Premda se očekivalo da će među dvojicom čelnika izbijati iskre zbog niza prijepora koji su polarizirali svijet, oni su dijalogom ublažili hladnoću Hladnog rata na njegovu vrhuncu i upalili iskru međusobnog povjerenja koje je zauvijek izmijenilo tijek povijesti.

Donosimo više o sastanku dvojice globalnih lidera, održanom prije točno četiri desetljeća, kao i o dotad nezamislivim događajima što su uslijedili.

Kada su se prvi čovjek SAD-a Ronald Reagan i sovjetski čelnik Mihail Gorbačov sastali 19. i 20. studenoga u Ženevi, prvi put nakon šest godina međusobnog diplomatskog izbjegavanja Washingtona i Moskve, medijska pozornost očekivano je bila ogromna. Fotografije američkog predsjednika i sovjetskog vođe u ugodnom razgovoru uz toplu vatru iz kamina dominirale su naslovnicama i vijestima dana.

Prvi dojmovi diplomata, niza stručnjaka i novinara bili su neočekivano optimistični jer su obojica lidera na početku susreta djelovala 'nabrijano', ali je napetost popuštala kako su se njihovi trodnevni razgovori primicali kraju.

Početkom 1980-ih godina Hladni rat bio je u jednoj od najnapetijih faza još od Kubanske raketne krize 1962. godine. Sjedinjene Države i Sovjetski Savez vodili su bespoštednu utrku u naoružanju, posebice onom nuklearnom, a obje supersile bile su uključene u niz ratova kao posrednici.

Nakon što je Sovjetski Savez u samo tri godine ostao bez trojice svojih vođa, preminulih jedan za drugim, na čelo Kremlja u ožujku 1985. godine došao je Gorbačov, mladi i reformistički nastrojen političar. S druge strane polarizirajućeg svijeta bio je Reagan, svojevrstan 'jastreb' privržen politici vojnog jačanja i oštrog retoričkog nastupa prema Moskvi.

Gorbačov je bio najmlađi član Politbiroa sovjetske Komunističke partije u njezinoj povijesti, a donio je svjež pristup mnogim pitanjima, uključujući nuklearnu diplomaciju. Do njegova dolaska na vlast sovjetska vojska usredotočila se na pripreme za pobjedu u mogućem nuklearnom ratu s masovnim akumuliranjem takvog oružja. Reagan je istovremeno najavljivao program Rat zvijezda, a on je predviđao razvoj novih zemaljskih i svemirskih sustava za zaštitu SAD-a od napada strateških nuklearnih balističkih raketa.

Međutim novi sovjetski predsjednik Gorbačov je posve neočekivano prihvatio ideju zajedničke sigurnosti, odnosno odgovora na masovno uništenje koje bi uslijedilo ako ne uspije nuklearno odvraćanje. Radilo se o ideji proizašloj iz razmišljanja i politika europskih čelnika poput zapadnonjemačkog kancelara Willyja Brandta i njegove politike koja je pokušavala normalizirati odnose između njegove zemlje i Istočne Europe.

Reaganova supruga tražila mjesto sastanka uz pomoć astrologinje

Načelo zajedničke sigurnosti tvrdi da zemlje mogu pronaći sigurnost samo u suradnji sa suparnicima, a ne djelujući protiv njih. Za Gorbačova je to značilo suradnju sa SAD-om na bilateralnom smanjenju nuklearnog naoružanja. Reagan je pak bio uvjeren da će osobne procjene koje on i Gorbačov iznesu na svojim sastancima biti ključne za ishod samita. Bio je uvjeren i u to da je Bečki samit 1961. godine, kada su se sastali predsjednici John F. Kennedy i Nikita Hruščov, propao zbog nedostatka kemije između dvojice čelnika.

Nakon što je Gorbačov u rano proljeće 1985. godine postao glavni tajnik Komunističke partije Sovjetskog Saveza, prošla su samo dva mjeseca prije nego što je prvi put spomenut mogući susret njega i Reagana. Kako se kasnije doznalo, prve korake učinio je sovjetski ministar vanjskih poslova Andrej Gromiko u Beču u svibnju iste godine, kada je diskretno pristupio američkom državnom tajniku Georgeu Schultzu, tražeći od njega da započne proces planiranja susreta dvojice lidera.

U tjednima koji su uslijedili obje strane predlagale su moguće teme za pregovore, pritom pažljivo važući njihov kontekst i rješivost problema. Pomno se razmatrala i lokacija predstojećeg susreta pa je Reagan želio da Gorbačov dođe u američku prijestolnicu Washington, tvrdeći da je na Sovjetima red da dođu u SAD jer su dva prethodna američka predsjednika, Richard Nixon i Gerald Ford, posjetila Sovjetski Savez 1974. godine. Gorbačov je umjesto toga preferirao neutralnu lokaciju pa je Ženeva u lipnju 1985. godine dogovorena kao mjesto susreta.

Već idućeg mjeseca tim za pripremu samita Bijele kuće predložio je moguće rezidencije u Ženevi u kojima bi Reagan mogao boraviti tijekom sastanka s Gorbačovom, ali je supruga američkog predsjednika Nancy Reagan stavila veto na prvi izbor. Nakon konzultacija sa svojom astrologinjom, prva dama SAD-a inzistirala je na rezidenciji Maison de Saussure, istoj onoj koju je nekadašnji američki predsjednik Dwight Eisenhower koristio tijekom Ženevskog samita 1955. godine, ali je na kraju odabrana Villa Fleur d'Eau, dvorac milijardera Age Kana, ujedno duhovnog vođe nizarskih ismailitskih muslimana, ogranka šijitskog islama.

Kemijom do denuklearizacije

Prvi sastanak dvojice čelnika, samo uz pratnju prevoditelja, održan je ujutro 19. studenoga. U uvodnim napomenama obojica su izrazila nadu u buduću suradnju i mir, ali su se odmah na početku 'zakačili' oko sovjetskog sudjelovanja u socijalističkim pokretima diljem svijeta. Tijekom tog uvodnog susreta ustanovljene su i teme razgovora. Ključna otvorena pitanja između Sovjetskog Saveza i SAD-a bila su ograničavanje strateškog i taktičkog nuklearnog naoružanja te sovjetski zahtjevi za okončanje američkog programa Rat zvijezda za dominaciju u svemiru.

Razgovaralo se i o sukobima u Afganistanu, Angoli i Nikaragvi te drugim zemljama, a u koje su kao posrednici bili uključeni SAD i Sovjetski Savez, ali i o sovjetskim disidentima, emigraciji Židova, općim ljudskim pravima, kao i o obnovi ekonomske, znanstvene i kulturne suradnje.

Unatoč uvodnoj zategnutosti, dvojica čelnika su idućeg dana brzo razvila odnos, čak i dok su prilično žestoko raspravljali. Gorbačov je ostavio dobar dojam na Reagana te je sovjetskog suparnika opisao kao nekoga tko ima 'toplinu u licu i stilu, a ne hladnoću, koja graniči s mržnjom, koju sam vidio kod većine drugih sovjetskih čelnika koje sam do tada upoznao'. Ipak, geopolitička stajališta bila su dovoljno oprečna pa je Reagan ustvrdio da Sovjetski Savez nije dao SAD-u puno razloga za vjerovanje, ali da je 'spreman pokušati odgovoriti na sovjetske probleme ako su oni spremni uzvratiti istom mjerom'.

Pored toga, američki predsjednik porekao je sovjetske optužbe da SAD nastoji steći prednost prvog nuklearnog udara i tvrdio da program Rat zvijezda može zaštititi obje države od moguće odmetnute treće države s nuklearnim oružjem. Gorbačov je potom odbacio Reaganovu tvrdnju o Sovjetskom Savezu kao 'zlom carstvu' i ponudio pregovore o smanjenju ofenzivnog naoružanja samo ako napusti program Rat zvijezda, što je američki predsjednik u konačnici odbio.

Bez obzira na to što u Ženevi nije potpisan nijedan veliki sporazum, samit je postao prekretnica u američko-sovjetskim odnosima. Tadašnji šef američke diplomacije Schultz ocijenio je da su osjećaj svrhe dvojice predsjednika, kemija između njih i miroljubivi ciljevi omogućili stvaranje zajedničke poruke svijetu da je nuklearni rat neprihvatljiv i da dvije sile moraju surađivati. Porukom su postavljeni temelji za nastavak suradnje i pregovore u idućem razdoblju. Već dvije godine kasnije postignut je sporazum o uklanjanju raketa srednjeg dometa, čime je Hladni rat deeskalirao, a napetosti u Europi popustile.