Kako piše Euromaidan Press, ukrajinski Treći armijski korpus proveo je uspješnu protuofenzivu sjeverno od grada Limana u Doneckoj oblasti, na području na kojem su ruske snage mjesecima pokušavale proširiti svoj prodor prema Slovjansku.

Prema podacima ureda ukrajinskog predsjednika, do 30. rujna, nakon završetka triju od četiri planirane faze operacije, ukrajinske snage oslobodile su 176 četvornih kilometara teritorija, zarobile 250 ruskih vojnika te nanijele ruskoj vojsci više od 5000 gubitaka u poginulima i ranjenima.

Te brojke nisu neovisno potvrđene.

Ukrajinske vlasti tvrde i da je operacijom osujećen ruski plan prodora u pozadinu urbanog područja Slovjanska i Kramatorska, jednog od strateški najvažnijih dijelova Donbasa koji su još pod ukrajinskom kontrolom.

Rusi napredovali 18 mjeseci, Ukrajinci vratili teritorij za tri

Ruskoj vojsci trebalo je približno 18 mjeseci da izgradi istureni položaj prema Slovjansku. Ukrajinske snage uspjele su tijekom tromjesečne operacije vratiti znatan dio izgubljenog područja.

Treći armijski korpus mjesecima je u tajnosti pripremao protunapad, tražeći slabe točke na bokovima ruske 20. i 25. kombinirane armije.

Umjesto izravnog napada na najjače utvrđene položaje, Ukrajinci su iskoristili praznine u ruskoj obrani i prodrli u pozadinu protivničkih snaga.

Prema opisu operacije, takav razvoj događaja prisilio je ruske postrojbe na povlačenje preko rijeke Žerebec kako bi izbjegle opkoljavanje.

Posebno je zanimljivo to što su Ukrajinci tijekom napada intenzivno koristili oklopna vozila, iako se posljednjih godina sve češće tvrdi da su ona zbog razvoja bespilotnih letjelica postala previše ranjiva.

Oklopna vozila nisu nestala s bojišta

Ruske položaje nadzirali su i dronovi elitne ruske postrojbe Rubikon, specijalizirane za uporabu bespilotnih sustava.

Unatoč tome, ukrajinski zapovjednici odlučili su koristiti mehanizirane snage za brzo prebacivanje pješaštva do neprijateljskih položaja.

Oklopna vozila dovozila su vojnike do mjesta napada, iskrcavala ih pod vatrom i zatim im pružala potporu tijekom borbe.

Ryan O'Leary, veteran američke vojske koji je ranije zapovijedao dobrovoljcima u Ukrajini, smatra da operacija pokazuje kako manevarsko ratovanje nije izgubilo važnost.

'Manevarsko ratovanje neće nestati', poručio je O'Leary, komentirajući snimke ukrajinskih napada.

Prema njegovoj procjeni, mehanizirani napad u uvjetima snažne ruske vatre bio je najučinkovitiji način da se zadrži tempo napredovanja i ograniče gubici.

Pješaštvo koje napreduje pješice može se lakše prikriti od dronova, primjerice kretanjem kroz šumske pojaseve, ali takav pristup znatno usporava napad i otežava koncentriranje dovoljnog broja vojnika za probijanje neprijateljske obrane.

O'Leary ističe da dronovima ponekad trebaju deseci minuta da stignu do ciljanog područja, pronađu metu i izvedu napad. Upravo taj vremenski prostor dobro organizirane mehanizirane snage mogu iskoristiti za brze prodore.

Prvo izviđači, zatim roboti, pa tek onda vojnici

Jedan od ključnih elemenata operacije Vivaldi bio je redoslijed kojim su ukrajinske snage pripremale napad.

Prije slanja oklopnih vozila s vojnicima, na teren su upućeni izviđači kako bi pronašli najpogodnije pravce napredovanja i moguće putove za evakuaciju ranjenika.

Nakon toga angažirana su besposadna inženjerijska vozila za uklanjanje ruskih mina. Ukrajinci su zatim koristili i stare oklopne transportere BTR-60, preuređene za daljinsko upravljanje i napunjene protutenkovskim minama.

Takva vozila bez posade slana su prema najjačim ruskim utvrdama, gdje su eksplozijom trebala uništiti ili oslabiti obrambene položaje.

Tek nakon izviđanja, razminiranja i neutraliziranja ključnih ruskih uporišta u napad su krenula oklopna vozila s posadama i pješaštvom. Takav pristup omogućio je ukrajinskim snagama da smanje izloženost vojnika tijekom najopasnijih faza pripreme napada.

Točan broj ukrajinskih gubitaka tijekom operacije nije poznat.

Australski general: Manevarsko ratovanje nije mrtvo

Na važnost ukrajinske operacije upozorio je i Mick Ryan, umirovljeni general australske vojske, koji smatra da iskustva iz Ukrajine pokazuju kako su velike kopnene ofenzive i dalje moguće, unatoč iznimno opasnom okruženju koje stvaraju dronovi.

'Nedavne ukrajinske operacije pokazuju da manevar nije mrtav', istaknuo je Ryan.

Prema njegovoj ocjeni, ključ nije u odustajanju od tradicionalnih vojnih sposobnosti, nego u njihovoj prilagodbi novim tehnologijama.

Ryan smatra da bi buduće operacije trebale uključivati još intenzivniju uporabu elektroničkog ratovanja za ometanje dronova, kao i alata umjetne inteligencije za planiranje napada. No upozorava da tehnologija sama po sebi nije dovoljna.

Logistika, evakuacija ranjenika, koncentracija snaga, moral vojnika i kvalitetno zapovijedanje ostaju jednako važni kao i u prethodnim ratovima.