Vojna akcija trajala je 78 dana, a završena je potpisivanjem vojno-tehničkog sporazuma o povlačenju jugoslavenske vojske i policije s Kosova i predajom tadašnje južne pokrajine u ruke međunarodne zajednice. Slobodan Milošević je nakon prestanka bombardiranja proglasio pobjedu nad snagama NATO-a. Srbija se ni danas ne želi pomiriti s činjenicom da je tada Kosovo nepovratno izgubljeno. Zbog ratnih zločina počinjenih na Kosovu, prije mjesec dana petnajviših srbijanskih vojnih i policijskih dužnosnika osuđeno je nadugogodišnje zatvorske kazne.

Bombardiranje, koje je u početku bilo kirurški precizno, postajalo je sve nepreciznije kako su dani prolazili i odnosilo je sve više civilnih žrtava. Također bombardiranje su obilježili neki događaji za kojima su se kasnije dugo vukli repovi. Tako je tijekom bombardiranja, kako je glasilo službeno objašnjenje glavnog stožera NATO-a u koje mnogi nisu vjerovali, 'slučajno pogođeno Kinesko veleposlanstvo'. U Srbiji je i danas aktualna priča o poginulima u zgradi Televizije Srbije. Nakon što je pogođena zgrada, poginulo je 16 djelatnika televizije jer je generalni direktor Dragoljub Milanović, Miloševićev poslušnik, odbio isprazniti zgradu, iako mu je prije javljeno da će biti gađana, tako svjesno žrtvujući ljude u propagandne svrhe režima. Sporne su i bombe s osiromašenim uranom koje su upotrebljavane tijekom bombardiranja, a koje mnogi krive za brojne zabilježene slučajeve karcinoma među vojnicima NATO-a i lokalnim stanovništvom. 

Podaci o žrtvama nikad službeno nisu objavljeni, pa mediji spekuliraju s različitim podacima. Tako se procjene kreću od 1.200 do 3.000 poginulih. Human Rights Watch procjenjuje da se radi o brojci od oko 500 civila, dok recimo tabloid Press navodi podatak o 2.500 poginulih, ne navodeći vojne žrtve. Također broj ranjenih po srbijanskim medijima varira od 5.000 do 12 tisuća osoba. Materijalna šteta procijenjena je na oko 30 milijardi dolara.