Radi se o dvogodišnjem projektu po nazivom 'Osnaživanje zatvorenica za roditeljsku ulogu i uključivanje na tržište rada' s ciljem prikupljanja osobnih priča i iskustava koje će pokazati kako se zatvorska kazna i život nakon toga odražavaju na obiteljske odnose, posebno na djecu koja često kroz stigmu, izolaciju i sram 'izdržavaju' kaznu zajedno sa svojim roditeljima.

Voditeljica projekta Ivana Zanze rekla je Hini da RODA želi, u nedostatku stručnih radova, studija i istraživanja, pokazati kako se kod nas zatvorska kazna odražava na obiteljsku dinamiku i odnose, te kakav je život zatvorenica nakon što odleže svoju kaznu.

Hrvatsko društvo ne razumije dovoljno institut rehabilitacije pa njihove osobne priče i sudbine ostaju posve nevidljive, osim kao crnokronikaške činjenice koje daju plošan i sažet prikaz okolnosti, napominje Zanze.

Priče će prikupljati i obraditi novinarka i spisateljica Iva Ušćumlić Gretić. Kaže da joj se do sada javilo pet bivših zatvorenica koje kao najtežu stvar ističu razdvojenost od djece i obitelji, te stigmatiziranje okoline i nakon što su kaznu odslužile. Projekt će trajati do kraja iduće godine, a cilj nam je prikupiti najmanje deset svjedočanstava, najavljuje Ušćumlić-Gretić.

U požeškoj kaznionici godišnje stotinjak kažnjenica

U Hrvatskoj je broj zatvorenica ispod deset posto od ukupnog broja, što je daleko ispod europskog prosjeka. U našem zatvorskom sustavu ima 24 kaznena tijela, a među osam kaznionica jedina za žene je ona u Požegi sa 135 mjesta, gdje godišnje boravi stotinjak kažnjenica.

Prosječno su stare 45 godina, najviše ih je u izvanbračnim zajednicama, potom neudanih i razvedenih. U zatvoru su najviše zbog kaznenih djela protiv imovine, zloporabe droga, zlouporabe položaja, pronevjere ili primanja mita. Najčešće služe kazne od jedne do pet godina.

Nemaju sve kažnjenice maloljetnu djecu, ali one s djecom imaju dodatan problem kako organizirati posjete, pogotovo ako su samohrane majke - tko će ih dovesti, imaju li novaca za put i gdje će biti smještena.

Zanze ističe da se muškarce smješta u kaznionice koje su najbliže njihovom prebivalištu, no kako je Požega jedina ženska kaznionica u nju se smještaju i žene iz, primjerice, Pule ili Dubrovnika.

Po procjenama Ureda pravobraniteljice za djecu, lani je u Hrvatskoj oko 18.000 djece imala jednog, a neka i oba roditelja u zatvoru. S tom se djecom nitko posebno ne bavi, pa će se sa svojim projektom RODE uključiti i u taj posao. Radit ćemo na tome da djeci osiguramo pratnju koja će ih dovesti u posjet majkama i pomoći im u kontaktima, najavljuju iz RODA.

Djeca posjećuju roditelje u zatvoru dva - tri puta godišnje

Djeca imaju pravo svakog tjedna posjećivati roditelje u zatvoru, što znači da to mogu učiniti 52 puta godišnje. U prošloj je godini bilo 6.300 posjeta, a s obzirom na broj zatvorenika koji se kreće oko 5000, ispada da su ih djeca posjećivala dva do tri puta godišnje.

Neke zatvorenice ne žele da ih djeca posjećuju jer se boje kako prihvatiti majku iza rešetaka i što će im reći. No, iskustva i praksa u radu s takvom djecom pokazuju da je za njih puno bolje da posjećuju roditelje, vide ih i s njima razgovaraju jer se tako osjećaju bolje, kaže Zanze.

Ministarstvo pravosuđa pokrenulo je prije par godina kroz Upravu za zatvorski sustav program 'Odgovorno roditeljstvo', koji je potom zamijenio program 'Zatvorenik kao roditelj – psihološka perspektiva'.

U njemu surađuju brojne institucije i stručnjaci, a cilj je da traumatizirana i stigmatizirana djeca roditelja lišenih slobode ne plaćaju danak za njihova djela. Unatoč odvojenosti, toj djeci ne smije se uskratiti roditeljska ljubav i briga.