Uoči toga u javnost je pustio ideju koju želi predstaviti kao probni balon, a zapravo je više dimna zavjesa za bezbroj problema i pritisaka s kojima se suočava na domaćem i međunarodnom planu i jezikovu juhu koju bi mogao dobiti u Bruxellesu, gdje su sve manje blagonakloni prema njegovu izvrdavanju obaveza, levitiranju u međunarodnim odnosima i ispraznoj slatkorječivosti: Vučić sada predlaže da cijeli zapadni Balkan bude zajedno primljen u Europsku uniju.

'Ulazak zapadnog Balkana u cjelini u EU je najbolja ideja. Ako netko bude izostavljen, što ćete učiniti s tim zemljama? I znam da svi pričaju o harmonizaciji, ali ovdje se ne radi samo o budućnosti regije, već i o budućnosti Europe. Ako nas prime sve zajedno, bez iznimke, svi će se osjećati bolje, i Albanci i Bosanci... Čujem samo dobre reakcije na ovu ideju i to ću reći Antoniju Costi i Ursuli von der Leyen', rekao je Vučić.

Crnogorci ga spuštaju na zemlju

Nije sasvim jasno otkud mu dolaze 'samo dobre reakcije' jer prva i zasad jedina, ona iz Crne Gore, ne bi mogla biti protumačena baš tako:

'Slažem se da bi za cijeli zapadni Balkan EU trebao biti konačno odredište. Međutim mi ćemo vas tamo čekati već od 2028. godine i navijamo da zaista požurite i ubrzate ostale kandidate iz okruženja', objavio je crnogorski premijer Milojko Spajić.

Umjesto vlaka - regata

Za razliku od Srbije, koja više od tri godine nije otvorila nijedno novo pregovaračko poglavlje s EU-om, niti će tako skoro jer se najmanje osam država Unije tome snažno protivi, Crna Gora napreduje relativno brzo, a tu je i Albanija, zemlja koja je u prethodnim godinama sustigla i prestigla Vučićevu državu. Nerealna ideja o novoj 'balkanskoj karavani' prema Bruxellesu stoga je sasvim očit pokušaj 'šlepanja', zapravo kočenja susjeda.

Uostalom, sama Europska unija još je 2003. godine u Solunu usvojila model o pristupanju na temelju vlastitih zasluga, a prispodoba o 'vlaku', dakle povezanoj kompoziciji zemalja, zamijenjena je 'regatom', u kojoj svaka zemlja prolazi ciljnu crtu onako kako je sama jedrila, odnosno ovisno o tome koliko je spretno ukrotila vjetar. U prethodna dva desetljeća to je uspjelo samo Hrvatskoj.

Vučić i Srbija pod njegovim režimom tvrde da se kreću prema tom cilju, no uporno jedre u suprotnom smjeru. Sasvim je jasno da toj državi nema ulaska dok na neki način ne unormali odnos s Kosovom, a u posljednje četiri godine prepreka je i njen otklon od europske politike kada je riječ o odnosu prema Rusiji i kao posljedica toga pojavili su se i problemi oko američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije, koje Vučić izbjegava napokon presjeći, a povrh svega jasno je da ima ozbiljan deficit u vladavini prava i slobodi medija, pa i u slučaju bazičnih stvari poput slobodnih i poštenih izbora ili prava na mirne demonstracije.

Stoga Vučić, rekli smo, pušta dimne zavjese: prije fantazmagorije o kolektivnom pristupu Balkana Europskoj uniji naoko spontano optužio je Hrvatsku da blokira eurointegracije Srbije, i to navodno jer 'želi biti dominantna sila od Triglava do Istanbula' i u tome joj se ispriječila upravo Srbija jer se 'kao feniks digla iz pepela'.

'Priče o krvožednim ustašama neće pomoći Vučiću'

'Realnost je to da je put Srbije prema Europskoj uniji zaustavljen i da ključnu ulogu u tome ima upravo Srbija, a realnost je i to da ovakvim tempom i pristupom još dugo neće doći do njenog pristupanja', kaže za tportal vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić te primjećuje da Vučićevo često referiranje na Hrvatsku – iz koje ga rijetko tko povlači za jezik – pa i dramatično predstavljanje pisanja nekih medija za koje je i u Hrvatskoj rijetko tko čuo, doista spada u rubriku bizarnosti.

'Vučić ima golemih problema na vanjskom i unutarnjem planu i nikakva priča o krvožednim ustašama neće mu pomoći oko, recimo, kontinuiranih i masovnih prosvjeda mladih i nezadovoljnih ljudi. Tu je i problem s američkim sankcijama NIS-u, koji on ne želi riješiti jer se ne želi zamjeriti Rusima, premda je evidentno to da samoj Rusiji ne pada na pamet pomoći mu. Svoju politiku o 'sjedenju na četiri stolice' Vučić sada zamjenjuje žalopojkama da ga 'nitko ne voli' ni u Americi, ni u Europi, ni u Rusiji, ni u okruženju, pri čemu možda prvi put opisuje situaciju u koju je sam sebe doveo. Ne vole ga previše ni građani Srbije, ali to je posebna priča koja ne mora uvijek koincidirati s rezultatima izbora znamo li način na koji se u Srbiji oni provode i kontroliraju', dodaje Avdagić.

Većinu problema Vučić može riješiti jer ih je sam kreirao

Po njemu, ipak, većina problema u kojima se Srbija nalazi lako je rješiva jer Vučić u rukama ima sve poluge vlasti, a dio njih planski je kreirao upravo on sam kako bi se u jednom trenutku pojavio u ulozi spasitelja.

'Sumorno je gledati stupanj njegove kontrole nad kompletnim srpskim društvom i njegovim građanima, a koji je u nekim aspektima nadmašio stanje u SSSR-u u osamdesetim godinama prošlog stoljeća ili Srbije u devedesetima pod Slobodanom Miloševićem; čak i tada ona je, recimo, imala više pluralnosti u medijima', kaže sugovornik tportala.

'Predstavlja se kao reinkarnacija Tita, ali nema tu karizmu'

Avdagić smatra da su Vučićeve 'dramatične predstave' neko vrijeme možda bile zanimljive europskim dužnosnicima te su pomalo i uživali, no i njima su s vremenom postale providne jer su shvatili da predsjednik Srbije zapravo ima jednostavan modus operandi: govorio im je ono što su željeli čuti i u tome je bio sjajan.

'Sebe je cijelo vrijeme pokušao predstaviti kao reinkarnaciju Josipa Broza Tita, ne želeći prihvatiti to da živimo u drugim vremenima i da on sam, uostalom, nema ni Titov šarm i karizmu, niti njegovu povijesnu i ratnu pozadinu. Dapače, za Vučićem se vuče samo crnilo: snajper na brdima iznad Sarajeva koji se pokušava pretvoriti u stalak za kamere, izjave o ubijanju 'stotinu vaših za jednog našeg', činjenica da je bio Miloševićev ministar informiranja, pa sve do aktualnih scena prebijanja i gaženja mirnih prosvjednika na ulicama Beograda i Novog Sada', kaže sugovornik tportala i dodaje:

'Ako je nekome u Bruxellesu to danas normalno, onda imamo veći problem nego što smo mislili. No prije će biti da naprosto ne postoji drugi sugovornik u Srbiji, pa se i s ovakvim Vučićem mora na neki način surađivati.'

Putinov manevar?

Sam Vučić ovog je tjedna imaš još jedan performans: tronuto je govorio o tome kako ga je predsjednička funkcija iscrpila i da ne namjerava mijenjati Ustav kako bi za dvije godine išao po još jedan mandat - no, eto, spreman je prijeći na položaj premijera Srbije 'ako građani to žele'. Jasno je, ima ambiciju poduzeti 'Putinov manevar' i čvrsto zadržati vlast u svojim rukama.

'Sve to govori o njemu i njegovu profilu, premda slične priče nažalost više nisu izuzeci ni na globalnoj razini. No doista je zanimljivo promatrati kako Srbija i Rusija već desetljećima kao da kopiraju jedna drugu: i u političkim postupcima, a bogme i kada je riječ o ratovanju', zaključuje Avdagić.