Pogibija pripadnika HV-a i ranjavanje dvojice u Afganistanu, ali i sve neizvjesniji nastavak mirovnih pregovora između SAD-a i talibana ukazuju na to da je ta zemlja dalje od ranije najavljivanih optimističnih prekretnica, o čemu ovisi njezina budućnost. Što se događa u Afganistanu i kakva je budućnost hrvatske mirovne komponente, za tportal analizira Robert Mikac, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i poznavatelj situacije na terenu koji je 2005. godine boravio u toj zemlji kao zapovjednik nacionalnog voda policije u sklopu ISAF-a
Nakon 16 godina sudjelovanja u NATO-vim misijama u Afganistanu u srijedu je zabilježen prvi izravni napad na pripadnike Hrvatske vojske, kojom prilikom je poginuo skupnik Josip Briški, dok su dvojica pripadnika 10. hrvatskog kontingenta koji se nalazio u sklopu NATO-ve misije Resolute Support teško ozlijeđena.
Napad je izvršio bombaš samoubojica koji se svojim motociklom trokolicom zaletio u vozilo HV-a u Kabulu. Prilikom napada terorist je poginuo, a odgovornost su preuzeli talibani koji se smatraju ključnima za budućnost Afganistana.
Valja napomenuti kako Hrvatska vojska u sklopu svojih misija ne sudjeluje u borbenim aktivnostima, već ima mentorske i savjetničke uloge. Iako ne sudjeluju u izravnim borbama, hrvatski vojnici su prema nekim izvješćima i ranije bili mete napada, no sve do srijede nije zabilježen nijedan ozbiljniji incident.
vezane vijesti
Pogibija hrvatskog vojnika i teško ranjavanje njegovih dvojice kolega uzburkat će hrvatsku javnost koja će tražiti mnoštvo odgovora vezanih za hrvatsku ulogu u Afganistanu. Ipak, dobri poznavatelji stanja na terenu smatraju kako ovaj napad neće pokolebati odlučnost Zagreba u daljnjem sudjelovanju u sličnim misijama potpore miru.
Među njima je i sigurnosni stručnjak Robert Mikac, a u razgovoru za tportal naglasio je kako je Afganistan zbog rata koji se vodi u njemu već desetljećima područje visokog rizika. Unatoč tome, dodaje, pripadnici Hrvatske vojske koji se nalaze u mirovnim misijama besprijekorno su zaštićeni što se tiče poslova koje obavljaju, dok je njihova skupna i osobna zaštita na najvišoj mogućoj razini.
Nesklona javnost
'Ipak, gdje god su visoki rizici, postoji mogućnost da se dogode napadi, a samim time i ranjavanja i pogibije, jer apsolutna sigurnost ne postoji i nitko ne može jamčiti potpunu zaštitu od incidenata', ocjenjuje sugovornik tportala koji je tijekom 2005. godine bio sudionik NATO-ve misije u kojoj je obnašao dužnost zapovjednika nacionalnog voda policije i zapovjednika multinacionalnog voda vojne policije unutar Kabulske brigade, za što je odlikovan NATO-vom medaljom i Talijanskim križem za zasluge.
Kako su pogibija jednog i ranjavanje dvojice hrvatskih vojnika podigli na noge domaću javnost, što bi moglo dovesti do nesklonosti daljnjem upućivanju naših vojnika u slične misije, Mikac ističe kako MORH i MUP, čiji pripadnici sudjeluju u takvim misijama, moraju strateški komunicirati sa zabrinutom javnosti.
'Valja znati kako tekući rat u Afganistanu nije klasični rat sukobljenih formacija. Riječ je o sukobu totalnih krajnosti u kojem s jedne strane ratuje najsuvremenije opremljena vojska, dok se s druge strane nalaze fanatični plemenski borci koji su prema talibanskom konceptu života i smrti spremni umrijeti, za razliku od vojnika sa Zapada.
Rat u Afganistanu je najbolji primjer asimetričnog sukoba u kojem se relativna vojna moć suprotstavljenih snaga, odnosno njihova strategija i taktika značajno razlikuju. Radi se i o ratu nejednakih protivnika u kojem oružano slabije snage moraju koristiti teren, vrijeme, faktor iznenađenja te određene slabosti većih i jačih protivničkih snaga radi pobjede. Pritom se koriste razne nekonvencionalne metode ratovanja, kao i medijski i propagandni pokušaji podrivanja', pojašnjava profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.
Afganistanske perspektive
Govoreći o perspektivama Afganistana, Mikac ističe kako je rat koji se vodi u toj zemlji odavno izgubio mogućnost da ga netko dobije na bojnom polju te dodaje kako jedino pregovori mogu iznjedriti kakav-takav održiv dogovor koji, kako naglašava, neće zadovoljiti sve upletene strane. Pritom pojašnjava da i među talibanima postoji nekoliko frakcija te da je nemoguće zadovoljiti sve strane upletene u ovaj stalni sukob.
Sigurnosni stručnjak pritom kaže da je međunarodna zajednica još ranije trebala prepoznati s kojim talibanskim frakcijama može pregovarati, a s kojima razgovor o postizanju mira nije moguć. Zapadne sile, dodaje, trebale su to već odavno utvrditi, a međusobne ustupke tijekom pregovora ocjenjuje poželjnim i potrebnim.
Tportalov sugovornik ističe kako je maksimum onoga što međunarodna zajednica može učiniti po pitanju Afganistana osnivanje efikasnog sustava humanitarne pomoći kojom bi se spriječilo masovno napuštanje ratom razorene zemlje. Uz to, potrebno je sprečavanje širenja terorističke mreže u državi koja je zbog svojih specifičnosti pravi raj za takvo što.
Ponovivši kako pregovori zasigurno neće zadovoljiti sve strane u sukobu, Mikac zaključuje da će skupine nezadovoljne pregovorima nastaviti s diverzijama i napadima na neistomišljenike.
