Zbog odluke troje sudaca da bojkotiraju rad, Ustavni sud našao se u potpunoj blokadi. Suci su odlučili ne sudjelovati na sjednicama i sastancima iz gotovo nevjerojatnog razloga - jer se oni snimaju. Tako se desetero sudaca Ustavnog suda, nakon što je nabavljena oprema za snimanje, ne može se dogovoriti treba li rasprave i snimati
O cijelom se slučaju oglasila i ustavnopravna stručnjakinja, prof. dr. sc. Sanja Barić. Ona je na svom Facebook profilu na pisala podulji osvrt na aktualnu situaciju na Ustavnom sudu.
Kako je sama napisala, 'ovo se sve moglo napisati uglađenim, stručnim, biranim izrazima i sintagmama. Ali čemu, kada je stvarnost koja se opisuje kristalno jasna. I neprihvatljiva.'
vezane vijesti
'Ustavni sud RH, sada, u ovom trenutku. U ovom sastavu, od 2024. godine dalje.
Situacija izgleda ovako:
Rekao sam, nisam rekao. Izmišljaš, ne, ti lažeš. Neću rotaciju, pa ipak hoću rotaciju u Vijećima. Hoću, ali ne ovakvu, hoću onakvu. Onda opet rekao sam, nisam rekao. Pa hajde da nabavimo opremu za snimanje da ne bude problema tko je, što i kada rekao. Hajde može. Pa se nabavi. Pa se to zna. Pa se snima. I svima ok. Onda dođe na red predmet, politički – kao - hot topic, Zakon o obrani. Onda se složimo pa moramo još samo formalno izglasati drugi dan. Pa kada formalno glasamo drugi dan, više se ne slažemo. Zašto se sada ne slažemo? Nije istina, ni prije se nismo slagali. Ali slagali smo se. Nismo! Ajmo poslušati snimku da vidimo jesmo ili nismo. Nećemo, nećemo, fuj, fuj, snimanje, nećemo slušati. Ni raditi dok se snima i može poslije poslušati tko je i što rekao. I kada. I kako. Vidiš jednog suca i nekoliko sutkinja koji naprosto - neće. Jer – neće', opisala je slikovito situaciju prof. Barić.
A onda se dotaknula i predsjednika Ustavnog suda.
'Onda gledaš i ovog predsjednika Ustavnog suda koji podsjeća na ustavnu obvezu izbora svih 13 sudaca Ustavnog suda. Na što je podsjećao i prošli predsjednik. Ozbiljan dopis, sve stoji. Ali gledaš i Hrvatski sabor koji „se češlja“. Gdje gori, kaže oporba, imaš ih 10, organiziraj se! Što će ti još 3? A i mi znamo koji su dobri kandidati. Nema veze što ima barem još dva druga odlična kandidata, oni znaju. Da neće izabrati nikoga. Jer, kao, postupak ne valja', piše stručnjakinja.
Potom je, iz čisto stručne perspektive objasnila neke stvari.
'Kao prvo, Hrvatski sabor ima obvezu izabrati suce Ustavnog suda RH. Može izabrati i samo jednog, samo dva, bar kao prijelazno rješenje, ili sva tri. Ali da ne bi! Izbor nekog dodatnog suca značio bi jedan GLAS RAZUMA više. Ne lijevo, ne desno, RAZUM. A to ne može, mora biti nerazumno! Možda ih ipak prosvijetli?!
Drugo, ako ne vjerujete u kvalitetu postupka izbora (koji je objektivno nedobar jer ga je politika takvim učinila!), promijeni praksu. A to ne može, kao, neće ona druga strana. Nećemo mi biti ok, kada su oni drugi lopovi u zloj vjeri. I obrnuto. Dobro, nećete mijenati praksu, ne vjeruje nitko nikome, onda idemo otvoriti pitanje načina izbora. Otvorimo stručnu raspravu, ima x modela, stvorimo model koji bi svima bio prihvatljiv. Ma kakvi, ne dao Bog, ni to se neće. To bi bilo KONSTRUKTIVNO. A to ne može, mora biti destruktivno!
Treće, pitaju za položaj ustavnih sudaca. Naravno da imaju imunitet, i naravno da je to prevažan institut. I moramo ga se sjetiti... jer dobro znamo da bi na bilo kojem radnom mjestu odavno bilo opomena, pa pisana pred otkaz, pa izvanredni otkaz zbog nerada i opstrukcije. Zato, imunitet je važan. Pa dobro, pitaju, i što sada? Sada smo izvan sfere prava i u sferi psihološke profesionalne djelatnosti (premda pomalo i psihijatrijske). Vještina komuniciranja. Plus, evidentne političke instrukcije kod promjena stajališta. Plus, sfera procjene štete za osobni čast i ugled', navodi prof. Barić.
'Uz sve što je bilo (a bilo je i puno dobroga), NIKADA, ni jedan sastav do sada nije pao na ove grane nerazumnosti funkcioniranja', naglašava profesorica i pojašnjava: 'U ovom, naime, trenutku (od 2024. dalje) imamo jednog suca i nekoliko sutkinja Ustavnog suda, poznatih imenom i prezimenom, koji će ostati zapamćeni po destrukciji, mesijanskom sindromu i nerazumnosti. I da, svi su (o, sudbo kleta!) izabrani „u kvoti" oporbe. Doista bi bilo dobro da shvate kako ustavnopravna (znanstvena, stručna i opća) povijest pamti suce ustavnih sudova samo po dvije stvari. Ili po onome što su napisali u svojim mišljenjima. Ergo, po dobrom, slagali se ili ne sa sadržajem mišljenja, ali su radili. Ili po skandalima. Ergo, po nedobrom, ma koliko političko zaleđe plješće (ili nešto obećava) dok se to radi, a vlastiti um zavarava da je to tvoja hrabrost. (Ok, neke suce pamtimo i po oboje, nije da u komparativnoj praksi nema/nije bilo i skandaloznih znalaca/radoholičara u ustavnim sudovima. Ali nije o tome riječ ovdje.)'
Na kraju se dotaknula i Asimova, citirajući poznatu rečenicu 'protiv gluposti i bogovi sami uzalud se bore' te povezala sa svojom ulogom: 'Zašto bi ustavno-pravni stručnjak imao lakšu zadaću? Posebno kada nije riječ o gluposti, već o namjeri'.
'Samo što je "češljanje" politička taktika kontinuiteta nadolijevanja daljeg goriva za ono što slijedi iza ugla. Kao, ne vidi se koji plameni uragan stoji tamo. I kao, odgovorni su oni drugi. "Optičari" međutim nisu "popularni". Kao ni razumijevanje osobne odgovornosti', napisala je na kraju prof. Barić.
