Na prvi pogled patrijarhat je i danas sasvim uspješan koncept. Više od devedeset posto predsjednika i premijera u svijetu su muškarci, kao i golema većina šefova velikih korporacija (95 posto), milijardera (98 posto) i guvernera centralnih banaka (91 posto). Ništa nova. Pogledajte samo nas Hrvate. Jest da nam se omaknula predsjednica, ali prebrojite Vladu.

Mada ih je većina bez brkova, ipak su to muškarci, od premijera, prvog potpredsjednika i potpredsjednika, do ministara, uz časne iznimke tri ministrice (rada, uprave i socijalne skrbi). Muškarci dominiraju financijama, tehnologijom, filmom, sportom, glazbom. Čak i u HRT-ovom The Voiceu mentori su tri muškarca i jedna žena; čak i kad je u pitanju kuhača, u RTL-ovom Tri, dva, jedan - kuhaj omjer sudaca je sličan.

Jest da su muškarci uvijek bili nasilniji od žena, jest da u američkim zatvorima sjedi 93 posto muškaraca (a i u nas je u muškom odijelu Remetinca prilična gužva, čak i među onima koje je pomilovala predsjednica), jest da počine 90 posto ubojstava (ne računajući ona u ratu) i da su četiri puta skloniji samoubojstvu nego žene. Ali budimo realni, u većem dijelu svijeta muškarci su u debeloj prednosti samo zato što imaju kromosom Y i zbog toga bi mogli biti zadovoljni. Ali zadovoljnih je sve manje i bit će ih sve manje zadovoljno u razvijenim zemljama, ne onih na vrhu, nego onih na dnu piramide, među niže obrazovanom masom muškarčina, takozvanih plavih ovratnika koji su nekada kruh zarađivali mišićima i mišićima dokazivali muškost.

Današnja tehnologija i trgovina rekle su svoje. Jedan mehanički kopač zamjenjuje stotinu muških ruku s lopatama, roboti mijenjaju tisuće radnika na traci, a tek smo na pragu prave robotske revolucije i 3D gradnje. Muškarci i dalje dominiraju rizičnim zanimanjima kao što su krovopokrivači i perači prozora te u poslovima koji traže dugu odsutnost poput vozača kamiona i mornara. No pravi se novac vrti u zanimanjima u kojima treba koristiti sive moždane stanice, a u tome dečki sve više zaostaju.

Cure ih nadmašuju na sveučilištima u svim regijama, pa i u Južnoj Aziji i subsaharskoj Africi. U 34 zemlje članice Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), na sveučilištima je među diplomiranim samo 42 posto muškaraca, a u bogatim zemljama dječaci imaju 50 posto veću vjerojatnost od djevojčica da postignu loše rezultate u osnovama matematike, jezika i znanosti. U Hrvatskoj prvi put imamo više doktorica nego doktora znanosti.

Nije se to promijenilo preko noći. Neobrazovani i niže obrazovani muškarci u bogatim zemljama već zadnjih pola stoljeća imaju sve manje šanse na tržištu rada na kojem se sve više traže uslužne djelatnosti poput medicinskih sestara ili prodavača. A kad se u nas i traže zavarivači u brodogradilištima, gazde nerijetko moraju zaposliti muške mišiće iz uvoza. Zaposleni Amerikanci pak sa samo srednjoškolskim obrazovanjem danas zarađuju 21 posto manje nego 1979., dok je ženama s istim stupnjem obrazovanja prosječna plaća porasla za tri posto. Izuzetak su Šveđani koji, zahvaljujući jakim sindikatima, u izrazito muškoj industriji još uvijek zarađuju više od žena sa srednjim obrazovanjem.

Dosadašnje iskustvo u bogatim zemljama govori da gubitak radnog mjesta za koje je potrebna niža kvalifikacija radniku često znači trajni gubitak posla, a ako ne radi, teško nalazi životnu družicu, jer što će ženi još jedna usta koja mora hraniti? Za tihu vojsku nezaposlenih niskokvalificiranih muškaraca (u nas se ne isključuju ni oni sa sveučilišnom diplomom) to znači otrovnu kombinaciju: bez posla, bez obitelji i bez perspektive.

U često citiranoj knjizi 'Kraj muškarca', američka autorica Hanna Rosin među 30 zanimanja za kojima u bogatom svijetu raste potražnja, u 20 njih dominiraju nekada tipična ženska, uključujući njegu, brigu o djeci i pripremu hrane, ukratko uslužne djelatnosti. To je sve ono što je u tradicionalnom društvu u kojemu je muškarac bio hranitelj i zaštitnik obitelji i domovine, bilo marginalizirano i prepuštano ženama. Stoga muškarac s mišićima tek treba ukrotiti svoj povrijeđeni mačizam da bi mogao prihvatiti 'ženski' posao. Za radničku klasu današnja ekonomija definitivno više pogoduje ženama, zaključuje Hanna Rosin.

Budući da će slabije obrazovani muškarci zarađivati sve manje od svojih partnerica, morat će se umjesto žuje češće primati glačala i usisavača. I manje pumpati mišiće, a više pumpati mozak. Za razliku od samo koju godinu ranije, kada se u skandinavskim zemljama u školstvu inzistiralo na potpunom potiranju razlike između djevojčica i dječaka, u nekim zemljama sada eksperimentiraju metodama koje će dječake više privući školi i zapošljavaju više muških nastavnika.

'Teško je biti tradicionalan muškarac u netradicionalnom svijetu' - kaže britanska psihologinja Ann Walker. Tradicionalni brak s pristojnim brojem djece za koji se zalažu U ime obitelji, u bogatim zemljama postaje sve više privilegija elite. Broj samohranih roditelja u SAD-u od 1980. povisio se za 33 posto, u nekada jakim, i u međuvremenu propalim industrijskim središtima dosegao je čak 70 posto.

Prema predviđanjima OECD-a i dalje će rasti među lošije stojećim stanovnicima gotovo svih bogatih zemalja. I tu se nastavlja spirala siromaštva: djeca iz razbijenih ili nikad zbijenih obitelji slabije uče u školi, nemaju novca za visoko obrazovanje, s ružnim obiteljskim teretom sami teško osnivaju obitelj... Muškarci sve više napuštaju obiteljske obveze, ponašajući se kao dječaci, a ne kao odgovorni muškarci.

Umjesto ekonomskih i tehnoloških mijena, neki čvrsti američki konzervativci za uniženje muškarca optužuju sustav socijalne pomoći. On muškarca čini izlišnim kao hranitelja, tvrde oni, jer se žene s dna društvene ljestvice radije udaju za porezne obveznike nego za očeve svoje djece, misleći pritom na sustav u kojem samohrana majka po različitim osnovama može dobiti više novca od socijalne pomoći nego ako je udana.

Nakon nedavnih ispada u Koelnu kada su u novogodišnjoj noći žene masovno seksualno napastovane, a neke silovane i opljačkane, javnost je zaprepastila izjava nekog mladog Nijemca koji se bunio što su mu napadači zlostavljali curu, iako ju je on držao za ruku. 'Zar je nije barem pokušao zaštititi?' – pitao je jedan novinar u Die Zeitu, zaključujući kako je feminizam i vjerovanje da žena može sve, pa i sama se obraniti, u Nijemcu vjerojatno otupio refleks muškarca zaštitnika.

'Možda je Njemačka primjer zemlje u kojoj se muškarci boje onih mračnih, mračnih vremena kada su morali biti karikature muškosti po formuli 'brz kao hrt, čvrst kao koža i nesalomljiv kao Kruppov čelik', kaže u Die Zeitu Adam Soboczynski.

U svojoj knjizi 'Generation Anbound' (Nevezana generacija), autorica Isabel Sawhill s američkog think tank Brookings Institutiona tvrdi da su se fakultetski obrazovani muškarci razumno dobro prilagodili feminističkoj revoluciji, 'ali se čini da je ona zaobišla slabo obrazovane s niskim primanjima'. Ipak, norveški pisac Karl Ove Knausgaard, u braku sa Šveđankom, piše o 'tumaranju štokholmskim ulicama, modernim i feminiziranim, s furioznim 19-stoljetnim muškarcem u sebi'.

A nije usamljen. Prema nedavnom istraživanju u Švedskoj 23 posto muškaraca, dvostruko više od žena, podržava krajnje desnu stranku Švedskih demokrata (SD). I u drugim zemljama više muškaraca nego žena glasa za radikalnu desnicu: za Jobbik u Mađarskoj, za neofašističku Golden Down u Grčkoj, za desnu populističku PVV u Nizozemskoj, za ekstremni desničarski Front Nationale u Francuskoj. Desne stranke podržavaju više muškarci nego žene u Danskoj, Velikoj Britaniji, Italiji i Njemačkoj.

Švedska ministrica za rodnu jednakost Asa Regner kaže da su neki pristaše konzervativnih Švedskih demokrata osobe koje imaju 'vrlo staromodan pogled na obitelj' i nisu se snašle u promjeni ekonomije s industrije na uslužne djelatnosti. SD tvrdi da će horde izbjeglica iz Somalije i Sirije ugroziti švedsku socijalnu državu, ali sve se ipak svodi na strah da će im došljaci – jer će među njima mahom posao tražiti muškarci, a ne žene – oteti ona još preostala 'muška', 'mišićava' radna mjesta. Oni – kako kaže ministrica Regner - traže zemlju koje više nema.