TVRTKE BEZ ZAPOSLENIH

Čemu radnici, kad zarađuju stotine milijuna bez njih?

10.06.2013 u 10:00

Bionic
Reading

Među tisuću najvećih hrvatskih kompanija, njih dvanaest posluje bez ijednog zaposlenika, a zajedno su ostvarile čak 2,6 milijardi kuna prihoda. Slikovito - riječ je o prihodu u rangu hrvatskog Lidla ili skoro tri puta većem prihodu od onog koji ostvaruje Kraš

Tvrtke bez zaposlenih čine oko četvrtinu registriranih pravnih osoba, a premda se najčešće spominju kao fantomske, neaktivne, prezadužene ili osnovane samo na papiru s minimalnim kapitalom, neke među njima vrlo uspješno posluju i imaju vrijednu imovinu. Zavirili smo u njihovo poslovanje slijedeći listu najvećih tvrtki bez zaposlenih, koju je objavio tjednik Lider na temelju Finina izvješća. Prošle godine je na listi tisuću najvećih prema prihodima bilo devet poduzeća bez zaposlenih, a ove godine dvanaest.

Prva na listi je TE Plomin, mješovito društvo u vlasništvu HEP-a i njemačke tvrtke RWE Power, koje je prošle godine ostvarilo prihod od 853,9 milijuna kuna. TE Plomin nema zaposlenih, za njih proizvodnju i održavanje obavlja HEP Proizvodnja, tvrtka s gotovo 2.200 zaposlenih, tako da čak ni članovi uprave tvrtke u čijem je vlasništvu termoelektrana Plomin 2 nisu njeni zaposlenici. Od energetskih tvrtki tu je i Acciona-vjetrolektrane s prihodom od 210,8 milijuna kuna, u vlasništvu je španjolske korporacije koja gradi vjetropark Jelinak i ima još jednu tvrtku u Hrvatskoj, ali s četvero zaposlenih.

Prema našim zakonima nije zabranjeno tvrtkama da obavljaju registriranu djelatnost bez zaposlenih radnika, osim ako to ne zahtijevaju posebni propisi, pa tako primjerice član uprave banke mora biti njezin zaposlenik. Obavezu zapošljavanja koja je vrijedila krajem devedesetih ukinuo je Ustavni sud. U poduzećima bez zaposlenih poslove obavljaju članovi uprave, angažirani ugovorom. Ipak, dio stručnjaka smatra da bi dio poslova u takvim poduzećima teško mogao proći u skladu s odredbama Zakona o radu.

Zanimljivo je da su na listi najvećih bez zaposlenih dvije kompanije povezane s pivarskom industrijom, pa su članovi uprave Zagrebačke i Karlovačke pivovare ujedno i direktori u tvrtkama Cervesia Zagreb (prihod 274,1 milijuna kuna) i Heineken Adria (prihod 149,3 milijuna kuna). Obje tvrtke drže i vrijednu dugotrajnu financijsku imovinu, odnosno vlasničke udjele u pivovarama, tako da imovina Cervesie iznosi oko dvije milijarde kuna, dok Heinekenova iznosi 0,9 milijardi kuna. Njihovi prihodi uglavnom su financijski, pa smo poslali upit o odnosu s matičnim pivovarama, gdje smo doznali da poznate pivovare imaju manje poznate - majke. 'Cervesia je društvo majka Zagrebačke pivovare, osnovano 2009. godine. Financijski prihodi odnose se na prihod od dividende od Zagrebačke pivovare', odgovorila nam je Tina Puhalo Grladinović, direktorica korporativnih komunikacija Zagrebačke pivovare, tvrtke u vlasništvu američke pivovare Molson Coors. No zanimljivo da prihod od dividende 'pojedu' još veći rashodi u dugoročnom razdoblju, pa firma majka ne plaća ni kunu poreza.

Na listi smo pronašli dvije tvrtke bez zaposlenih povezane s poznatim domaćim poduzetnicima, i to s Antom Vlahovićem i Markom Pipunićem. Obje se bave trgovinom na veliko, rovinjska E.distribucija ostvarila je lani 101,7 milijuna kuna prihoda, a kao osnivač je upisana tvrtka INovine. Iza Argumentum vitae stoji osječka tvrtka Žito u vlasništvu Marka Pipunića, a uprihodila je 99,8 milijuna kuna od trgovine žitaricama, sirovim duhanom, sjemenjem i stočnom hranom.

Od poslodavca godine do tvrtke bez zaposlenih, tako se razvijao poslovni put hrvatskog predstavništva američke farmaceutske tvrtke Abbott Laboratories. U 2009. godina ta je tvrtka uz DM bila proglašena poslodavcem godine, i to u kategoriji srednjih tvrtki do 200 zaposlenih. Prihodi im iz godine u godinu rastu, tako im je 2012. prihod narastao na 142,1 milijuna kuna, ali je u toj godini i misteriozno nestalo 130 zaposlenika koje su imali godinu dana prije. No zaposlenici su zapravo preseljeni u novu tvrtku AbbVie.

Nekoliko je nekretninskih tvrtki bez zaposlenih na listi, od kojih su čak tri povezane sa šoping centrom City Centar: Gradski centar (prihod 137,1 mil. kuna), Manta (prihod 101,3 mil. kuna) i Kaufmann i Hofmann (prihod 120,6 mil. kuna). Sve tri imaju vrijednu imovinu ukupno 'tešku' oko dvije milijarde kuna. Na listi su i dva građevinara: glavna podružnica austrijske građevinske tvrtke Strabag, ona u Zagrebu, uprihodila je 300,8 milijuna kuna, dok je Elanija plus ostvarila prihode od 85,9 milijuna kuna. Riječ je o tvrtki kćeri Elanije, splitske poduzetnice Marine Wallner, koja je u javnosti postala poznata nakon što je kupila vilu bivšeg splitskog gradonačelnika Željka Keruma.

Zašto se osnivaju tvrtke bez zaposlenih i nije li za ostvarenje prihoda ipak potrebno uložiti ljudski rad, upitali smo poreznog stručnjaka iz tvrtke RRIF Vladu Brkanića, koji ističe da takva društva nisu prevarantska niti su osnovana s ciljem porezne utaje. 'Nemojte nasjedati na komunističku ideologiju. Na Zapadu su ona poznata kao projektna društva. Njihovi direktori najčešće su zaposleni u matičnim društvima. Karakteristična su recimo za leasing kuće koje na taj način kupuju nekretnine, građevinare ili služe za stjecanje vlasničkih udjela', kaže Brkanić. Objašnjava kako to niti s porezne strane nije problematično jer su direktori takvih društava zaposleni u drugom društvu, a ako nisu, svejedno plaćaju doprinose.

Drugi analitičar, koji je htio ostati anoniman, ovako objašnjava razloge osnivanja takvih tvrtki: 'Tvrtke bez zaposlenih nekad se osnivaju i zbog financiranja: na tu se firmu npr. uzme kredit, pa kad je kasnije spojite s 'glavnom' firmom iz njezina cash-flowa servisira se kredit druge. Teško da se može koristiti za poreznu evaziju, jer takva tvrtka nema trošak zaposlenih, a sav prihod je oporeziv. Jedino o čemu se treba voditi računa jest da nema nekih sumnjivih prebacivanja iz tvrtke u tvrtku'.

Napominje kako se najčešće radi o nekretninskim tvrtkama ili tvrtkama kojima nekretnine nisu core business, pa njihovu kupnju izdvajaju da se ne miješaju s matičnim poslovanjem. Takve tvrtke često osnivaju stranci za akvizicije i u njih stavljaju vlasnički udjel, koji tako kasnije mogu lakše prodati, ili, ako se žele dalje širiti, preko takve tvrtke kupuju nove udjele.