Na natječaj je pristiglo 88 radova iz 20 zemalja iz cijelog svijeta, a među njima je, kako je rečeno u Društvu arhitekata Zagreba, koji je provodio natječaj, bio i niz onih iz uglednih arhitektonskih kuća. Svi radovi bit će izloženi za mjesec dana i građani će ih imati prilike vidjeti.

Dvojako iskustvo stadiona

Plejić je naveo da je žiri pregledavao radove dva i pol mjeseca u zgradi SEECEL-a u Novom Zagrebu.

'Ovim novim stadionom u prostor ulazi grad, stvara se napetost, prostor vibrira, arhitektura je reducirana na esencijalno. Prema nogometnom terenu tribine se povezuju u jedinstvenu, superakustičnu arenu. Iskustvo stadiona je dvojako, iznutra pršteća energija, izvana apstraktna. Stadion će biti ikoničan, prepoznatljiv, jedinstven', rekao je Plejić.

Dodao je da je riječ o maksimalno kompaktnom projektu, minimalnog otiska, a maksimalnog spektakla.

'Elementi su pozicionirani na strateškim pozicijama, s južne strane hub transferi, autobusni i željeznički promet te podzemne garaže. S druge strane stadion predlaže multifunkcionalni sklop kako bi se ostvario maksimalni park', rekao je Plejić.

Tomislav Tomašević, zagrebački gradonačelnik, rekao je da je zadovoljan procesom odabira nagrađenog rješenja jer je cijelo vrijeme bio pravičan i konstruktivan.

'Podržavam odabrano rješenje stadiona i cijelog sportskog kompleksa', rekao je Tomašević.

Tonći Glavina, ministar turizma i sporta, rekao je da je povjerenje dano stručnjacima koji su između brojnih prijava odabrali rješenje što najbolje odgovara potrebama Zagreba i hrvatskog sporta.

'Zadovoljni smo interesom i predstavljenim konceptom koji ima dugoročan značaj', istaknuo je ministar Glavina.

Stadion za 205 milijuna eura

Međunarodni natječaj imao je dvije komponente. Na natječaju se prije svega tražilo idejno rješenje za novi nogometni stadion kapaciteta oko 35.000 mjesta te za popratne objekte garaže s 800 mjesta i tri terena za trening, od kojih jedan ima tribinu s 1500 mjesta. Isto tako, za potrebe Grada Zagreba na natječaju se za prostor zapadno od bazena Svetice tražilo anketno urbanističko-arhitektonsko rješenje kojim će se definirati smještaj novog atletskog stadiona s oko 2000 mjesta, rukometnog doma s oko 5000 mjesta, multifunkcionalne dvorane za košarku i futsal s oko 3000 mjesta te prostora za rekreaciju i vježbalište na otvorenom za građane.

Procijenjena vrijednost samog stadiona je 175 milijuna eura bez PDV-a, odnosno 205 milijuna eura sa zahvatima u okolišu, garažom i tri pomoćna nogometna terena. Država i Grad Zagreb financiraju ga pola-pola.

No s obzirom na to da je riječ o projekciji cijene napravljenoj 2024./2025. godine, bit će zanimljivo vidjeti koliko će stadion na kraju koštati iako je u dokumentaciji za završeni natječaj jasno stajalo da je njegova cijena bazirana na 5000 eura po stolici.

Odluku je, kako smo naveli, donio deveteročlani žiri u kojem su uz arhitekte bili Zvonimir Boban, predsjednik Dinama, Tomislav Tomašević i Tonći Glavina.

Otvaranje Kranjčevićeve pa rušenje Maksimira

Sada slijedi ugovaranje projektiranja stadiona s pobjedničkim timom iz Milana (12,6 milijuna eura bez PDV-a), što je preduvjet za ishođenje lokacijske i građevinske dozvole te pripremu cjelokupne dokumentacije za javnu nabavu za izvođenje radova. Oni bi krenuli, kako je rekao Tomašević, početkom 2029. godine, a početak uklanjanja starog stadiona očekuje se u ljeto 2027. godine. Bude li sve po planu, trebao bi biti sagrađen u roku od 22 mjeseca.

No preduvjet za rušenje postojećeg stadiona završetak je radova na onom u Kranjčevićevoj, što bi se trebalo dogoditi početkom veljače iduće godine.

Kako će se stadion ukloniti, bit će poznato nakon što tvrtke EURCO iz Vinkovaca i RESPECT-ING iz Osijeka izrade projekt uklanjanja, što je u tijeku. Kada bude gotov, stadion će zadovoljavati sve najviše kategorije Uefe i Fife.

Proljetos, kada je raspisana nabava za izradu idejnih rješenja arhitektonsko-urbanističkog natječaja, procijenjene nabavne vrijednosti 13,9 milijuna eura bez PDV-a, zbog velikog broja pristiglih upita i zahtjeva za produljenjem rok za njihovu dostavu pomaknut je s polovice lipnja na polovicu srpnja, premda je dio arhitekata tražio da to bude barem šest mjeseci, smatrajući da je četiri mjeseca premalo za tako obiman posao. No novog produljenja nije bilo.