Tvrtke koje se bave proizvodnjom obrambenih sredstava iz Velike Britanije, Italije i Japana marljivo rade na jednom od najtajnijih vojnih projekata na svijetu. Globalni borbeni zračni program (GCAP), u Velikoj Britaniji poznatiji kao Tempest, ima cilj izgraditi vojni avion budućnosti.

On bi trebao biti dugog dometa, nevidljiv za radare, razorno smrtonosan i sposoban za upravljanje rojevima dronova. Njime bi, pak, trebali upravljati ljudi. Zrakoplov bi trebao biti u operativnoj službi do 2035. godine

"Imamo obećanje, imamo očekivanja, imamo ambicije, imamo sve mogućnosti da to učinimo. Stoga moramo biti opsjednuti isporukom", rekao je za The Telegraph čovjek zadužen za isporuku Tempesta, Marco Zoff.

Rok je još kraći ako se uzme u obzir da Velika Britanija i Italija strahuju od ruske prijetnje, a Japan od sve veće kineske nadmoći i taj se rok čini još duljim.

"Naše zemlje suočavaju se s neviđenim prijetnjama u smislu načina na koji se razvijaju i brzine kojom se naši neprijatelji pojačavaju. Stoga smo u potpunosti predani tome da našim ministrima pružimo ono što traže: pravi, funkcionalni sustav naoružanja šeste generacije u vremenskom okviru koji im je potreban", rekao je Zoff.

Velika izdvajanja

Britanskog BAE Systems, talijanski Leonardo i japanski Aircraft Industrial Enhancement Co, umalo su zbog svae oko obrambenih izdataka u Velikoj Britaniji bili prisiljeni odustati od projekta. Nagađalo se da će tamošnje ministarstvo obrane u najgorem slučaju povući iz projekta GCAP. No, u lipnju je obznanjeno kako će za razvoj dizajna i koncepta Tempesta biti izdvojeno 4,6 milijardi funti (5,41 milijun eura). Rok za tu fazu je prosinac 2027. godine.

Zanimljivo, zemlje nisu potpisale trilateralni sporazum o suradnji na razvoju ovog projekta. Umjesto toga, potpisan je privremeni ugovor koji je trajao tri mjeseca. No, to se na radu zajedničkog tima ne vidi.

"Nikada nismo sumnjali, nikada nam nije nedostajala politička predanost. Unatoč činjenici da smo u posljednjih nekoliko godina imali neke promjene u vladi, podrška programu nikada nije nedostajala – nikada. Očito je potrebno financiranje. Ali u potpunosti vjerujemo da će, kad god je potrebno financiranje na kraju svake faze, tri vlade pronaći način", rekao je Zoff.

Talijani su izdvojili 18,6 milijardi eura (15,8 milijardi funti) za razvojnu fazu GCAP-a. Ako bi Britanci i Japanci dali toliko, samo troškovi pretproizvodnje bi iznosili oko 50 milijardi funti (58,85 milijardi eura). No, sama proizvodnja i razvoj sustava naoružanja postaju sve skuplji. Primjerice, svaki američki zrakoplov F35 košta 140 milijuna dolara (122,4 milijuna eura).

Modularna arhitektura

Tempest bi trebao imati "modularnu arhitekturu", što znači da bi zastarjele tehnologije na avionu trebalo biti moguće lako zamijeniti. No, Talijan koji radi na GCAP-u tvrdi da će avion biti "impozantna prednost, sposoban prodrijeti u zračni prostor, prikupljati i dijeliti obavještajne podatke te napadati protivnike".

Za to trebaju nove tehnologije koje tek trebaju doći do izražaja i koje se mogu koristiti u vojne i civilne svrhe, poput stealtha, visokoučinkovitih računala, umjetne inteligencije te naprednih materijala i energetskih sustava. No, avionu treba i vrijeme.

Kratak rok

Rok isporuke do 2035. je strahovito kratak za standarde obrambene industrije. Pakt triju zemalja je najavljen 2022. godine, a tvrtka Edgewing je osnovana tek prošlog ljeta. Kako je već spomenuto, do kraja 2027. treba biti gotov konceptualni dizajn, na kojem trenutno rade tisuće ljudi. Proces bi trebalo olakšati dopuštenje za sklapanje podugovora bez konzultacija s nadležnim službama u tri zemlje.

"Edgewing nije samo konstrukcija za pokretanje poslova za dobavljače i matične tvrtke. To je pravi inženjerski vrhunac ove avanture. Dakle, imamo sve ljude, sve sposobnosti, cijeli proces, sve pokretače i očito kompetencije za obavljanje posla na agilan način", rekao je Zoff.

Predložak za druge projekte

Cijeli je radni proces, ali i okruženje podređeno radnicima iz triju zemalja, kako bi sigurno i brzo surađivali na dizajnu zrakoplova. Zoff vjeruje da bi ta postavka mogla biti predložak za druge suradnje u obrambenoj industriji, uključujući  zajedničke programe između europskih saveznika. Izgradnja povjerenja pritom je ključna zato što šefovi moraju zaštititi ove tajne tehnologije od očiju protivnika.

"Iz mjera koje ovdje usvajamo možete vidjeti da vjerujemo da postoje neprijatelji koji nam aktivno prijete i pokušavaju dobiti informacije od nas. Činimo sve što možemo da ih spriječimo. Ali moramo biti doslovno opsjednuti time, jer ulažemo naše najbolje tehnologije. Naša je dužnost zaštititi ih istim naporom i istom predanošću kojom isporučujemo - jer inače nema smisla ulagati ovaj novac", zaključio je Zoff.