'Za vrijeme trideset godina koliko su u Italiji vladali Borgie (čit. 'borđe'), bjesnjeli su ratovi, ubojstva, teror i krvoproliće, ali to je doba iznjedrilo Michelangela, Leonarda da Vincija i renesansu. U istom razdoblju u Švicarskoj je carevala bratska ljubav, imali su pet stoljeća demokracije i mira – i što su proizveli? Sat s kukavicom! - glasoviti je cinizam sjajnog Orsona Wellesa u ulozi švercera penicilinom Harryja Limea u nezaboravnom 'Trećem čovjeku' iz 1949. godine.

Jest da je Švicarska zadnji puta ratovala 1515. Jest da nema jednog Leonarda. Jest da je pamtimo po onim nesretnim 'švicarcima'. Ali ona je među 144 zemlje, koliko ih prati Izvješće o globalnoj konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma, i u 2014/2015., šestu godinu zaredom, na prvom mjestu ekskluzivnog kluba od deset najboljih, tj. najkonkurentnijih gospodarstava u svijetu. Doduše, njezin BDP (47.303 dolara) na sedmom je mjestu (među deset veličanstvenih pretekli su je Singapur, SAD i Hong Kong), ali BDP je tek jedan od mnogobrojnih pokazatelja objedinjenih u svjetskom indeksu konkurentnosti (GCI) koji se kreće na skali od jedan do sedam. Forum je Izvješće objavio u rujnu, ali na izdisaju 2014. kada se tradicionalno sažimaju usponi i padovi i rade kojekakve prognoze za bolju budućnost, red je da se opet s radošću ili zluradošću prisjetimo gdje smo bili u gospodarstvu protekle godine i kamo idemo u 2015. godine.

Hrvati, naravno, nemaju mnogo razloga za slavlje. Konkurentnost nam se srozala za dva mjesta niže no 2013., te smo sada 77., što je posljedica, kako nam ponoviše 'izostanka strukturnih reformi ključnih za dugoročno održivi gospodarski razvoj'. U nekima od mnogobrojnih pokazatelja bili smo i pravi šampioni neuspjeha. Na primjer, samo dvije zemlje od svih promatranih 144, lošije od nas utječu poreznom politikom na poticaj za ulaganje. Na 141. mjestu smo po troškovima agrarne politike, na 121. po transparentnosti državne politike, a na 124. po povjerenju u političare. Na 140. smo mjestu po poslovnom utjecaju propisa o izravnim stranim ulaganjima. Od 144 zemlje mi smo na 141. mjestu po sposobnosti da privučemo talentirane kadrove i na 137. po sposobnosti da ih zadržimo, a na 124. po kapacitetu da koristimo inovacije...

Imamo mi i dobrih strana. Prvi smo po najmanjem broju HIV-pozitivnih, nemamo zabilježene slučajeve malarije, nemamo ni godišnju inflaciju. Peti smo u troškovima vezanim za sprečavanje terorizma, na 17. mjestu po kvaliteti cesta. Uz sve povike, zdravstvo nam je ipak na solidnom 37. mjestu, na 59. smo mjestu po dostupnosti novim tehnologijama...

A šampioni Švicarci? Oni se mogu radovati, bez obzira na to što je ukinuta bankovna tajna pa je u zemlji čije banke žive od stranih klijenata već otpušteno 30 posto bankovnih činovnika. Ali bez obzira na to, još imaju više banaka (jedna na 1.600 stanovnika) nego stomatologa, a UBS AG i nadalje je najveća svjetska financijska kompanija za privatni kapital u svijetu. Tajna uspjeha? Imaju jedan od najstabilnijih makroekonomskih uvjeta za poslovanje. Najviše od svih u stanju su privući visoku razinu nadarenog kadra, imaju izuzetno učinkovitu politiku zapošljavanja i otpuštanja, a zbog visoke obrazovanosti radne snage u kombinaciji s visokom razinom inovativnosti, poslovni im je sektor jedan od najsofisticiranijih u svijetu. Pa ipak, čak i takvi, kao najveći problem u uspješnom poslovanju vide u - nedovoljno obrazovanoj radnoj snazi potrebnoj za stalan rast i potrebe svjetske konkurencije.

Među deset najboljih, Švedskoj, Finskoj, Japanu i SAD-u glavni su problem visoki porezi, ali unatoč svim povicima na Obamu, SAD u zadnjem kvartalu doživljava čudesan bum od pet posto rasta BDP-a, najviše nakon 2003., a nezaposlenost se smanjila na 5,8 posto. Ujedinjeno Kraljevstvo teško dolazi do kredita, Hong Kong muči nedovoljna sposobnost korištenja inovacija, a Njemačku, Nizozemsku i Singapur ograničavaju suviše strogi propisi o radu.
Ali kako god okrenuli, jedna od glavnih ekonomistica u Svjetskom gospodarskom forumu Margareta Drzeniek ponavlja da su za gospodarski uspjeh presudne dobre institucije, infrastruktura i obrazovanje. Nadasve obrazovanje i stručna radna snaga.

Švedska ima jedan od vodećih obrazovnih sustava u svijetu, a primjenom 300 patenata na milijun stanovnika prošle godine, nadmašile su je samo tri od 144 zemalja. Ujedinjeno Kraljevstvo izuzetno vješto privlači obrazovanu radnu snagu iz cijeloga svijeta i druga je najbolja nacija u primjeni postojećih tehnologija. Samo Finska i Singapur imaju bolje obrazovanje od Nizozemske, a Nizozemska ima i jedan od najboljih transportnih sustava u svijetu. Hong Kong ima vodeće financijsko tržište, Singapur je prvak u izvozu, Japanci imaju najkvalitetnije proizvode. Njemačke tvrtke ulažu enormna sredstva u istraživanje i razvoj, Finci imaju najjači obrazovni i zdravstveni sustav i najbolju suradnju sveučilišta i industrije u istraživanju i razvoju, dok je SAD četvrti po sofisticiranom poslovnom okruženju i konkurentnom tržištu rada.

Nije onda čudo što najgore ekonomije počivaju na neobrazovanoj radnoj snazi i iskorištavanju prirodnih resursa. U njima – kako kaže ekonomistica Margareta Drzeniek – 'nedostaje snažno vodstvo koje zna kako i što hoće, što je temeljna pretpostavka napretka svake nacije, a većina onih na dnu ljestvice konkurentnosti u posljednjih je dva desetljeća doživjela dramatične promjene političkih režima'.

No gledajući onih deset veličanstvenih s početka priče o konkurentnosti, primijetit ćete da ih petorica dolazi iz Europske unije. Bilo kako bilo, mislili mi o krizi EU-a što mislili, europsko društvo dvadesetosmorice ipak ostaje jedini izbor u srazu s nadolazećim Istokom, kako to misli belgijski povjesničar David Engels u nedavnom razgovoru s voditeljicom TV emisije 'Drugi format' Vlatkom Kolarović.

Naročito u svijetu koji se suočava s ekonomijom znanja, s industrijom 'zastrašujuće pameti' (pametna kuća, pametni telefon, pametni lijekovi) koja bi trebala donijeti nove tisuće milijardi dolara zarade i preokret u svjetskoj ekonomiji; onom prijelomnom industrijom koju je nekada pokrenuo parni stroj, danas Microsoft ili Facebook, a sutra nešto treće. Kako reče 'prorok iz Omahe' Warren Buffett, pitanje nije 'hoće li se to dogoditi, nego samo kada'. To treće treba na vrijeme prepoznati, a da bi se prepoznalo, treba združiti pamet i biti brži od ostalih. Jer, 'danas je svačiji posao i karijera na dnevnom ispitu' – piše Rich Karlgaard u Forbesu te kaže: 'U globalnoj ekonomiji koja sve više pogoduje industriji 'zastrašujuće pameti' i nemilosrdnoj podjeli na pobjednike i gubitnike, radna inteligencija je ta koja donosi milijarde.'