EU PROTIV ŠEĆERNE MAFIJE

Hoće li se na meti Olafa naći i hrvatska carina?

28.10.2009 u 15:48

Bionic
Reading

Nakon što je otkriveno da Europski ured za borbu protiv korupcije (Olaf) istražuje i puteve šverca šećera, pitali smo domaće proizvođače vjeruju li da je to početak rješavanja problema crnog tržišta šećera u Hrvatskoj

LEGALNI ŠVERC

Izvoz šećera pomiješanog s kakaom ili čajem u EU, kako bi se izbjeglo plaćanje uvoznih carina, čelni ljudi domaće industrije šećera nazivaju 'legalnim švercom'. Pojedinci i manje tvrtke samo iskorištavaju rupe u zakonu i, gledano pravno, tu nema ništa sporno. Ali za velike šećerane problem je to što znatne količine tog šećera, najčešće nekvalitetnoga, umjesto izvoza, završe na policama domaćih trgovina

Kvaka je u tome da ako uvozite šećer radi izvoza, ne plaćate uvoznu carinu koja iznosi 270 eura po toni. Zatim, kad taj šećer pomiješate s nekim drugim sastojkom, npr. kakaom, prema hrvatskim carinskim propisima mijenja mu se tarifni broj i on postaje 'procesuirana hrana' na koju se ne plaća izvozna carina u EU od 419 eura po toni.

Naravno, čitav taj put šećera trebao bi biti i dokumentiran. Ako ste uvezli stotinu tona šećera, toliko ga treba biti i izvezeno. Međutim, velike količine tog šećera nikad ne završe u EU, nego 'zapnu' u domaćim trgovinama.

ŠEĆER POMIJEŠAN SA SOJINIM BRAŠNOM

Ove godine su dvije tvrtke, saznajemo iz dobro upućenih izvora, dobile pozitivno mišljenje Hrvatske gospodarske komore za uvoz jeftinog šećera od šećerne trske uz opis kako se radi o 'doradnom poslu' odnosno 'uvozu radi izvoza'.

Riječ je o K-produktu d.o.o. iz Sv. Ivan Zeline, koji je želio uvesti 20.00 tona šećera te Pagusu, vukovarskoj tvrtki koja je namjeravala uvesti šest tisuća tona šećera.

'U prvih pet mjeseci ove godine, osjetili smo pad prodaje domaćeg šećera za 30 posto. To je bi znak za uzbunu. Upozorili smo nadležne institucije i tada je usporeno pritjecanje ilegalnog šećera. Najčešće je riječ o šećeru slabije kvalitete koji je jeftiniji 14-15 lipa po kilogramu. Sumnjamo da iste te tvrtke koje bez carina izvoze šećer u EU, dobar dio njega plasiraju na domaće tržište', kaže Ivan Duvnjak, direktor prodaje u virovitičkoj šećerani Viro.

Upozoravali su Carinsku upravu na nepravilnosti, ali prema njihovim papirima sve je u redu. Isto tako, teško je, kaže, pratiti sve poteze pojedinaca koji stoje iza crnog tržišta šećera, jer oni iz godine u godinu otvaraju i zatvaraju tvrtke kako bi zameli trag. Osim toga, originalni su i spravljanju novih receptura. Tako su jedno vrijeme šećer miješali s kakaom, a ove godine su namjeravali izvesti šećer u EU pomiješan sa sojinim brašnom!?

'Kakav je to proizvod gdje šećer miješate sa 0,03 posto sojinog brašna? A upravo su na to tražili odobrenje od pojedinih institucija, nakon čega su mogli od carine zatražiti drugi tarifni broj za izvoz u EU. Ali, ponovo ističem, tu je sve legalno i tu ne trpimo štetu. Puno gore je što velike količine tog šećera možete kupiti po hrvatskim dućanima. Samo jedan šleper takvog šećera uvodi nered na tržište i ruši cijenu', ističe Duvnjak.

CARINICI POVEZANI SA ŠEĆERNOM MAFIJOM

Kako je moguće to da, usprkos upozorenjima iz šećerana, Carinska uprava dosad nije ništa otkrila? Prema tvrdnjama drugog našeg sugovornika iz domaće industrije šećera, koji je želio ostati anoniman, uvoznici 'crnog' šećera imaju svoje igrače na graničnim prijelazima. Za 'masne pare' nije problem, kaže, dobiti carinski štambilj iako šleper nije ni vidio granicu.

'Sve bi se riješilo kad bi se ukinula druga tarifna oznaka, za koju mislim da nije slučajno uvedena. Tako da nas to sve vodi u više državne sfere', mišljenja je on.