tvrtke Hilltop, čiji su vlasnici bili trojica Hrvata, kupljeno je za 4,5 milijuna eura kreditom Hypa 143 hektara zemljišta u zelenoj zoni u Šimunima. Zatim je to isto zemljište kupila tvrtka-kćer Hypa, i to po cijeni od 37,2 milijuna eura.

Istražitelji tvrde kako su razliku od oko 33 milijuna eura među sobom podijelili Pašalić, Lučić i Mlinar.

Pokušali smo od Lučića dobiti komentar tog slučaja, ali on nas je u kratkom telefonskom razgovoru odbio pravdajući se da nema vremena. Inače, Lučić nije sklon medijima i rijetki su njegovi javni istupi. A gotovo ih nije ni bilo posljednjih godina otkako mu poslovi idu sve lošije.

Lučić se poduzetništvom počeo baviti sredinom osamdesetih u okviru obiteljskog biznisa u rodnom Ljubuškom. Sa 24 godine, 1989. postao je direktor trgovačke tvrtke Hermes na čijem je čelu do danas. Preko nje je ulagao kapital u razne djelatnosti.

Uticajni brat Ivica Lučić

Za vrijeme rata u BiH, Hermes je bio jedan od opskrbljivača Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Neki će reći da je imao poseban status, i to zahvaljujući starijem Lučićevom bratu Ivici (53) koji je bio utemeljitelj i šef Sigurnosno informativne službe (SIS) HVO-a. Stariji Lučić aktivno je sudjelovao u ratu iz kojeg je izišao s činovima stožernog brigadira Hrvatske vojske i general bojnika HVO-a.

Na bojišnici je bio i Zdenko Lučić (48), najmlađi od braće, koji je stekao čin brigadnog generala. On danas živi u Makarskoj i aktivan je u HSP-u dr. Ante Starčević.

Prema nekim izvorima i Milan Lučić (50) jedno je vrijeme proveo s puškom u ruci. Opet, umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs svojedobno je izjavio kako 'Milan koji nikada u životu nije bio ni dana u HVO-u ni u HV-u, niti je obukao maskirne hlače, a kamoli nešto drugo, vodi se kao da je bio djelatnik MORH-a i ima 138 dana borbenog sektora'. Rojs je to rekao 2013. u intervjuu za Jutarnji list u u vrijeme dok ga je progonilo državno odvjetništvo jer se sumnjalo da je za sebe zadržao novac namijenjene obrani haških optuženika. Rojs je tada optuživao starijeg Lučića da mu je sve namjestio.

Lučić ulaže novac u naftu, bankarstvo i osiguranje

Zarađeni novac od trgovine s HVO-om Milan Lučić uložio je u biznis s naftom, bankarstvo i osiguranje. Postaje vlasnik Petrola iz Ljubuškog, jedan je od osnivača Dubrovačke banke Mostar i Euroherca

Dubrovačka banka Mostar kasnije postaje Auro banka, a 2001. kada je došla u financijske poteškoće, kupio ju je Hypo. Inače, Lučić je bio u prijateljskim odnosima s Petrom Jurčićem, direktorom Hypo Bank Mostar, zahvaljujući kojem je uvijek imao jaku kreditnu potporu.

Euroherc je Lučić osnovao 1993. sa skupinom dioničara, a vođenje pravnih poslova povjerili su svom odvjetniku i dioničaru Dubravku Grgiću. On će ih kasnije izgurati iz vlasništva, zbog čega su Lučić i partneri protiv njega pokrenuli niz bezuspješnih sudskih procesa.

U nedavnom intervjuu za tjednik Express Grgić je izjavio kako se Lučić u Eurohercu 'brinuo za aute tvrtke, vozio ih na pranje i tehničke stvari'. 'Nekad bi nekog odvezao nekud i tako. Bio je dobar, žao mi je da se toliko izmučio tužeći me', rekao je Grgić.

Sa Severinom izazvao internetsku revoluciju u Hrvata

Lučić je u prosincu 2001. osnovao trgovačko poduzeće Auro u kojem je objedinio poslove nekoliko svojih kompanija. Grupacija se bavila trgovinom naftom, naftnim prerađevinama te distribucijom, veleprodajom i maloprodajom robe široke potrošnje. Istoimeni maloprodajni lanac 2007. kupio je Konzum Ivice Todorića kao jednu od mnogobrojnih akvizicija dok se agresivno širio BiH-om.

U Hrvatskoj je Lučić bio nepoznat široj javnosti sve do 2004., kada se zahvaljujući njemu i Severini kod nas desila internetska revolucija. Videouradak njih dvoje u krevetu mnogim Hrvatima i široj regiji bio je motiv da se prvi put otisnu na mrežu svih mreža.

Teško je i pobrojati sve Lučićeve projekte u Hrvatskoj. Većinu njih prate brojne kontroverze, a uglavnom su završili neslavno. Spomenut ćemo samo neke.

U već tada posrnulu makarsku Amforu Lučić je ušao 2001. Uz pomoć Hypa pokušao je tu tvornicu bezalkoholnih pića ponovo podignuti na noge. Nije uspio, a Amfora je 2006. završila u stečaju, da bi potpuno nestala nakon pet godina agonije.

Dugovi i stečajevi samo se gomilaju

Preko svojih zagrebačkih tvrtaka Euro Ivi i Hermes nekretnine Lučić je kupio mnoge nekretnine što na obali, što na kontinentu. U Zadru je tako planirao na zemljištu nekadašnje tvornice Vlado Bagat izgraditi stambeno-poslovni kompleks. Ali razišao se s partnerima, u međuvremenu je došla i nova uprava Hypa koja mu nije bila toliko blagonaklona te projekt nikad nije realiziran.

Euro Ivi je nestala u stečaju, a tvrtka Hermes nekretnine spas je potražila u predstečajnoj nagodbi u kojoj vjerovnici potražuju više od 73 milijuna kuna

Prije pet godina vlasnik PAN-a papirne industrije Marinko Mikulić optužio je Lučića da je na osnovi izmišljenih potraživanja gurnuo PAN u stečaj sve kako bi mu oteo tvrtku. Mikulić je čak zatražio pomoć bivšeg predsjednika Stipe Mesiće i tadašnjeg državnog odvjetnika Mladena Bajića. Lučić je tvrdio da Mikulić radi predstavu samo kako bi izbjegao vraćanje duga njegovom Petrolu od 3,8 milijuna eura. Kako je na kraju završila ta priča i vode li se još sudski procesi, nije poznato.

Sudbinu Lučićevih hrvatskih tvrtaka dijele i njegove hercegovačke kompanije. Petrol polako nestaje. Kako nema novca da podmiri višemilijunske dugove prema državi, Porezna uprava FBiH rasprodaje njegovu imovinu. A tvrtka Hermes, od koje je sve i počelo, može se naći na popisu poduzeća kojima je već mjesecima blokiran račun.