'Zadovoljan sam s rezultatima oporavka jer sam u zdravstvenom smislu postigao više nego što sam očekivao, što moram zahvaliti stručnosti i trudu osoblja bolnice. Isto tako sam zadovoljan i ukupnim ozračjem koje je također izvan mojih očekivanja', rekao nam je pilot bojnik Oleksadner Makijenko, jedini preživjeli u svibanjskom padu helikoptera ukrajinskih oružanih snaga u kojem je poginulo trinaest osoba među kojima i ukrajinski general.

Još samo štaka uz pomoć koje hoda ukazuje da ozbiljnost i brojnost ozljeda koje je pretrpio: slomljenu natkoljenicu i potkoljenicu te nadlakticu i podlakticu te oštećenje tri kralježnjaka, ozljedu glave, rebara te velike opekotine lica i ruku. Nakon ranjavanja, dva i pol mjeseca bio je u ukrajinskoj bolnici, zatim je mjesec i pol na rehabilitaciji koju je prošao još jednom prije dolaska u Hrvatsku, odnosno Varaždinske Toplice.

Iako ne toliko brojni, ostali njegovi kolege također pretrpjeli su teške posljedice ranjavanja, poput Artura i Slave. I oni su pozitivno iznenađeni kvalitetom rehabilitacije, odnosno trudom koji je pokazalo osoblje bolnice.

'Vidi se da imaju iskustva s ranjenicima jer je i vaša zemlja, nažalost, prošla slično iskustvo kakvo danas prolazi Ukrajina', veli nam Artur.

Zajedno s ostalim kolegama zahvaljuje se cjelokupnom osoblju bolnice na čelu s liječnicom dr. Katarinom Lohman Vuga, kao i brojnim posjetiteljima, mahom Ukrajincima iz dijaspore, osobito članovima udruge Ukrajinsko-hrvatskog prijateljstva poput prevoditeljice Irine Matijević, zatim hrvatskim braniteljima te posebno ukrajinskom veleposlaniku u Hrvatskoj Oleksandru Levčenku na svemu što im je pruženo u Hrvatskoj. A da toga nije bilo malo, govore imena mjesta koja su posjetili: Lipik, Pakrac, Murter, Zagreb, Đurđevac, Krk, Rijeka, Šibenik i Varaždin.

'Za tako kratko vrijeme to je jako puno. Svugdje smo sreli susretljive domaćine koji su nam sve pokazali, a posebno nas je iznenadilo što su poznavali povijest Ukrajine, osobito sudionici Domovinskog rata', veli Oleksadner te dodaje da su neki kolege u Hrvatskoj bili u više mjesta nego u Ukrajini.

I u Ukrajini, baš kao i u Hrvatskoj početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, mnogi nisu ni sanjali da će doći da oružanih sukoba i rata. Međutim, nakon ruske aneksije Krima moglo se naslutiti da tu nije kraj problema.

'Područje oko Donjecka i drugih privremeno okupiranih gradova industrijsko je i bogato rudama. To je uzrok svemu, a ne nepoštovanje prava ruske manjine. Naravno, tu su i interesi velikih sila koji se prelamaju na našom zemljom, i to ne samo Rusije, nego i Europe te SAD-a', otkrivaju nam ukrajinski borci.

Trenutačno je u Ukrajini, kako dodaju, mirno. S obzirom na teške posljedice rata, koje su i sami osjetili, nadaju se mirnom rješenju i dogovoru.

'Nadamo se i vjerujemo da postoji mogućnost za mirno rješavanje nastale situacije, ali ne odmah. No ovo što je bilo, na to više nema povratka. Bili smo gotovo kao braća, a sada smo postali neprijatelji', upozoravaju ukrajinski borci.

Nadaju se da će ekonomske sankcije zapadnih zemalja pripomoći da se i u Rusiji shvati kako je mirno rješenje nužno.

'Ako se nešto ne može riješiti razumom, onda treba udariti po džepu', zaključuju.