Mnogi vegetarijanci i vegani se hrane podjednako loše kao i svejedi, a s druge strane u državi u kojoj vas gledaju kao vanzemaljca kada u supermarketu zatražite kurkumu je vrlo teško održavati određen način prehrane koji se u bilo kojem smjeru udaljava od općeg prosjeka.

Ono što odmah moram napomenuti je da se soja u Kini nije koristila kao prehrambena namirnica do otkrića raznih tehnika fermentacije, čime su prva jela na bazi soje bili soja umak, tj. soja sos, natto i tempeh. Nešto kasnije je otkriveno, oko 2 st. prije Krista,  da se pireu kuhanih grahorica soje može dodati kalcij sulfat ili magnezij sulfat te da bi se stiskanjem te smjese napravio tofu – koji nije fermentirana, već kuhana i koagulirana soja.

Nefermentirana soja sadrži prirodne i vrlo jake inhibitore enzima koji blokiraju tripsin i druge enzime koji su potrebni tijekom probave bjelančevina. Oni se vrlo malo umanjuju tijekom kuhanja i zato mogu smanjiti ne samo apsorpciju bjelančevina i dakle aminokiselina, već i uzrokovati želučane smetnje. K tome, prehrana bazirana na visokom unosu inhibitora tripsina može povećati gušteraču, ali i uzrokovati druga patološka stanja. U njoj još nalazimo i hemaglutinin, tvar koja lijepi crvena krvna zrnca. Ti inhibitori dakle onemogućavaju normalni rast stanica, a jedini proces kojim se poništavaju je proces fermentacije. Ako pričamo o tofuu, moram istaknuti da se spomenuti inhibitori nalaze najvećim dijelom u vodi u kojoj se tofu namače za vrijeme tiskanja i skladištenja, zato tofu nije idealno rješenje, ali može proći u vrlo ograničenoj konzumaciji.

Osim toga, u soji se nalazi i pitična kiselina koja može blokirati apsorpciju kalcija, magnezija, bakra, željeza te cinka. Ti isti minerali (točnije kalcij, cink, magnezij i željezo) se nalaze  u soji, ali se zbog spomenute kiseline doslovce ne mogu apsorbirati. Iako pitičnu kiselinu nalazimo i u ostalim grahoricama i žitaricama, razina iste u soji se za razliku od ostalih zrnatih plodova prirode ne smanjuje dugim namakanjem i kuhanjem. Opet, jedino se može smanjiti dužim i prirodnim fermentiranjem. U Japanu se doslovce svakodnevno servira tradicionalna miso juha koja uz fermentiranu pastu od soje sadrži i sitno narezani tofu, a baza juhe, tzv. temeljac je od ribe i/ili algi - dakle bogat je mineralima, a nakon juhe se uvijek servira riba ili meso čime se dodatno smanjuje učinak pitične kiseline. Svi već znaju da mi je to jedna od najdražih juha, tako mi izlazećeg sunca! I jest ću je pa makar i pod stare dane obolio od demencije, a tada će mi biti ionako svejedno.

Koliko god se proteinski prašci bazirani na soji reklamirali kao zdrav dodatak prehrani bilo sportaša ili običnih ljudi koji se hrane savjesno, činjenice su i ovdje sasvim suprotne. Naime, grahorice soje prolaze detaljnu tvorničku obradu nekoliko puta jaču od obrade mliječnih izvora bjelančevina. Da bi se riješili već spomenutih inhibitora tripsina, tvorničari soju izlažu visokim temperaturama i po nekoliko puta (čak je špricaju vrućim zrakom pod pritiskom), čime se istodobno uništavaju druge bjelančevine potrebne tijelu, a da bi se šteta popravila, dodaje se esencijalna aminokiselina lizin. Takve temperature stvaraju jake kancerogene spojeve i otrov lizinoalanin, a da bi se riješili 'grahastog' okusa, tvorničari su primorani dodavati umjetne okuse i zaslađivače u smjesu. Ipak, istraživanja su pokazala da se pitična kiselina i dalje nalazi u tim prašcima te kod redovite konzumacije osim manjka minerala uočena i smanjena razina vitamina E, D, K i B12 u tijelu. Također je došlo do povećanja gušterače i štitnjače te tzv. masne jetre.

Sve opasnosti soje

Teško je kod ovakve tematike ne otići u krajnost stručne terminologije ili ne zazvučati poput uličnog propovjednika koji će plašiti nevini narod velikim tvrdnjama o apokalipsi, no ostaje činjenica da je soja namirnica koja, ako se jede nefermentirana može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, od kojih su neki čak i nepovratni poput smanjenja volumena mozga i njegovog ubrzanog starenja – to je pokazala studija na osam tisuća muškaraca koji su redovito jeli tofu. Među ostalim bolestima koje su povezane sa sojom nalazimo – oslabljen imuno sustav, pms, endometriozu, reproduktivne probleme kod muškaraca i žena, alergije, znatno viši rizik oboljenja od srčanih bolesti te raka, probleme sa štitnjačom, pothranjenost, poremećaje pozornosti, gubitak libida i demenciju. Najviše su ugroženi vegetarijanci i vegani koji baziraju prehranu na soji, kao i žene srednje dobi koje uzimaju veće količine soje zbog olakšanja simptoma menopauze. Pri tom bih spomenuo toliko razvikane izoflavone. Jedan od izoflavona soje, genistein, dokazano usporava rast kancerogenih stanica, ali podjednako usporava rast, tj. razdvajanje i zdravih stanica u tijelu slabeći ih smanjenim dovodom prijeko potrebnog kisika čime se iznova potiče rast kancerogenih stanica.

Prilikom kupovine namirnica čitajte sastav sve tvornički obrađene hrane jer soju možemo često naći u tvorničkim prerađevinama, pa čak i onim mesnog porijekla poput gotovih kobasica, okruglica, gulaša ili narezaka. Uz već spomenuti izolat proteina soje, izbjegavajte cjelovitu soju, sojino mlijeko, brašno i slične proizvode.

Ne pretjerujte ni s frementiranim sojinim proizvodima; miso, natto, tempeh i soja umak u malim količinama jačaju crijevnu mikrofloru potpomažući probavu i apsorpciju nutrijenata iz hrane, čime podižu imunitet; u Japanu ili Kini se dnevno ne pojede više od cca 28 grama fermentirane soje.