Sve te informacije obrađuje mozak, odnosno središnje računalo našeg živčanog sustava, koje zatim odlučuje na što će usmjeriti najviše pažnje.

Iako često imamo osjećaj da nekoliko stvari radimo istodobno, mozak zapravo ne može kvalitetno obavljati više zahtjevnih zadataka u isto vrijeme. On vrlo brzo prebacuje pažnju s jednog zadatka na drugi, pa nam se čini da ih radimo paralelno. No svako takvo prebacivanje uzima djelić vremena i povećava mogućnost pogreške.

Jedan zadatak mozgu uglavnom ne predstavlja problem. Ni dva nisu osobito zahtjevna. No što više zadataka pokušavamo obavljati odjednom, to učinkovitost počinje padati.

To se posebno dobro vidi za volanom. Kada se izgubimo, tražimo nepoznatu adresu ili pokušavamo izvesti nešto što ne radimo često, poput parkiranja unatrag u skučenom prostoru, mozak počinje gotovo svu pažnju usmjeravati na vožnju.

Tada često prestajemo obraćati pažnju na razgovor putnika, a ponekad čak imamo osjećaj kao da nam se sužava vidno polje. Sve ostalo postaje manje važno jer je glavni zadatak sigurno i precizno upravljanje automobilom.

Upravo zato mnogi vozači intuitivno stišaju radio kada se nađu u prometnoj gradskoj gužvi, traže određenu adresu ili voze po zahtjevnim vremenskim uvjetima, primjerice tijekom jake kiše.

Isključivanjem ili smanjivanjem radija zapravo uklanjaju jedan od zadataka kojima se mozak mora baviti. Time ostaje više prostora za ono najvažnije - pratiti promet, pronaći pravi put ili precizno završiti zahtjevan manevar.

Drugim riječima, nije stvar u tome da nas radio fizički sprječava u vožnji. Problem je u tome što svaka dodatna aktivnost može uzeti dio pažnje upravo onda kada nam je najpotrebnija za ono što se događa ispred automobila.