Pozivanje na Bibliju ili 'nebeska čuda', spominjanje Boga ili uvjeravanje da iz recesije Hrvatska 'neće izaći po Duhu Svetom, nego radom i inteligencijom' doista su u posljednje vrijeme česta pomoć premijeru Zoranu Milanoviću u obraćanjima hrvatskoj javnosti. Kad se, uvjeravajući Slavonce kako ih neće zaboraviti u teškim vremenima, pozvao na Psalam o Židovima, pojasnio je kako je to 'jezik kojim mora govoriti da bi ga svi shvatili'.

Analitičari mu uglavnom ne zamjeraju citiranje Biblije, podsjećajući kako je ona civilizacijsko i književno djelo, a njezino poznavanje stvar opće kulture, no pozivaju ga da 'manje govori u baroknom stilu, ukrašeno i s brojnim pjesničkim slikama jer ljudi od njega ne očekuju riječi, nego djela'

'Biblija je jedno, ako ništa drugo, književno djelo koje i netko kad je agnostik, ateist ili vjernik može citirati kad god želi. Nema Crkva nekakav monopol nad citiranjem Biblije. Kad je spominjanje Boga u pitanju, situacija je kao i kod biskupa, pa bih usporedio Milanovićeve govore s biskupskima. Manje je bitno ono što se citira i što se priča od onoga što su djela i što se čini', smatra vjerski analitičar Hrvoje Cirkvenec

Premijeru priznaje kako 'može biti simpatično kad se poziva da ga neki u Hrvatskoj jedino tako mogu razumjeti', no i upozorava kako je stvar slična i kad biskupi citiraju Sveto pismo. 'Ljudima to budu prazne riječi. Djela govore ili o vlasti ili o tome kakav će odnos premijera i Vlade biti prema Slavoniji, odnosno onoga kako se biskupi odnose prema vjernicima. Hoće li to biti potkrijepljeno citatima iz Biblije, ljudima je manje bitno', kaže Cirkvenec.

Po njemu, ljudima je bitnije da 'oni koji se bave operativnim radom – kao što su biskupi u pastoralu ili premijer u izvršnoj vlasti, svojim radom donose rezultate, jer je ključno ono koliko će u Hrvatskoj biti bolje ili lošije, pa se po tome treba prosuđivati i političar i biskup'.

Politički analitičar Višeslav Raos ukazuje kako 'premijer još nije našao najbolji recept za svoj nastup u javnosti jer vrlo često bježi od izjava ili daje izjave koje kasnije mora tumačiti'. Napominje da bilo koja izjava koja se mora 'dodatno interpretirati i objasniti na što se mislilo – nije kvalitetna'.

Podsjeća kako je 'još u saborskim klupama Zoran Milanović koristio latinske poslovice, što nije čudno jer je pravnik i to je u SAD-u vrlo popularno', no priznaje kako to u hrvatskoj javnosti nije imalo odjeka. Potom je, kako kaže Raos, 'govorio narodski i koristio pučke poslovice', pa su Biblija, Bog i nebeska čuda – treća faza.

'Iščitavam i nešto drugo. HDZ će često u komunikaciji optužiti SDP da gaji protucrkvene stavove i da su stranka u kojoj dominiraju ljudi koji nisu vjernici, pa premijer pokušava igrati na tu kartu i svidjeti se dijelu javnosti, izgladiti neke sporove s Kaptolom i efektno ubacivati biblijske poruke. Međutim, može mu se dogoditi da dobije negativni efekt, pa da ono što je on mislio da je prikladno u vjerničkom smislu bude blasfemno', kaže Višeslav Raos.

Kolega mu Boško Picula priču vraća na Bibliju, ukazujući kako ona 'nije samo dio religije, nego i dio opće kulture', pa mu 'nije neobično ili neprimjereno da ateist ili vjernik u tom djelu pronalazi cijeli niz citata koji može koristiti u svakodnevnom životu'.

'Podsjetilo me sve to na vremena uoči raspada Jugoslavije kada je Stipe Šuvar, kao čelna osoba tadašnjeg Saveza komunista, jako često zazivao upravo Boga u nekim svojim obraćanjima javnosti. Dakle, nije raritet da se ljudi, odnosno političari jedne ideološke preferencije koriste ili Biblijom ili religijskim izrazima', pojašnjava Picula.

Pojašnjava i kako stilske figure kojima se koristi premijer Milanović 'mogu biti jako dobar kontrast te, ako je netko iz socijaldemokratske provenijencije ili se u svom političkom djelovanju ne naslanja na kršćanstvo, lako i brzo može doći do biračkog tijela'.

'Umješnošću komunikatora takve poruke vrlo lako mogu doći do ljudi jer tko bi govorio o tim porukama da nisu bile garnirane na ovakav način. Samo je pitanje je li to trenutačno nadahnuće političara koji se time koristi ili je to dio nekakve komunikološke strategije. Rekao bih da je u ovom slučaju riječ o trenutačnom nadahnuću', smatra Boško Picula.

Na činjenicu da Biblija nije samo sveta knjiga kršćana i Židova, već i literarno djelo čije poznavanje spada u opću kulturu svakog obrazovanog čovjeka, bio on vjernik ili ne, ukazuje i Mirela Španjol Marković, direktorica Ciceron komunikacija.

'Premijer se korištenjem biblijskih metafora želi jasno izraziti slikama koje su većini ljudi bliske i s kojima se mogu identificirati. U Hrvatskoj se, naime, većina ljudi izjašnjava vjernicima, pa su im i terminologija i metafore kojima Biblija obiluje bliski i prepoznatljivi. Poznavanjem Biblije premijer Milanović pokazuje interes i poštovanje prema vjeri koja je dominantna u zemlji u kojoj je on predsjednik Vlade', kaže Španjol Marković.

Ide i korak dalje, pa podsjeća kako se premijeru prije zamjerala kompliciranost u izričaju, korištenje citata na stranom jeziku te pita: 'Zašto mu se sada spočitava pojednostavljivanje i pokušaj da ga svi razumiju?' 'I u tome treba naći mjeru. No, biblijskim rječnikom rečeno, izgubljena ovčica polako se vraća svom stadu', u šali dodaje Mirela Španjol Marković.

Direktorica tvrtke Hauska&Partner i stručnjakinja za odnose s javnošću Daria Mateljak, pak, napominje kako se 'može raspravljati jesu li uvijek dobro legle, imale smisla ili bile simpatične premijerove izjave, usporedbe ili citati', no i kaže da 'sve dok se radi o pristojnoj komunikaciji one ne zaslužuju posebnu kritiku'.

Mediji su skloni pretjerivati, pa izvuku retoričku figuru, a pritom propuste možda i dobar ili važan sadržaj koji je bio izrečen u tom kontekstu', upućuje Mateljak kritiku urednicima medija, no ne ostaje dužna ni premijeru.

'Zoran Milanović ima snažnu potrebu da se istakne kao drukčiji, što je vidljivo iz njegovih govora i javnih nastupa. Svjestan je nužnosti da bude uvjerljiv i privuče pažnju slušatelja, ali bi pritom trebao više razmišljati o rizicima ili suprotnim učincima svog komunikacijskog stila. Ovako politički i gospodarski teško vrijeme traži jednostavan, precizan i nepretenciozan način izražavanja', zaključno poručuje Daria Mateljak.