'moraju znati sve'

Prekovremene više i ne broje, budnima ih drži hladna kava, a najsretnije su kad pacijent ode na svojim nogama. Proveli smo dan na odjelu i doznali kako je biti medicinska sestra

23.08.2019 u 13:50

Bionic
Reading

Teški uvjeti rada, male plaće te odlazak medicinskih sestara i liječnika u inozemstvo dugogodišnja su slika hrvatskoga zdravstva, a kako bi se izborili za svoja prava, najavili su štrajk. Tim povodom popričali smo s medicinskim sestrama na Odjelu za opekline u Klinici za traumatologiju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu

Velik stres i zdravstveni problemi nisu u opisu posla medicinskih sestara, ali to je ono što slijedi nakon nebrojenih prekovremenih sati i neprospavanih noći.

Na pitanje kakvo je njihovo radno vrijeme medicinske sestre na Odjelu za opekline odgovaraju da u praksi ono zapravo ne postoji. Nagomilane prekovremene sate počele su doživljavati kao normalno radno vrijeme jer smjene su svakakve, doslovno bez 'petka i svetka', i ako ih pitate što za njih znači blagdan, teško će vam odgovoriti na to pitanje - kako govori medicinska sestra Marija Bobinec, jedva može svojoj djeci objasniti zašto neće biti s njima na Božić te dodaje kako je znala što je očekuje i bila je spremna na to, ali ipak traži odgovarajuće uvjete rada i plaću.

Glavna medicinska sestra Odjela za opekline Valentina Štrbac dodaje kako se od njih puno očekuje te moraju znati sve. 'Po europskim standardima točno je određeno tko što radi, a mi ovdje radimo sve i moramo znati sve.' Tako objašnjava da moraju obavljati sve od intenzivne njege do hemodijalize u liječenju bolesnika sa zatajenjem bubrega, dok njezina prijateljica koja je otišla Njemačku radi samo ono za što se opredijelila.

Valentina Štrbac i Marija Bobinec
  • Klinika za traumatologiju - Odjel za opekline
  • Doktor Hrvoje Tomičić uz sestre Klinke za traumatologiju
  • Hrvoje Tomičić
  • Ivana Ivandić u razgovoru sa sestrama Valentinom Štrbac i Marijom Bobinec
  • Katarina Dugina u razgovoru s Ivanom Ivandić
    +18
Klinika za traumatologiju Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Iako to zaboravljamo, i one su od krvi i mesa - osim fizičkog napora, medicinske sestre su psihički i emocionalno opterećene. 'Koliko god se trudile, teško je ne povezati se s pacijentima koji su dugo na odjelu. Također, teško je kada ne znamo hoće li preživjeti, pa se prisjećamo prijašnjih situacija i pacijenata u sličnim i istim situacijama koji su preživjeli i tako se tješimo', govore Štrbac i Bobinec, dodajući kako je to zapravo najteži dio njihova posla.

One na neki način moraju biti i podrška i utočište bolesnicima, pa je upravo to razlog zašto se od medicinskih sestara očekuje da znaju i komunicirati s pacijentima i s njihovim obiteljima kako bi im ulile povjerenje da su u sigurnim rukama jer se za pacijenta može promijeniti cijeli život, objašnjava Štrbac dok stojimo ispred sobe u kojoj sestre premataju osobu kojoj je izgorjela kuća.

A kako preživljavaju prekovremene sate i ostaju budne tijekom noćnih smjena? Otkrile su nam da svatko ima neki recept, ali uglavnom je to puno kave, doduše hladne, popijene na brzinu u tri ujutro, ali pomaže, govori Štrbac i kroz smijeh dodaje kako su to trenuci kada pojedu što god stignu, čak i ono što inače ne vole, samo da zaborave na glad.

Protiv stresa bore se međusobnim jadanjem i podrškom jer, kako objašnjavaju, razgovor im pomaže da otvore dušu i izbace sve što ih muči, iako zna biti dana da ne uspiju popričati i popiti kavu jer je pauza u njihovom slučaju - privilegija.

Glavna medicinska sestra Klinike za traumatologiju Katarina Dugina također navodi dobre međuljudske odnose te razumijevanje i toleranciju. I to je ono što pokušava održavati - prijateljski, pomalo obiteljski odnos jer je posao sam po sebi dovoljno stresan, pa im puno znači kada imaju međusobnu podršku.

Privatni i poslovni život teško usklađuju, ali imaju potporu i razumijevanje svojih obitelji, što im puno znači pa im je lakše izdržati dežurstva i prekovremeni rad, objašnjavaju medicinske sestre Štrbac i Bobinec. Neke sestre dovedu djecu na posao kako bi im pokazale gdje i što rade, dodaje Dugina. 'Djeci treba objasniti da se moramo brinuti za bolesnike i naučiti ih voljeti. Tako je moj sin odlučio studirati fizioterapiju.'

Osim borbe s bolestima pacijenata, i osobno se suočavaju sa zdravstvenim problemima, pa su nam medicinske sestre tako otkrile da imaju problema s kralježnicom i štitnjačom, zbog čega sve više njih odlazi na bolovanje, i to onih mladih, koje rade tek nekoliko godina.

Komora medicinskih sestara

Čak dvije tisuće sestara predalo zahtjev za odlazak u inozemstvo od 2013.

Prema podacima Hrvatske komore medicinskih sestara, od 2013. godine 1180 medicinskih sestara zatražilo je status mirovanja članstva u Komori zbog odlaska u inozemstvo, a 2000 njih predalo je zahtjev za odlazak u inozemstvo.

Iz Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara - medicinskih tehničara odgovorili su nam kako u većim kliničkim bolnicama, općim bolnicama i kliničkim bolničkim centrima u Hrvatskoj nedostaje u prosjeku od 60 do 100 sestara. 

Da se smanjio broj prijava na natječaje, potvrđuje glavna sestra Klinike za traumatologiju Katarina Dugina, navodeći kako se unutar godinu dana za 30 radnih mjesta javilo 300 ljudi, a u zadnjem natječaju prije mjesec dana dva radna mjesta prvostupnika ostala su nepopunjena jer ih se nije prijavio dovoljan broj. 'Ne prijavi ih se onoliko koliko bi trebalo da se popuni natječaj.' 

Kad smo ih pitali kako se uspiju organizirati ako ih nema dovoljno, odgovor je bio vrlo kratak i neobičan, a to je - improvizacija. Iako je improvizacija više glumačka karakteristika te nije u opisu njihovog posla medicinske sestre, odlično su usvojile ovu vještinu. Moglo bi se reći da je ona njihovo tajno oružje.

'Improviziramo i snalazimo se kako znamo jer je pacijent na prvom mjestu, a to onda znači puno prekovremenog posla i dežurstava', objašnjava Štrbac.

Upravo je ovo odjel na kojem ne bi smjelo nedostajati radne snage jer većina pacijenata zahtijeva brigu 24 sata, kako navodi glavna medicinska sestra Klinike Dugina, a jedna sestra po pacijentu nije dovoljna.

'Imamo organizacijski problem zdravstvene njege i brige za bolesnike, posebice u uvjetima koji su na ovom odjelu u trenutku kada imamo osam bolesnika u četvrtoj kategoriji po zahtjevnosti, odnosno najtežoj kategoriji', objašnjava te dodaje kako nije isto kada je u pitanju primjerice posjekotina prsta i kada su u pitanju opekline jer onda jedan pacijent zahtijeva brigu najmanje četiri medicinske sestre.

U to smo se i sami imali priliku uvjeriti dok su četiri medicinske sestre previjale pacijenta sa 60 posto opeklina na tijelu, a kako nam govori glavna medicinska sestra Štrbac, previjanje traje sat i pol, no potraje i više ako to rade samo dvije ili tri medicinske sestre.

Osim pacijenata koji se nalaze u bolnici, kao ovaj koji je na odjelu mjesec dana te će ostati još nekoliko mjeseci, dolaze na preglede i previjanja oni koji su pušteni na kućnu njegu te novi, pa su, kako navode Štrbac i Dugina, organizacija i improvizacija izrazito važne, pogotovo sada, kada su unutar dva mjeseca otišle tri sestre, što je velika brojka u odnosu na 19 koje ondje rade, ističe Dugina.

Isto tako je teško planirati jer je svaki dan drugačiji.

'Svaki je dan različit na svoj način, dinamično je i ne znate što će se dogoditi - tek dio posla može se organizirati', objašnjava.

Kada smo ih pitali razmišljaju li i one o odlasku, glavna sestra Klinike Dugina rekla je kako u svojih 40 godina radnog staža nikada nije razmišljala o tome da ode, dok mlađe sestre ne razmišljaju tako, pa nam je Štrbac priznala kako bi bila ozbiljan kandidat da nisu u pitanju privatni razlozi. Isto je potvrdila i Bobinec. Kaže da bi otišla, ali ne može zbog male djece i obitelji.

Osim bolje plaće, razlozi odlaska su teški uvjeti rada u Hrvatskoj, pa odlaze raditi tamo gdje je lakše, objašnjava Dugina, kao što je primarno zdravstvo i patronaža, što potvrđuje i specijalist opće kirurgije i šef Odjela za opekline Hrvoje Tomičić govoreći da medicinske sestre dođu na dva mjeseca pa odustanu i traže nešto lakše.

Unatoč svemu, ono što ih i dalje drži to je što mogu pomoći ljudima jer je to razlog zašto su i odabrale ovaj posao. 'Najljepši trenuci našeg posla svakako su kad nakon nekoliko mjeseci vidite pacijenta da odlazi na nogama', naglašava Valentina Štrbac, a Katarina Dugina dodaje da je zadovoljan bolesnik jednako zadovoljna sestra.