I dok je predsjednik Sabora Luka Bebić optimističan i uvjeren kako Hrvatskom vlada tolerancija političkih neistomišljenika, a demokracija se ubrzano razvija, ostali sudionici okruglog stola s time se ne slažu – osim u dijelu u kojemu Bebić ističe tolerantnije rasprave u samom Saboru.

Koalicijski partner i predsjednik Odbora za međuparlamentarnu suradnju Milorad Pupovac kaže da je problem što kao društvo toleriramo ono što se tolerirati ne smije.
'Unatoč očitom i značajnom napretku proteklih godina koji je donio tolerantnije rasprave u Saboru, problem je što toleriramo ono što se tolerirati ne bi smjelo, a to su nezakonitost i neustavnost; netolerantnost prema drukčijem i različitom' – naglasio je Pupovac.

Slučajevi Thompson i Štambuk

Kao primjere tolerancije prema onome što se ne bi smjelo tolerirati Pupovac je naveo Thompsona, slučaj ličkog liječnika i nastup biskupa Slobodana Štambuka.

Na slučaj biskupa Štambuka i njegove političke poruke s Udbine da predsjednik Hrvatske mora biti katolik, osvrnula se i novinarka 'Večernjeg lista' Mladenka Šarić koja ga je navela kao primjer nedopustive netolerancije i diskriminacije. Smatra kako je nedopustivo da su mediji olako prešli preko poruka biskupa Štambuka i upozorila da bi ti isti mediji 'razapeli' zastupnika ili bilo kojeg političara koji bi se usudio propagirati diskriminaciju.

Ocijenila je da 'mediji ne vode dovoljno računa ni o demokraciji niti o toleranciji, nego samo o profitu', da ne ispunjavaju svoju demokratsku ulogu i dodala kako joj se nekad čini da veliki mediji svakodnevno provode cijepljenje publike protiv tolerancije i demokracije.

Nedemokratske tajne sjednice Vlade

Izvršna direktorica GONG-a Sandra Pernar je upozorila da se ne može govoriti o razvoju demokracije u zemlji u kojoj Vlada održava tajne sjednice, a Sabor masovno donosi zakone po hitnom postupku, čime isključuje javnu raspravu i mogućnost da se razvije tržište ideja koje bi nam dalo najbolja moguća zakonska rješenja.

Naglasila je i da u hrvatskoj građani nemaju slobodan pristup informacijama jer se institucije 'štite' oznakama tajnosti, a nema nikoga tko bi javnost od toga zaštitio jer ne postoji tijelo koje bi ocjenjivalo opravdanost klasifikacija tajnosti..