Napade u Bruxellesu i Niciizveli su teroristi povezani ili inspirirani terorističkom organizacijom Islamska država koja pod svojom kontrolom još uvijek drži velike dijelove teritorija u Siriji i Irakudokoko napada u Berlinu istraga još traje, ali tragovi također upućuju na radikalne islamiste. Iako je na ratištima u Siriji i Iraku tijekom 2016. Islamska država suočena s porazima i nalazi se u značajnoj defanzivi, Europa je i dalje u velikom strahu od te terorističke organizacije. Dva su osnovna problema: velik priljev izbjeglica i emigranata koji pred ratom bježe na zapad i dolazak ili povratak indoktriniranih džihadista koji su spremni izvršiti terorističke napade.

Niz terorističkih napada u Europi nadovezao se na sveopću histeriju oko vala izbjeglica koji je zapljusnuo europske obale, a koji je posljedično izazvao i zabrinutost od dolaska ksenofobnih populista poput Marine Le Pen u Francuskoj ili Geerta Wildersa u Nizozemskoj, a kakav je već Viktor Orban na vlasti u manje važnoj Mađarskoj, koji bi u potpunosti mogli izmijeniti temeljne vrijednosti na kojima Europa počiva. Stoga je liberalna Europa na trenutak odahnula kada je na predsjedničkim izborima u Austriji izgubio Norbert Hofer, kandidat upravo takve ksenofobne desnice.

Na cijelu situaciju ili upravo zbog toga nadovezala se neočekivana odluka birača na referendumu u Ujedinjenoj Kraljevini da ta zemlja napusti Europsku uniju. Zbog Brexita je ostavku podnio do tada vrlo uspješni britanski premijer David Cameron. Zadatak da tijekom naredne dvije godine Ujedinjenu Kraljevinu razdruži od Europske unije dobila je Cameronova kolegica iz Konzervativne stranke Theresa May. Europska unija odlaskom iz njezina društva jedne moćne i bogate zemlje suočila se s nizom pitanja o svojoj svrsi, a odgovore na najvažnije pitanje poput hoće li uopće opstati dat će izbori u Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj koji će se održati tijekom 2017. godine.

Kad smo kod izbora, i 2016. obilježili su jedini izbori, i to oni najznačajniji, američki. Dugu i iscrpljujuću kampanju obilježila su brojna iznenađenja i prevrati, a mnogi stručnjaci tvrde da kampanja za izbor američkog predsjednika nikad nije bila prljavija. Tome su umnogome doprinijeli i nominirani kandidati čija je povijest puna crnih mrlja.

Iznenađujuću pobjedu na izborima odnio je nekretninski mogul Donald Trump, osvjedočeni ženomrzac, ispred favoritkinje mainstream medija i establišmenta Hillary Clinton. Svijet sa strepnjom iščekuje u kojem će smjeru konfliktima sklon Trump, koji je u kampanji poručivao da su muslimani teroristi, a Meksikanci silovatelji, usmjeriti najmoćniju zemlju na svijetu. Po prvim koracima, čini se prema sukobu s Kinom. No o tom potom.

Tijekom 2016. svjedočili smo i neuspješnom pokušaju državnog udara u zemlji članici NATO-a. Vojska koja je čuvar sekularnog poretka u Turskoj pokušala je s vlasti svrgnuti predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kojem se zamjera pretjerana islamizacija društva. Nakon što pučisti neobjašnjivo nisu uhitili predsjednika, on se izravno javio u program televizije CNN Turk i pozvao pristaše na otpor. Vojska se ubrzo suočena s narodom na ulicama povukla i puč je propao. Pojavile su se i sumnje da je Erdogan sam organizirao propali udar da učvrsti vlast, a za pokušaj puča optužio je sljedbenike klerika Fethullaha Gulena koji živi u samonametnutom egzilu u SAD-u.

Erdogan tvrdi da je Gulen unutar društva želio izgraditi paralelne strukture. U danima nakon šlampavo izvedenog državnog udara uslijedila je odmazda i čistke u svim društvenim sektorima. Tisuće profesora, sveučilišnih profesora, sudaca, diplomata, vojnika protjerane su na ulicu sa svojih radnih mjesta, a brojni su se suočili i s gorim sankcijama. U nemilosti turskog predsjednika Erdogana našao se i turski veleposlanik u Hrvatskoj Ahmet Tuta koji je pod čudnim okolnostima vraćen kući.

Tijekom 2016. dogodio se susret na koji se čekalo gotovo tisuću godina. Riječ je, naravno, o povijesnom sastanku pape Franje i ruskog patrijarha Kirila na Kubi. Bio je to prvi susret nekog poglavara Katoličke crkve i patrijarha najveće među Pravoslavnim crkvama (više od 165 milijuna od 250 milijuna pravoslavnih vjernika) nakon raskola između Rima i Carigrada 1054. godine.

Riječ je o razgovoru koji je Vatikan pokušavao uzalud organizirati desetljećima, a konačno je pripremljen u najvećoj tajnosti sve do zadnjeg trenutka jer su otpori iz patrijaršije bili veliki. Razlozi su bili nepovjerenje prema Katoličkoj crkvi, doživljavanoj kao prozelitističkoj te ukrajinska kriza u kojoj su grkokatolici stali uz vladu u Kijevu protiv proruskih separatista, iako je Sveta Stolica izbjegavala otvoreno osuditi politiku ruskog predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini. Papa Franjo nakon susreta izrazio je zadovoljstvo time što su se napokon sreli rekavši da je to očito Božja volja. Ruski patrijarh nakon sastanka kazao je da su sada stvari jasnije.

Područje bivše Jugoslavije na svjetske naslovnice ponovno je vratilo lice iz tragične i krvave prošlosti. Pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju Radovan Karadžić, bivši politički vođa bosanskih Srba osuđen je na 40 godina zatvora. Raspravno vijeće utvrdilo je da je kriv za genocid u Srebrenici i višegodišnje teroriziranje Sarajeva te za uzimanje pripadnika UN-a za taoce. Sud je utvrdio da je u BiH postojao 'sustavni i organizirani obrazac zločina nad bosanskim muslimanima i Hrvatima' te da je ubijanje bilo toliko masovno da je dosegnulo razinu istrebljenja.

Tijekom godine odrađen je i jedan veliki novinarski posao, takozvani Panama Papers. Podaci iz 11,5 milijuna dokumenata panamske pravne tvrtke Mossack Fonseca otkrili su detalje rada više od 214 tisuća offshore tvrtaka koje su koristili političari, poslovni ljudi, kriminalci i javne ličnosti kako bi sakrili svoje prihode od javnih vlasti.

Dokumenti su prvo proslijeđeni njemačkom novinaru Bastianu Obermayeru iz Süddeutsche Zeitunga, međutim ogromne zbog količine podataka, on je upitao za pomoć Međunarodni konzorcij za istraživačko novinarstvo (ICIJ, International Consortium for Investigative Journalism). Dokumenti pokazuju veze 72 sadašnjih i bivših šefova država uključujući i islandskog premijera Sigmundura Gunlogsona koji je kasnije dao ostavku na svoju dužnost.

Odvjetnička tvrtka Mossack Fonseca jedna je od najzatvorenijih offshore odvjetničkih tvrtaka u svijetu, a stacionirana je u Panami, no djeluje međunarodno i u njoj radi 600 osoba u 42 zemlje s franšizama te poreznim oazama poput Švicarske, Cipra te Djevičanskih otoka. Postoji snažna veza s Velikom Britanijom i tvrtka je četvrta po redu među najvećim osiguravateljima offshore usluga. Repovi podataka otkrivenih u Panama Papers još će se dugo vući.

Godinu je obilježilo povlačenje predsjednice Brazila, zemlje domaćina ovogodišnjih Olimpijskih igara. Brazilski Senat smijenio je predsjednicu Dilmu Rousseff s dužnosti zbog kršenja proračunskih pravila, privevši time kraju kontroverzni proces opoziva koji je podijelio zemlju u kojoj skandala ne manjka i paralizirao političku scenu devet mjeseci. Time je okončana 13-godišnja vladavina ljevičarske Radničke stranke u toj najvećoj latinoameričkoj ekonomiji koju je 2003. započeo predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva. Konzervativac Michel Temer, bivši potpredsjednik na čelu Brazila je od svibnja, kada je Rousseff suspendirana. Temer će biti predsjednik jedne od najvećih država svijeta do kraja 2018. iako na tu dužnost nikad nije izabran.

Rousseff je cijelo vrijeme tvrdila da je riječ od državnom udaru koji je orkestrirala oporba, odbacuje optužbe za koje ju se tereti i tvrdi da brazilske gospodarske elite i oporba pokušavaju destabilizirati njezinu vladu od njezina reizbora 2014. kako bi zaštitile interese privilegiranih, uključujući privatizaciju javne imovine kao što su goleme podvodne rezerve nafte.

Od pozitivnih stvari svakako treba istaknuti to što su SAD i Kina, dvije zemlje odgovorne za gotovo 40 posto svjetske emisije stakleničkih plinova, potpisale pariški protokol. Države G20 odgovorne su za 80 posto svjetske emisije stakleničkih plinova. Sporazum je prošlog prosinca u Parizu potpisalo skoro 200 zemalja i to je prvi svjetski akcijski plan za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i zadržavanje porasta globalne temperature na manje od dva stupnja Celzija u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Pristupanjem Kine i SAD-a pariškom sporazumu znatno su ojačani globalni napori u borbi protiv klimatskih promjena.

Tijekom godine Italiju je pogodio niz razornih potresa. U najsmrtonosnijem od njih, u potresu u kolovozu koji je pogodio središnju Italiju poginulo je 297 osoba. Gradić Amatrice doslovce je zbrisan s lica zemlje. Tlo u Italiji nastavilo se tresti i sljedećih nekoliko mjeseci, a krajem listopada potres jakosti 6,6 po Richteru pogodio je 30. listopada istu regiju u kojoj je 24. kolovoza poginulo 297 ljudi u potresu magnitude 6,2. Između ta dva potresa zabilježeno je tisuće manjih podrhtavanja tla, uključujući potres magnitude 6,1 tri dana ranije. Potresi koji su pogodili središnju Italiju u posljednja dva mjeseca mogli bi se nastaviti kao domino efekt, tako da uzduž sustava rasjeda središnjih Apenina jedan veliki potres vodi drugome, upozorio je u subotu vodeći talijanski seizmolog.

Smrt kubanskog lidera Fidela Castra obilježila je kraj jedne ere svjetske politike. Dugogodišnji kubanski čelnik izgradio je komunističku državu na samom pragu SAD-a i pet desetljeća prkosio moćnom susjedu. Legendarni revolucionar posljednjih se godina rijetko pojavljivao u javnosti jer je 2006. teško obolio, a dvije godine kasnije vlast je predao svom bratu Raulu Castru.

Fidel Castro bio je komunistička ikona 20. stoljeća, državnik kojega su obožavali i mrzili, divili mu se ili od njega strahovali.

Za kraj smo ostavili događaj koji je upravo u tijeku. Osvajanje najvećeg sirijskog grada Alepa lojalističke vojske Bašara al-Asada uz pomoć Rusije i Irana moglo bi biti prekretnica u šestogodišnjem ratu u Siriji. U tijeku najžešće ofenzive iz grada je izbjeglo oko 100.000 ljudi. Cijeli blokovi grada su srušeni, sve medicinske ustanove porušene. Od 2012., kada su počele bitke u Alepu, porušene su brojne i povijesno važne građevine. Američki New Yorker nazvao je Alep 'Staljingradom današnjice'. Iako je bitka za Alep završena, još traje evakuacija stanovništva i pobunjeničkih boraca u dijelove zemlje koji su još pod njihovom kontrolom.

Alep je 2006. proglašen islamskom prijestolnicom kulture, a važio je i kao ekonomski centar i centar Sirije. U njemu je prije rata živjelo oko 2.500.000 ljudi. Danas ondje stanuju samo smrt i ruševine. Situaciju u kojoj se našao Alep možda je najbolje opisao Jens Lark, glasnogovornik Odjela za koordinaciju humanitarnih pitanja Ujedinjenih naroda,koji je ustvrdio kako se čini da je došlo do potpunog raspada čovječnosti u tom gradu.