Vladin specijalni izaslanik za popravljanje investicijske klime Domagoj Ivan Milošević uvjeren je u velike rezultate svoje misije, ali investitori i stručna javnost uglavnom ne dijele njegov optimizam. Jači poticaji, manje administrativne barijere i niži troškovi i dalje su glavni argumenti zbog kojih investitori daju prednost zemljama u okruženju pred Hrvatskom
Napori cjelokupne Vlade u borbi protiv korupcije i približavanju Europskoj uniji donekle su popravili percepciju ulagača prema Hrvatskoj, ali brojne prepreke još uvijek obeshrabruju ulazak kapitala u Hrvatsku.
Na primjedbe da pojedine zemlje poput Srbije uz niže porezno opterećenje investitorima nude i znatno jače poticaje za zapošljavanje, ministar Milošević odmahuje glavom, nudeći spasonosni odgovor da je završetak pregovora s EU najbolji poticaj za investitore. Kada bi bilo tako, sve tranzicijske zemlje koje su ušle u Europsku uniju plivale bi u stranom kapitalu, ali stvarnost je drugačija.
Upravo zato stručnjaci sve češće upozoravaju da Hrvatska ne treba previše očekivati od pristupanja Europskoj uniji. 'Oporavak EU-a je neizvjestan, a koristi od pristupanja mogle bi se osjetiti tek u dužem roku, i to samo ukoliko se sami jako potrudimo', smatra Katarina Ott, ravnateljica Instituta za javne financije.
Podatak o 16 milijardi kuna vrijednim javnim investicijama na prvi pogled djeluje otpimistično, ali percepcija se mijenja kada se uđe u strukturu tih investicija. U većini slučajeva (Luka Rijeka, HE Ombla, HŽ) radi se o investicijama koje su godinama u pripremi i bilo je krajnje vrijeme da konačno krenu. Gledajući realno, javna poduzeća nemaju dovoljno kapaciteta za pokretanje značajnijih investicija, a zajednička ulaganja države i privatnih investitora su rijetkost.
O tome najbolje svjedoči činjenica da tri godine po donošenju zakona o javno-privatnom partnerstvu nije realiziran nijedan projekt po tom modelu.
Najveći apsurd je činjenica da Vlada očekuje od javnih tvrtki pokretanje investicijskog ciklusa, a istovremeno ih financijski iscrpljuje povlačenjem dividendi. Za krpanje proračunskih rupa Vlada će ovog ljeta samo iz energetskih tvrtki (HEP, Ina, Jadranski naftovod, Plinacro), od kojih se najviše očekuje u pokretanju investicija, izvući više od 800 milijuna kuna.
Za većinu domaćih ulagača nepremostiva prepreka su visoke kamatne stope, za što je, prema bankarima, najviše kriva Vladina neodgovorna fiskalna politika. Za razliku od većine europskih zemlja koje su u fiskalnu konsolidaciju krenule još prošle godine, hrvatska Vlada rezove u proračunu odgađa unedogled.
Vladajući se uporno oglušuju i na apele investitora i stručnjaka o potrebi osnivanja agencije za promicanje ulaganja, uz dvojbeni argument da nakon osnivanja Ministarstva za investicije za takvu instituciju nema potrebe. Međutim, iskustva iz konkurentskih zemalja pokazuju da neovisne agencije puno više pomažu ulagačima od državne administracije.
A što reći o premijerkinom učestalom presijecanju vrpci i polaganju kamena temeljaca? Radi li se uistinu o investicijskoj ofenzivi ili je riječ o neizbježnoj predizbornoj scenografiji - prosudite sami.
