Prema dostupnim podacima, udio poreza i doprinosa u BDP-u u Hrvatskoj iznosi 38,5 posto, nešto ispod prosjeka Europske unije, a on se kreće oko 40,1 posto. Hrvatska se tako nalazi u zlatnoj sredini po razini fiskalnog opterećenja, no stručnjaci upozoravaju: visina poreznog opterećenja sama po sebi ne govori mnogo o konkurentnosti poreznog sustava.

Visina poreza nije presudna

Veza između udjela poreznih prihoda u BDP-u i konkurentnosti poreznih propisa nije ni jednostavna ni linearna jer je ključno to kako je sustav strukturiran i koliko je predvidiv.

Dobro osmišljeni porezni propisi, kojih se porezni obveznici mogu lako pridržavati, mogu istodobno poticati gospodarski rast i osigurati dovoljno prihoda za financiranje javnih prioriteta. Suprotno tome, složen i nestabilan sustav može iskriviti ekonomske odluke, povećati troškove poslovanja i dugoročno štetiti razvoju.

Ako se porezni prihodi ulažu u kvalitetnu infrastrukturu, obrazovanje, digitalizaciju i učinkovito pravosuđe, gospodarstvo može ostati konkurentno i uz više porezno opterećenje.

Primjer za to su skandinavske zemlje poput Danske i Švedske. One imaju među najvišim poreznim udjelima u Europi, ali i visoku razinu pravne sigurnosti, stabilne propise te učinkovite javne usluge. S druge strane, Italija pokazuje da visok porezni teret, uz složen i distorzivan sustav, može negativno utjecati na konkurentnost.

Hrvatska na sredini europske ljestvice

Na najnovijoj ljestvici konkurentnosti i učinkovitosti poreznih sustava, koju objavljuje američki think tank Tax Foundation, Hrvatska zauzima 16. mjesto među 32 europske zemlje.

Istraživanje pokazuje da problem hrvatskog sustava nije primarno u visini poreza, već u njegovoj strukturi i stabilnosti. Visoko opterećenje rada, česte izmjene propisa i administrativna složenost glavni su nedostaci koji umanjuju percepciju konkurentnosti.

Hrvatska je, međutim, vrlo dobro ocijenjena u segmentu poreza na dobit te na imovinu, a u oporezivanju dobiti nalazi se među prvih deset zahvaljujući stopi od 18 posto za velike i 10 posto za male poduzetnike, što je niže nego u većini europskih zemalja.

Porezna oaza za imovinu

Kada je riječ o imovinskim porezima, Hrvatska se često opisuje kao svojevrsna porezna oaza. Oporezivanje nekretnina relativno je blago, a financijska imovina uglavnom je neoporeziva. Prema podacima Eurostata, udio poreza na imovinu u ukupnim poreznim prihodima u Europskoj uniji prosječno iznosi 5,2 posto, a u Hrvatskoj je na oko 2,5 posto.

S druge strane, hrvatski sustav prekograničnog oporezivanja nalazi se pri samom dnu ljestvice ponajviše zbog rizika od dvostrukog oporezivanja i ograničenih olakšica. Slabije smo rangirani i u području poreza na potrošnju, ponajviše zbog visoke opće stope PDV-a od 25 posto te složenog sustava sniženih stopa i izuzeća.

Ni porez na dohodak ne stoji najbolje: Hrvatska se u tom segmentu nalazi u donjoj polovici ljestvice zbog relativno visokog opterećenja srednjih i viših dohodaka.

Švicarska i zemlje Nove Europe na drugom polu

Potpuna suprotnost Hrvatskoj je Švicarska, država koja se nalazi pri samom vrhu ljestvice ukupne porezne konkurentnosti. Posebno je snažna u oporezivanju potrošnje i prekograničnom oporezivanju, a zbog visokih poreza na imovinu slabije stoji u tom segmentu.

Na samom vrhu ukupne ljestvice nalazi se Estonija, a visoko su plasirane i Latvija i Bugarska. Estonija se ističe porezom na dobit koji se primjenjuje samo na raspodijeljenu dobit, jednostavnim proporcionalnim porezom na dohodak te teritorijalnim sustavom oporezivanja inozemne dobiti.

Najbliže Hrvatskoj po ukupnoj konkurentnosti su Nizozemska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Pri dnu ljestvice, uz Italiju, nalaze se Francuska i Portugal. Zanimljivo, relativno loše kotira i Irska, unatoč povoljnim uvjetima za poduzeća, ponajviše zbog visokog oporezivanja dohotka i užeg sustava PDV-a.

Struktura važnija od postotka

Zaključak je jasan: presudno pitanje nije koliko država uzima, nego kako i od koga uzima te što porezni obveznici dobivaju zauzvrat. Visok porezni udio može koegzistirati s visokom konkurentnošću ako je sustav jednostavan, stabilan te ako javna potrošnja donosi mjerljive koristi gospodarstvu i građanima.