čudna investicijska politika

Mala škola licemjerja: Kad zaštitari okoliša podlegnu neodoljivom zovu novca

27.05.2018 u 22:07

Bionic
Reading

Dokumenti iz poreznih oaza objavljeni krajem 2017. i dalje otkrivaju tajne, a ovih se dana otkrilo da neki zagovornici zaštite okoliša, poput poznatog WWF-a, dio novca kojim raspolažu investiraju i u naftnu industriju

Količina podataka koji se nalaze u dokumentima o poslovanju u poreznim oazama objavljenim krajem prošle godine enormna je, zbog čega ne čudi to da njihova obrada i dalje na svjetlo dana baca dosad nepoznate detalje o financijskim poslovima poznatih organizacija ili pojedinaca. U slučaju poznatijim pod nazivom Rajski dokumenti (engl. Paradise Papers) novinari su došli u posjed više od 13 milijuna dokumenata iz dvije pravničke tvrtke koje se bave posredovanjem u poslovanju s poreznim oazama, a ovih su dana objavljeni novi rezultati istrage koji ukazuju na vrlo neugodnu vezu između poznatih zagovornika zaštite okoliša i zagađivača istog tog okoliša.

Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ, International Consortium of Investigative Journalists) i američka medijska kuća NBC tako su objavili da su neke od najpoznatijih organizacija za zaštitu okoliša, poput World Wildlife Funda (WWF), i sličnih neprofitnih institucija, poput Američkog prirodoslovnog muzeja, investirali novac u naftnu industriju, poznatu upravo po tome što je jedan od glavnih izvora zagađenja. U svojevrsnom središtu priče nalazi se tvrtka za upravljanje investicijskim fondovima Denham Capital, specijalizirana za ulaganje u istraživanje i proizvodnju nafte i plina, rudarstvo i energetsku industriju.

Dokumenti vezani uz porezne oaze otkrili su da se među ulagačima koji su početno investirali ukupno dvije milijarde dolara u jedan od fondova kojima upravlja Denham Capital nalaze neprofitne organizacije, zaklade, sveučilišta, druge investicijske tvrtke i nekolicina bogataša. Među tim investitorima nalazi se i WWF, odakle su za američke medije izjavili da su prije pet godina počeli s procesom dezinvesticije iz industrija koje zagađuju okoliš, ali da je u nekim slučajevima to malo složenije. Financijski stručnjaci ističu da su neki investicijski fondovi posloženi tako da je investicija u njima vezana i na deset godina, zbog čega raskidanje ulaganja može biti skupo.

WWF je napomenuo da njihova suradnja s Denham Capitalom potječe iz 2008. i da bi trebala završiti 2020. godine, kao i to da su u međuvremenu investirali i u neke druge financijske instrumente kojima vrijednost raste u trenucima kad naftna industrija bilježi pad, tako da u konačnici ne profitiraju od svojih ulaganja u zagađivače. No ne negiraju da to ipak ne poništava činjenicu da ulažu u proizvodnju i iskorištavanje nafte i srodnih energenata, za koje istovremeno tvrde da zagađuju okoliš.

  • +14
Nafta Izvor: Profimedia / Autor: N.N.

U sličnoj neugodnoj situaciji našao se i Američki prirodoslovni muzej (American Museum of Natural History). Jedan od najvećih svjetskih muzeja, osnovan u New Yorku prije gotovo 150 godina, kojeg godišnje posjeti pet milijuna ljudi, redovno organizira izložbe u kojima upozorava na opasnost od klimatskih promjena i zagađivanja okoliša. No tajni dokumenti otkrili su da se i taj muzej nalazi među investitorima u sporni fond. Iz muzeja su izjavili da rade na tome da smanje svoja ulaganja u industriju fosilnih goriva.

Među ulagačima se nalazi i Zaklada Davida i Lucile Packard, a raspolaže s više od sedam milijardi dolara, od čega je čak 50 milijuna investirala u Denham Capital. Zakladu poznatu po investicijama u programe za zaštitu okoliša još prije pedeset godina pokrenuli su supružnici David i Lucile Packard. David Packard, koji je preminuo 1996., jedan je od osnivača poznate tehnološke kompanije Hewlett-Packard. Iz zaklade su kontroverznu investiciju opravdali objašnjenjem da menadžerima kojima je prepušteno upravljanje novcem daju potpunu slobodu u odlučivanju o tome gdje će novac biti investiran.

Uz spomenute, u zagađivačku industriju ulaže niz velikih američkih sveučilišta koja s druge strane također promoviraju zaštitu okoliša i aktivna su u raznim programima posvećenima borbi protiv zagađivanja. Za sve spomenute organizacije i institucije ovakve odluke, osim ugleda, na kocku stavljaju njihovu budućnost. Novac kojim raspolažu dolazi iz raznih izvora, a vrlo često iz donacija pojedinaca, kompanija, organizacija, pa čak i državnih proračuna, s prvenstvenom namjerom da se on dalje proslijedi u zaštitu okoliša. Ako se taj isti novac investira u zagađivače, jasno je da on gubi svoju svrhu.

Iz svih spomenutih organizacija izjavili su da ulaganja u industriju nafte predstavljaju tek vrlo mali dio njihovih ukupnih investicija. Sveučilišne te zaklade iz kojih spomenuti zaštitnici okoliša najčešće financiraju svoje programe ponekad premašuju iznose od desetak ili više milijardi dolara. No činjenica je da se informacije o ovakvim kontroverznim potezima ipak skrivaju od javnosti koja je uvjerena da su sve one posvećene očuvanju okoliša i borbi protiv njegova zagađenja. Koliko god investicije u naftnu i slične industrije ponekad mogle biti profitabilne, za one koji tvrde da se bore protiv te industrije, a s druge strane investiraju u nju, krajnji rezultat će ipak biti negativan. Bez obzira na klimatske promjene.