Brzo razvijajuća tehnologija i klimatske promjene uzburkali su zaleđene vode na vrhu planeta. Rusija, Norveška, Danska (Grenland), Kanada i SAD nadmeću se geomorfološkim i pravnim argumentima, polažući nacionalna prava na svijet u kojem su donedavno glavne face bili bijeli medvjedi.

Kada je ekspedicija Artura Čilingarova prije tri godine zabila metalnu zastavicu Rusije 4261 metar ispod površine Sjevernog pola (a pored nje i stijeg Putinove stranke Ujedinjena Rusija!), kanadski šef diplomacije Peter MacKay poručio je kremaljskim vladarima da 'nismo u 15. stoljeću pa da idemo svijetom, zabijamo zastavice i polažemo prava na nove teritorije'.

No patos na koji je upozoravao njen ministar danas ne smeta toj istoj Kanadi da i sama zabija zastavice po spornim ledenjacima i šalje ledolomce u nedostupne predjele Sjeverozapadnog morskog puta (oko kojeg se spori sa SAD-om, op. a.), piše Ogonjok, koji je temu broja posvetio prometno-ekonomskim, ali i geopolitičkim perspektivama Arktika, 'skladišta svijeta', kako ga stručnjaci etiketiraju u posljednje vrijeme.

Sjeverni morski put - važniji od Sueza?

Zalihe nafte ispod sjeverne polarne kape procjenjuju se na 90 milijardi barela, a ukupne rezerve kojima u ovom trenutku raspolaže Rusija – drugi svjetski izvoznik nafte nakon Saudijske Arabije – procijenjene su na oko 79 milijardi! Još kad se uzme u obzir otvaranje pomorskog pravca kojim bi se trasa od sjeverne Europe do Japana i Kine skratila za oko osam tisuća

kilometara, paralela s Perzijskim zaljevom zvuči još snažnije - pogotovo danas, kada mnogi europski brodovi radije biraju makar i staru, dvostruko dulju rutu oko Afrike, samo da ne moraju kroz Sueski kanal i Crveno more na megdan somalskim gusarima. Osiguranje košta...

Uspije li se dogovoriti s konkurentima tako da i oni dobiju svoj dio arktičke pogače, Rusija ima ponajveće šanse zavladati krajnjim sjeverom. 'Ruski znanstvenici bavili su se projektima vađenja nafte dok Norvežani još nisu ni mislili o tome. Takva znanstvena baza i takvi instituti ne postoje nigdje u svijetu', smatra akademik Genadij Matišov iz Murmanskog morskog biološkog instituta.

Ruska (sovjetska) ekonomija doista je već desetljećima specijalizirana za snabdijevanje zapada rudnim bogatstvima, a nijedna zemlja nema tako masovno iskustvo života za polarnim krugom. Sovjeti su desetljećima razvijali Sjeverni morski put, pri čemu su, istini za volju, dobrano devastirali floru i faunu u bespućima koja iznad površine mora možda djeluju netaknuto.

Od nafte je ipak važnija - hrana

'Globalno zatopljenje ne smije nas zavarati. Riječ je o klimatskim promjenama koje se ciklički ponavljaju kroz stoljeća. O njihovoj 'globalnosti' možemo razgovarati promatrajući Antarktiku, jer se tamo zapravo nalazi 92 posto svjetskog leda', smatra akademik Matišov. 'A ako se zaista spremamo za ozbiljno prisustvo unutar sjevernog polarnog kruga, tada moramo izgraditi najmoćniju flotu ledolomaca, jer Sjevernim morskim putem će se željeti služiti cijeli svijet – počev od aktivno razvijajuće Kine.'

U cijeloj priči o promatranju Arktika kao odleđenog naftnog Eldorada postoji, naravno, velika ekološka dvojba. Zbog nje će ovog vikenda do Murmanska potegnuti oko 5000 svjetskih antiglobalista koji će održati svoj kongres i pokušati opstruirati Ekonomski forum. Subpolarne države u Murmansku namjeravaju podijeliti arktičku regiju između sebe kako bi provele barbarsku eksploataciju nafte, koja će prouzročiti otapanje leda, poplave i štete za čovječanstvo – upozoravaju aktivisti, podsjećajući da nijedna nacija nema pravo svojatati Arktik.

Njihovu zabrinutost dijeli i Matišov kao priznati oceanolog i ekolog: 'U jurnjavi za mitskim ili polumitskim resursima bilo bi dobro ne zaboravljati na realne resurse. Mislim na bioresurse u Barentsovom, Bijelom i Karskom moru. Želimo li prihode iz arktičkih regija, ne smijemo zaboravljati na biosferu i rezultate uspješnih istraživanja koja su tamo provodila pokoljenja naših stručnjaka.'