Ovoga ljeta znanstvenici su bušili duboko ispod Atlantskog oceana uz obalu sjeveroistočnog SAD-a i otkrili ogroman rezervoar slatke vode. Njezino postojanje u Atlantiku poznato je desetljećima, ali je bilo neistraženo
Ogroman rezervoar uz obalu SAD-a samo je jedan od mnogih za koje se vjeruje da su skriveni pod svjetskim oceanima. Tim međunarodnih znanstvenika, dio projekta pod nazivom Ekspedicija 501, odlučio je potražiti odgovore, što je značilo bušenje izravno u vodonosnik.
U svibnju su isplovili iz Bridgeporta u Connecticutu brodom opremljenim platformom za bušenje i tri mjeseca proveli na moru istražujući između oko 300 i 400 metara ispod morskog dna na različitim lokacijama da bi izvukli sedimente i uzorke vode. Otkrili su vodu s udjelom soli znatno ispod morske vode i otprilike na razini koju američke i međunarodne agencije preporučuju za onu za piće. Sada se šalje na laboratorijska ispitivanja kako bi se utvrdilo kakve mikrobe sadrži i koliko je sigurna za ljude, piše CNN.
Koliko je voda stara?
Još jedan misterij koji treba razriješiti je starost vode. Mogla bi biti stara 200 godina, ali i 20.000 godina, rekao je Brandon Dugan, profesor geofizike na Rudarskom fakultetu u Coloradu i vođa ekspedicije. Dok bi prisutnost mlađe vode sugerirala da se rezervoar obnavlja, starija voda ukazivala bi na to da se radi o ograničenom resursu koji se ne obnavlja.
vezane vijesti
'Odgovore bismo trebali imati za oko šest mjeseci', rekao je Dugan.
Znanstvenici će također provesti ispitivanja da bi utvrdili podrijetlo vode – je li došla topljenjem ledenjaka ili kiše – a što će im pomoći otkriti kako su se razvijali tijekom vremena. Prikupljene podatke potom će moći primijeniti i na druga područja za koja postoje dokazi o vodonosnicima slatke vode na moru, poput Indonezije, Australije i Južne Afrike. Pomoći će im, također, da shvate na koji način se ovi podvodni resursi slatke vode mijenjaju kako globalna razina mora raste, bilo da rastu, bilo da se smanjuju.
'Vodonosnik koji je potvrdila ekspedicija čini se golemim', rekao je Eric Attias, istraživački docent na Jackson School of Geosciences na Sveučilištu Teksas u Austinu, a koji nije bio uključen u projekt, te za CNN dodao da bi mogao 'sadržavati dovoljno slatke vode za opskrbu metropole veličine New Yorka stotinama godina', ali i 'ublažiti nestašice za obalno stanovništvo u budućnosti'.
Mnogo izazova
Gotovo polovica svjetskog stanovništva živi u području stotinjak kilometara od obale, a mnogi se oslanjaju na kopnene vodonosnike, resurse koji se brzo smanjuju zbog prekomjernog crpljenja i utjecaja klimatskih promjena poput porasta razine mora, što može onečistiti podzemne vode. No postoji mnogo izazova u tome kako doći do te vode, ali jedan od istraživača predložio je da bi u tome mogla pomoći energija vjetra.
Postavlja se i pitanje tko će upravljati, pročišćavati i plaćati vodu koja će se crpiti prije nego što se pošalje u savezne države, a zatim u gradove. Zatim, tu je i tehnički izazov osigurati da se ta slatka voda ne kontaminira onom slanom koja se nalazi iznad i ispod nje. Crpljenje bi također moglo dovesti do kontaminacije kopnenih vodonosnika ako su dva sustava povezana.
Procjenjuje da će proći oko 10 godina dok se vodonosnici na moru ne budu mogli pravilno iskoristiti. Ono što istraživači prikupe u sljedećih nekoliko mjeseci moglo bi imati globalne implikacije. Dokazi upućuju na to da postoje rezerve slatke vode u moru na svakom kontinentu.
