Prema prvim informacijama španjolskog Ministarstva prometa, vlak kompanije Iryo stajao je na pruzi kada je u njega straga udario Renfeov vlak. Uzrok nesreće još nije poznat, a sumnja se među ostalim na ljudsku grešku.

Tijek događanja pratite OVDJE.

Nova željeznička nesreća u Španjolskoj je otvorila bolna sjećanja na tragediju koja se dogodila prije samo devet mjeseci. U obje željezničke tragedije, koje su Španjolsku pogodile u razmaku od samo devet mjeseci, sudjelovali su vlakovi istih prijevoznika, privatne kompanije Iryo i državnog Renfea.'

Novinar Simon Hunter rekao je za Sky News da su prizori s mjesta sudara 'apsolutno razorni'. El País prenosi procjene izvora iz vlade da bi posljedice mogle biti još teže nego u siječnju. Hunter je upozorio da je španjolska mreža brzih željeznica dugo bila izvor nacionalnog ponosa, no tragedija u siječnju ozbiljno je poljuljala povjerenje javnosti. Novi sudar, dodao je, otvorit će brojna pitanja o sigurnosti željezničkog prometa u zemlji.

Prometna nesreća u siječnju

Podsjetimo, nesreća se dogodila u nedjelju navečer, 18. siječnja, oko 19.43 sati, na brzoj željezničkoj pruzi između Madrida i Seville. Vlak privatne kompanije Iryo, koji je prometovao iz Málage prema Madridu, iskočio je iz tračnica u blizini mjesta Adamuz. Njegova posljednja tri vagona prešla su na susjedni kolosijek, kojim je iz suprotnog smjera nailazio vlak Alvia državnog prijevoznika Renfe, na putu iz Madrida prema Huelvi.

Uslijedio je silovit sudar. Prema naknadnoj analizi podataka iz vlakova, Iryo je u trenutku iskakanja iz tračnica vozio oko 215 kilometara na sat. U trenutku sudara njegova je brzina pala na približno 152 kilometra na sat, dok se Alvia kretala brzinom od oko 204 kilometra na sat. Prednji dio Alvije udario je u iskočene vagone, a njegova prva dva vagona pala su niz nasip visok četiri metra.

Sve se odigralo u dvadesetak sekundi. Analiza podataka iz crnih kutija pokazala je da je Iryo iskočio iz tračnica oko 19.43.21, a da je do sudara došlo približno 21 sekundu poslije. Vlak Iryo zaustavio se tek nakon što je od mjesta iskakanja iz tračnica prešao više od kilometra.

Prizori s mjesta nesreće pokazivali su teško oštećene vagone, razbacane dijelove vlakova i spasilačke ekipe koje su tijekom noći pokušavale doći do unesrećenih. Spašavanje je dodatno otežavao nepristupačan teren, a posebno su stradali prednji vagoni Alvije, koji su završili podno nasipa.

Potraga za nestalima trajala je danima. Spasioci su 22. siječnja pronašli posljednja dva tijela među ostacima drugog vagona Alvije, čime je broj poginulih porastao na 45. Konačan broj od 46 žrtava potvrđen je 30. siječnja, nakon što je u bolnici preminula 42-godišnja putnica koja je od dana nesreće bila na intenzivnoj njezi. Među poginulima bilo je 29 stanovnika pokrajine Huelve, što je tu regiju posebno teško pogodilo.

Što je otkrila istraga?

Istražitelji su ubrzo nakon nesreće pozornost usmjerili na stanje željezničke infrastrukture, odnosno mogući lom tračnice na mjestu zavarenog spoja. Početni nalazi pokazali su oštećenja na kotačima vlaka Iryo koja su upućivala na to da je tračnica možda bila napuknuta i prije nego što je vlak naišao.

Španjolska Civilna garda u rujnu je objavila rezultate detaljnog pregleda mjesta nesreće, pri čemu je kao važan nalaz izdvojeno potpuno puknuće tračnice na spoju dvaju dijelova proizvedenih u različitim razdobljima, 1989. i 2023. godine. Na mjestu puknuća istražitelji su pronašli tragove koji upućuju na mogućnost da je metal postupno slabio zbog ponavljanih opterećenja, sve dok spoj tračnica nije popustio. Konačan uzrok nesreće još nije utvrđen

Istražitelji su također utvrdili da je sustav za nadzor željezničke infrastrukture zabilježio neuobičajenu promjenu električnog napona gotovo 22 sata prije nesreće. Takva promjena mogla je biti povezana s puknućem tračnice, ali automatsko upozorenje nije aktivirano. Upravitelj infrastrukture Adif odbacio je tumačenje da je sustav pouzdano registrirao puknuće, naglašavajući da promjena napona može imati različite uzroke.

Dodatna pitanja otvorena su i zbog činjenice da su na tom dijelu pruge tijekom 2025. izvođeni radovi na obnovi infrastrukture. Adif tvrdi da su ranije uočena odstupanja na pruzi bila unutar dopuštenih sigurnosnih granica i da nisu zahtijevala hitnu intervenciju. Iako je puknuće tračnice ili zavarenog spoja ostalo glavna istražna hipoteza, konačan uzrok nesreće još nije službeno utvrđen. Istražitelji su tijekom postupka isključili sabotažu, terorizam i pogreške strojovođa kao uzroke nesreće.

Devet mjeseci nakon tragedije istraga još traje, a sredinom listopada objavljeno je da neće biti završena ni unutar prvotno predviđenih 12 mjeseci. Neovisno istražno tijelo reklo je da su razlog složene tehničke analize. Predstavnici obitelji poginulih zatražili su brže utvrđivanje odgovornosti.