Prekid perifernih živaca uzrokuje gubitak funkcije i atrofiju mišića, dramatičan pad kvalitete života, a u mnogim slučajevima i značajno skraćenje očekivanog trajanja života. Unatoč desetljećima istraživanja, do danas nitko nije uspio pronaći efikasan način ponovnog povezivanja prekinutih živaca.

Ovaj problem do sada se rješavao tako da su se krajevi ozlijeđenog živca zašivali zajedno ili su se praznine ispunjavale živčanim stanicama. No uspjeh tih tehnika ovisio je o sposobnosti živčanog tkiva da raste i srasta. Budući da živci rastu brzinom od oko milimetra na dan za povezivanje razdvojenih dijelova, ponekad je potrebno jako puno vremena. Za to vrijeme mišići mogu toliko propasti da se više ne mogu oporaviti pa bolesnik može ostati trajni invalid.

Neurokirurzi su stoga uporno pokušavali pronaći metode kojima bi održavali kontakt među prekinutim dijelovima živca sve dok se živčano tkivo ne oporavi i zacijeli.

Biomedicinskim stručnjacima neko je vrijeme posebno bila zanimljiva slitina galija, indija i selena. Taj je materijal na tjelesnoj temperaturi u tekućem stanju pa se koristio za snimanja dijelova organizma.

U novom istraživanju kineski su znanstvenici otkrili da električna svojstva slitine mogu pomoći da se nastavi provođenje signala kroz prekinute živce sve dok se tkivo ne oporavi. Tim je napravio testove koji su potvrdila da tehnika funkcionira na žabama. Kada su prekinuti žablji išijatikus na jednom kraju stimulirali električnim podražajima, signal se preko tekuće metalne premosnice prenio sve do drugog kraja, a mišići žabe reagirali su na svaki puls i stezali se. U novoj metodi slitina bi mogla sadržavati i hormone za poticanje rasta.

Kineski je tim oduševljen uspjehom, no prije početka komercijalne upotrebe, trebat će još istražiti odgovore na niz važnih pitanja: koliko se mišićne funkcije može sačuvati ovom metodom, može li tekući metal nekako spriječiti regeneraciju živaca te koliko je siguran tekući metal u tijelu, osobito ako dođe do curenja.