Sharer je na Alibabi pronašao oglas povezan s Bugattijem Veyronom i odlučio riskirati 30.000 dolara. I sam je znao da za taj iznos ne može očekivati pravi Veyron vrijedan milijune, no ono što je oglas obećavao bilo je dovoljno neobično da poželi saznati što će mu zapravo stići.

Sljedeća četiri mjeseca nije imao puno izbora osim čekati. A onda se napokon pojavila pošiljka - golemi drveni sanduk dovoljno velik da u njemu doista bude automobil.

Njegova ekipa počela je rastavljati sanduk, uklanjati čavle, daske i slojeve zaštitnog materijala. Ispod omota počela se pojavljivati crveno-crna silueta automobila.

Na trenutak je sve izgledalo obećavajuće.

Samo na trenutak.

Što su ga više otkrivali, izgledao je sve gore

Prvi ozbiljan znak upozorenja pojavio se sprijeda. Umjesto Bugattijeve karakteristične potkovaste maske hladnjaka nalazilo se nešto što je više izgledalo poput naljepnice.

'Počinjem se ozbiljno brinuti. Moj jeftini Bugatti počinje izgledati malo previše jeftino', komentirao je Sharer dok je pregledavao ono što je upravo izvadio iz sanduka.

A stvari su postajale sve čudnije.

Automobil nije imao prava vrata. Kotači nisu bili pravi kotači nego rekviziti, a cijela konstrukcija izgledala je neobično lagano. Od motora, interijera i svega ostalog što bi neki predmet učinilo funkcionalnim automobilom nije bilo praktički ništa.

Tada su ga odlučili podignuti. I otkrili najbolji dio cijele priče.

Njihov 'Bugatti' bio je gotovo potpuno izrađen od pjene.

'Cijela stvar je šuplja', zaključio je Sharer.

Umjesto superautomobila, pa čak i ozbiljne replike na pravoj automobilskoj osnovi, dobio je golemi lagani model koji je samo oblikom pokušavao podsjećati na Veyron.

Jedan detalj u oglasu ipak je sve nagovijestio

Naknadni pogled na opis proizvoda pokazao je da je u oglasu bilo navedeno nešto poput 'Bugatti Veyron body frame with protective wrap'.

Drugim riječima, formulacija je bila dovoljno neodređena da je već tada trebala upaliti alarm.

Sharer je cijeli eksperiment prihvatio puno bolje nego što bi vjerojatno reagirao prosječan kupac nakon što potroši 30.000 dolara. Umjesto bijesa, počeo se smijati apsurdnosti onoga što mu je stiglo.

Zaključio je i da će, kao youtuber, pokušati pronaći način da od katastrofalne kupnje ipak napravi nešto zabavno.

I doista je napravio upravo to.

Njegova ekipa kasnije je ispod lagane pjenaste karoserije postavila podvozje s kotačima i mali dvotaktni motor iz daljinski upravljanog monster trucka. Nakon nekoliko prilagodbi njihov je 'Bugatti' uspio krenuti vlastitom snagom, premda ga, naravno, nitko nije mogao voziti kao pravi automobil.

Tu priča nije završila.

Budući da je karoserija bila napravljena od pjene, Sharer je kasnije pronašao još bizarniju namjenu za nju - pretvorio ju je čak i u svojevrsno plovilo.

Tako je 30.000 dolara vrijedna internetska kupnja koja je na prvi pogled izgledala poput katastrofalno lošeg Bugattija na kraju postala nešto što pravi Veyron vjerojatno nikada neće biti.

Automobil koji može plutati.