Promjene na tržištu rada dovele su i do promjena između poslodavaca i zaposlenika. Od toga da 'ima tko hoće' stigli smo do otkaza iz osvete. On je pokazatelj da zaposlenici nisu zadovoljni odnosom sa svojim poslodavaca, ali i svojevrsnom nepravdom
Samo nekoliko godina je u Hrvatskoj prošlo od situacije u kojoj su poslodavci zaposlenicima redovito napominjali da 'ima tko hoće' i 'svi smo zamjenjivi', do toga da u većoj mjeri primaju i slabije kvalificirane strane radnike.
Istovremeno se počelo govoriti najprije o 'tihom' otkazu, zatim 'velikom' otkazu, a najnoviji je trend - 'osvetnički otkaz'. Zbog toga nijedan poslodavac koji drži do sebe ne bi trebao dozvoliti da mu zaposlenici budu nezadovoljni.
'Prvo je bio veliki otkaz, zatim tihi otkaz, a na kraju je došao otkaz iz osvete. Veliki otkaz pripada postpandemijskom okruženju. Ljudi često daju otkaz u životu kada su suočeni sa svojom ili bliskom smrtnošću. Tada shvate da je njihovo vrijeme ograničeno. Veliki otkaz se dogodio kada je velik broj ljudi to spoznao u jednom trenutku', rekao je za HRT Zvonimir Galić s Odsjeka na psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Od nezadovoljstva do osvete
'Tihi' otkaz nije otkaz u klasičnom smislu. Naime, radnik neće dati otkaz iako je nezadovoljan, ali se zbog toga ne trudi na poslu.
'Zatim dolazimo do pojma davanja otkaza iz osvete. Čovjek daje otkaz jer on nešto pokazuje - šalje poruku poslodavcu da je nezadovoljan situacijom u kojoj se nalazi', objasnio je Galić.
U nedostatku radne snage, riječ i potezi radnika imaju veću težinu, smatra psiholog Galić te dodaje da smo ranije kao društvo bili nezadovoljniji, ali skloniji 'tihim' otkazima. Sad je, pak, sve veći broj otkaza i osvete. Zašto? Galić kaže - zato što možemo.
'Naše društvo i tržište rada se mijenja strahovito brzo. Prije 10 godina smo imali 270 tisuća nezaposlenih, a danas imamo 71 tisuću nezaposlenih. Temeljna stvar koja vodi sve ove trendove je nedostatak ljudi na tržištu rada. Zbog toga se ljudi mogu ponašati onako kako sam opisao ranije', naglasio je Galić.
Osjećaj nepravde
Prema nekim istraživanjima, gotovo 90 posto zaposlenih želi dati otkaz. U sljedećih godinu dana otprilike 30 posto zaposlenih planira tražiti posao. Tome su skloniji mlađi od 35 godina, dok stariji ipak žele sigurnost na postojećem poslu.
'To je prirodno. Mlađem čovjeku je lakše promijeniti posao. Osim toga, naše istraživanje pokazuje da ljudi na odnos s poslodavcem burnije reagiraju kada su mlađi', govori Galić.
Kao motiv otkaza najčešće se spominje nepravda, odnosno osjećaj da osoba prolazi lošije ili ne napreduje kao drugi.
'Unatoč svemu naši trendovi su dobri. Radnih mjesta je sve više, plaće su nešto veće, previše ih pojede inflacija, ali ekonomska situacija je bolja. Ljudi na tržištu rada nema i to je za radnike dobra vijest, a za poslodavce isto može biti dobra vijest, ali se moraju malo više truditi oko radnika', zaključuje profesor Galić.