Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) priopćila je da afirmativni medijski sadržaji društava enasolAuto i PlanetsGroup u vezi s izdanjem obveznica pod nazivima Qelo i Koykan mogu dovesti u zabludu potencijalne ulagatelje
Navodi se, naime, kako su medijski sadržaji o navedenim obveznicama oblikovani izrazito afirmativno, uz korištenje izraza koji mogu stvoriti dojam zajamčene isplativosti i sigurnosti ulaganja. Također se u dijelu članaka te obveznice dovode u kontekst s državnim obveznicama i drugim financijskim instrumentima koji su predmet javne ponude i uvršteni na uređena tržišta, što može dovesti do pogrešnog zaključka da se radi o podjednako reguliranim instrumentima.
Hanfa stoga upozorava da takvo prikazivanje nije ispravno i može dovesti u zabludu potencijalne ulagatelje.
Iz Hanfe pozivaju medije da prilikom izvještavanja o takvim temama zadrže objektivan i uravnotežen pristup, izbjegavajući formulacije koje mogu pogrešno sugerirati razinu sigurnosti ili regulatornog nadzora navedenih ulaganja.
Iako Hanfa nije ovlaštena davati investicijske savjete, ovom prilikom obavještavaju javnost kako regulatorni okvir u području izrade i objave prospekta ili informacijskog dokumenta pri javnoj ponudi vrijednosnih papira ili uvrštenju za trgovanje na uređenom tržištu predviđa određene iznimke od obveze objave prospekta.
Prema javno dostupnim informacijama, u slučaju obveznica Qelo i Koykan riječ je o ponudi vrijednosnih papira ukupne vrijednosti do 3.000.000 eura.
U takvim slučajevima ponuditelji, sukladno članku 409. Zakona o tržištu kapitala, nisu obvezni izraditi prospekt ni informacijski dokument.
Hanfa ističe kako društva enasolAuto d.o.o. i PlanetsGroup d.o.o. Hanfi nisu dostavila obavijest o korištenju navedene iznimke, što su bili dužni učiniti. Agencija će stoga poduzeti odgovarajuće nadzorne radnje.
Kao nadzorno tijelo nebankarskog financijskog sektora, Hanfa poziva sve potencijalne ulagatelje u vrijednosne papire navedenih društava da prije donošenja investicijske odluke pažljivo razmotre sve javno dostupne informacije o ponuditeljima, njihovom financijskom položaju i poslovanju. Ulagatelji bi svoju odluku trebali temeljiti na cjelovitim i provjerenim podacima, a ne isključivo na izjavama samih ponuditelja upućenima javnosti.