Goran Ivanišević imao je samo 19 godina kada je odlučio počastiti se automobilom o kakvom je većina vozača u tadašnjoj Jugoslaviji mogla samo sanjati.
Mladi splitski tenisač, koji je već tada pripadao svjetskom vrhu, naručio je luksuzni Mercedes-Benz 500 SEL s dodatnom opremom, vrijedan čak 200.000 njemačkih maraka. No, još je zanimljivije što je u to vrijeme vozio po domaćim cestama i gdje je namjeravao uživati u svojoj novoj njemačkoj limuzini.
Bila je 1990. godina, a Ivanišević je već postajao jedno od najvećih imena svjetskog tenisa. Iako još nije navršio 20 godina, osvojio je prvi ATP naslov u Stuttgartu i probio se na deveto mjesto svjetske ljestvice. Njegov snažan servis i osebujan karakter već su privlačili pozornost, a uspjesi na terenu počeli su mu donositi i ozbiljan novac.
Upravo tada dao je intervju novinaru Joki Svalini za Auto Klub, koji je gotovo tri desetljeća poslije, 2019. godine, ponovno objavljen u povodu 30. obljetnice tog automobilskog časopisa.
Na razgovor je stigao u crnoj kožnoj jakni i trenirci, a njegov automobil bio je Suzuki Vitara. Za mladog tenisača koji je već zarađivao stotine tisuća dolara možda neočekivan izbor, no Ivanišević je imao jednostavno objašnjenje - Vitara mu je služila za vožnju po tadašnjim domaćim, često lošim cestama.
Za Monte Carlo, gdje je već imao prijavljeno prebivalište, planirao je nešto sasvim drugo.
Mercedes kakav se nije mogao tek tako kupiti
'Odlučio sam se kupiti super Mercedes 500 SEL s ekstra dodacima vrijedan 200.000 njemačkih maraka', rekao je tada Ivanišević.
Riječ je bila o Mercedesu serije W126, velikoj luksuznoj limuzini koja je u to vrijeme predstavljala sam vrh ponude njemačkog proizvođača. Model 500 SEL imao je produljeni međuosovinski razmak, prostranu unutrašnjost i snažan V8 motor, a bio je namijenjen kupcima koji su od automobila tražili najvišu razinu udobnosti, prestiža i performansi.
Ovisno o godini proizvodnje i tržištu, njegov petlitreni V8 razvijao je približno 250 konjskih snaga. Za početak devedesetih to su bile ozbiljne performanse, posebno za veliku i raskošno opremljenu limuzinu.
No Ivanišević nije želio običan primjerak. U razgovoru je naglasio da je naručio automobil s posebnom dodatnom opremom, a tvrdio je i da se na takvu izvedbu čeka iznimno dugo.
'Takav rasni tip se čeka i do 6 godina, budući da iz tvornice izlazi samo jedan primjerak mjesečno. Meni će stići za dva mjeseca', ispričao je tada.
Riječ je o njegovoj tadašnjoj izjavi, a ne o neovisno potvrđenim podacima o Mercedesovoj proizvodnji ili rokovima isporuke.
Zanimljivo je i to što su se u to vrijeme pojavile glasine da je luksuzni Mercedes dobio na dar nakon pobjede na turniru u Stuttgartu. Ivanišević ih je demantirao i objasnio da su sudionici turnira imali pravo na popust od 20 posto pri kupnji automobila.
S 19 godina već je zarađivao milijune
Koliko je mladi Ivanišević tada bio uspješan pokazuje i ostatak razgovora, u kojem je otvoreno govorio o svojim prihodima.
Prema njegovim riječima, samo tijekom 1990. godine zaradio je 950.000 dolara. Uz to je spomenuo trogodišnji sponzorski ugovor vrijedan šest milijuna dolara, ugovor s Diadorom od 500.000 dolara godišnje te reklamni angažman za Perrier vrijedan 150.000 dolara.
Bile su to goleme svote za devetnaestogodišnjaka, ali i pokazatelj koliko je brzo rastao njegov status u svjetskom tenisu.
Ipak, možda je najzanimljiviji kontrast između dvaju automobila koje je tada odabrao. Za svakodnevnu vožnju po domaćim cestama služila mu je robusna i praktična Suzuki Vitara, dok je za ulice Monte Carla naručio jednu od najprestižnijih Mercedesovih limuzina.
Ivanišević će godinama poslije, 2001., ostvariti najveći uspjeh karijere i osvojiti Wimbledon, postavši prvi tenisač u povijesti koji je do tog naslova stigao s pozivnicom organizatora.
No još početkom devedesetih bilo je jasno da mladi Splićanin razmišlja u velikim razmjerima. I na teniskom terenu i kada je birao automobil.