KRIZNE SITUACIJE

Tužna slika Hrvatske vojske: 200 vojnika i lopate!

Vojnici čiste snijeg u Splitu (4)

Vojnici čiste snijeg u Splitu (4)

Izvor: Pixsell / Autor: Ivana Ivanović

Iako je danima bio najavljivan, južnu je Hrvatsku snijeg paralizirao. Svi su na nogama a zadnja instanca na koju se svi pozivaju je Hrvatska vojska. 16 i pol godina nakon vojno-redarstvene akcije Oluja, pomoć koju građanima može pružiti HV je nekoliko desetaka vojnika koji razbijaju led na ulicama i dva bagera koja čiste prometnice. Vojni analitičar Igor Tabak kaže da je Hrvatska vojska u takvom stanju da se na nju teško može u velikome opsegu računati u ovakvim situacijama

Kada jedinice lokalne samouprave vojsku zovu u pomoć, zna se da je voda došla do grla i da je situacija alarmantna. Ministar obrane Ante Kotromanović prije tri je dana naložio formiranje Namjenski organiziranih snaga (NOS). Vojska je na teren stigla, no dvjestotinjak vojnika i dva kombinirana vozila nisu pretjerano doprinijela smirivanju stanja u južnim županijama.

Uskakanje u pomoć građanima u slučaju elementarnih neprilika ili drugih, većih civilnih nezgoda, spada pod opis posla svake vojske, pa tako i HV-a, kaže nam vojni analitičar Igor Tabak. 'Naša vojska je voljna i to definitivno spada u dio njezinih zadaća. No uz svu volju i želju, pitanje je koliko je naša vojska za to osposobljena', kaže Tabak. Manjak ljudi za ovakve poduhvate jedna je od posljedica profesionalizacije te uskog specijaliziranja, dok nabava tehnike – pa i one inženjerijske, transportne ili građevinske – nije ni izbliza došla ozbiljno na red. Tabak kaže da se i u ovom slučaju može primijeniti ona stara 'koliko para, toliko muzike'.

'Mi smo došli do toga da je 200 ljudi veliki napor, a nekoliko građevinskih strojeva teška mehanizacija', žalosno primjećuje. Pitanje je stoga, što od HV-a ima Hrvatska i njezini građani nakon je politika posljednjih godina Hrvatsku vojsku svodi pod znak jednakosti s inozemnim misijama HV-a u Afganistanu, Golanskoj visoravni, Libanon… '

Koliko se vojske može efektivno poslati na teren, osjetljivo je pitanje svakog vojnog sustava. Vjerujem da bi se za domaću intervenciju moglo dići i više od pune dvije brigade, tj. i više od četiri, pet tisuća ljudi, no to bi bilo jako teško izvedivo tek na kraći rok, a tražilo bi toliko veliki trošak da bi se vojni proračun našao temeljito na koljenima', pojašnjava Tabak.

A financijske (ne)mogućnosti dovele su do toga da je prosječna starost hrvatskog vojnika oko 40 godina! Godinama se u vojsku smanjeno primaju svježi kadrovi, nema sustavnog upravljanja razvrstanom i nerazvrstanom pričuvom, vojnim specijalistima ni 'privremeno zamrznutom' ročnom vojskom… Osim ljudstva, problem je i zastarjela mehanizacija, koje i takve ima u nedovoljnome broju. Nisu problem samo borbeni avioni, tenkovi, oklopna vozila, već i vojni kamioni.

Fokus samo na vojnim inozemnim misijama

Iako na inozemne misije odlazi tek sedam do deset posto budžeta Hrvatske vojske, smatra Tabak, njihov je doprinos uvježbanosti i ugledu bitno veći nego udio u troškovima. Činjenica je da mi u oružanim snagama već dulje vrijeme mnoge stvari osim misija ne planiramo ozbiljno. 'Smanjena je obuka, obrazovanje i tehnička modernizacija, to se vidi i to nije dobro', kaže Tabak.

Nakon izbijanja afere s bivšim ministrom obrane Berislavom Rončevićem, upravo ovi potonji nisu nabavljeni ni izbliza u planiranome broju. 'Prije koju godinu imali smo realnog problema samo s pokušajem uvođenja redovitog premještanja ljudi među pojedinim radnim dužnostima, po raznim vojnim objektima (rotacija vojnog osoblja), a kamoli da ih se može jednostavno i na dulje vrijeme prebaciti na neku veću akciju. To su logistička pitanja koja su rješiva, ali koštaju', smatra vojni analitičar.

Kaže da država HV godinama financijski zapušta, nekako računajući da to u konačnici zapravo neće utjecati i na vojnu sposobnost pomaganja brojnim drugim državnim ustanovama koje trebaju služiti građanima u situaciji poput ove aktualne. 'Kada pak takve ustanove zataje, onda je prva ideja koja svima pada na pamet vojska, kao da će se ona masovno teleportirati na teren i ondje nekim čarobnim štapićem riješiti sve probleme. Ljudi koji se bave vojskom na to su puno puta upozoravali', kaže Tabak.

Ivana Ivanović

Ivana Ivanović

Izvor: Pixsell / Autor: Ivana Ivanović

Dodaje da smo pak sustav civilne zaštite 'tragično zapustili', no kako se i ta negdašnja civilna zaštita u bivšoj Jugoslaviji u mnogome oslanjala na Jugoslavensku narodnu armiju. 'Mi smo došli do toga da nam je vojska slaba, a civilnu zaštitu praktično nemamo', zaključio je.

Zagrebački model civilne zaštite

No civilnu zaštitu ima Zagreb. Pročelnik Ureda za upravljanje hitnim situacijama Grada Zagreba Pavle Kalinić prilikom svake vremenske neprilike ili prirodne katastrofe dijeli lekcije ostatku Hrvatske kako se s njima nositi. Većinom slučaja dijeli ih s pravom.

Nakon 20 godina u metropoli je oformio civilnu zaštitu s oko dvije i pol tisuće pripadnika. On smatra kako vojska uopće na teren u ovakvim situacijama ne bi trebala izlaziti. Građanima u nevolji, smatra, mora pomagati civilna zaštita. Unatoč tome pohvalio je pravovremeni izlazak vojske na teren s obzirom da su prilikom prošlih katastrofalnih poplava, u pomoć priskočili kasno. Kaže da je njegov stav o Hrvatskoj vojsci poznat. 'Mišljenja sam da si je Hrvatska napravila medvjeđu uslugu sustavno umanjujući značaj pobjedničke vojske iz Domovinskog rata', kaže Kalinić.

Za razliku od Tabaka, tvrdi da se efektivna civilna zaštita ne mora oslanjati na vojsku 'U cijeloj Europi je civilna zaštita djelotvorna, i to bez vojske. Pomoć se šalje na sve velike nesreće (Japan, Haiti, Pakistan) u svijetu', kaže Kalinić. Po uzoru na Zagreb, svi bi veći gradovi trebali oformiti civilnu zaštitu, no, bez Zakona o civilnoj zaštiti, to je vrlo teško, zaključio je.

Ivana Ivanović

Ivana Ivanović

Izvor: Cropix / Autor: Branimir Boban / CROPIX

Prizmić: Mi smo zadnja karika, udarna igla, elitne postrojbe

Bilo da je riječ o poplavi, požaru, snijegu, glavni i dežurni heroji uvijek su pripadnici Gorske službe spašavanja. Njihov pročelnik Vinko Prizmić neskromno kaže da su njihove zasluge velike, da je HGSS u svjetskom strukovnom vrhu, no da  problem predstavlja sustav na koji se HGSS naslanja.

'Mi smo produžena ruka sustavu, mi dolazimo gdje drugi ne mogu. Mi imamo znanja i vještine. Mi na terenu moramo biti i suci i primarijusi i kirurzi i alpinisti. GSS je udarna igla i elitna snaga. Naš problem je što sustav na koji se naslanjamo, on nije razvijen', kaže Prizmić za tportal. Na njima je, kaže, stoga veliki teret jer sustav nije dovršen, sustav ne pruža potporu. 'Mi smo prije 15 godina gurali donošenje Zakona o zaštiti i spašavanju, uvođenje novih resursa, no od toga ništa', zaključio je Prizmić kojem mobitel ne prestaje zvoniti.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi