Sud je donio presudu u trećem stupnju kojom je odbio žalbu optuženice kao neosnovanu i potvrdio drugostupanjsku presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, objavljeno je na službenim stranicama Vrhovnog suda.

Time je postala pravomoćna presuda kojom su odbijene žalbe optuženice i maloljetnice i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje Županijskog suda u Puli.

Chiara Pašić je osuđena zbog ubojstva sinčića Denisa i u kaznu joj je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. svibnja 2017. pa nadalje. Maloljetnici je zbog kaznenog djela teškog ubojstva izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod najdulje tri godine.

Punoljetna optuženica i maloljetnica su osuđene jer su zajedno jastukom ugušile trogodišnje dijete koje se otimalo i plakalo. Punoljetna optuženica je majka djeteta. Ubojstvo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi.

Dječakova majka i maloljetnica su mrtvo tijelo djeteta odnijele do obale mora i punoljetna optuženica ga je bacila u more. 23. svibnja 2017. predvečer u stanu u Akvilejskom prilazu zajedno i prema dogovoru s maloljetnicom počinila teško ubojstvo. Dok je njezin sin Denis Pašić ležao u sobi na krevetu s licem okrenutim prema stropu, maloljetnica mu je stavila jastuk na lice dok mu je Chiara pridržavala noge. Kako je dijete još davalo znakove života, Chiara je sjela na jastuk na lice djeteta dok mu je maloljetnica pridržavala noge, potom su ona i maloljetnica odnijele tijelo Denisa Pašića na područje bivše vojarne Katarina na Valelungi gdje je Chiara bacila tijelo dječaka u more.

Kod izricanja kazne dugotrajnog zatvora 33 godine punoljetnoj optuženici, Vrhovni je sud Republike Hrvatske kao posebno otegotne okolnosti uzeo u obzir činjenice da je optuženica iskazala hladnokrvno planiranje, upornost i bešćutnost u počinjenju djela. Djelo je motivirano bizarnom željom za odlaskom u drugu državu kod dečka kojeg je tek upoznala preko društvene mreže, a dijete joj je za to smetalo. Dijete je trpilo agoniju koja je trajala oko pola sata.

Zbog dubokog poremećaja ličnosti, optuženica je u vrijeme događaja bila u stanju smanjene ubrojivosti. Izrečena joj je i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.

Prema maloljetnici je primijenjeno maloljetničko pravo, a ne opće kazneno pravo. Kod maloljetnice su izraženi poremećaji u ponašanju. Dosadašnji odgojni utjecaji nisu djelovali. Prije je bila smještena u Domu za odgoj i u udomiteljskim obiteljima odakle je bježala. S obzirom na vrstu kaznenog djela, njegovo počinjenje te teške obiteljske prilike maloljetnice, zaključeno je da je nužno maloljetnicu izdvojiti iz sredine u kojoj živi i prema njoj primijeniti socijalno pedagoški rad uz pojačane mjere odgoja. To se jedino može provoditi u zatvorenim uvjetima. Maloljetnici je izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna dugotrajnog zatvora 33 godine punoljetnoj optuženici ispuniti svrhu kažnjavanja. Ta kazna će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Osim toga, kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je prouzrokovano žrtvi.

Protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u trećem stupnju nije dopuštena žalba.