Njemački prirodoslovac i istraživač, mlađi brat pruskog ministra, filozofa i lingvista Wilhelma von Humboldta, zabilježio je kako lokalni ribari tijekom sušne sezone u plićake močvara tjeraju konje i mule čime provociraju jegulje Electrophorus electricus da iskaču iz vode i svoje električne ubojite napade troše na nesretnim životinjama. Kada isprazne baterije i postanu bezopasne i umorne, ribari ih jednostavno pokupe.

U novoj studiji, objavljenoj u znanstvenom časopisu PNAS, Kenneth C. Catania sa Sveučilišta Vanderbilt odlučio je istražiti postoji li mogućnost da je legenda o lovu s konjima, koja je pomogla Humboldtu da se proslavi, utemeljena na znanstvenim činjenicama.

Naime, biolozi su uglavnom ozbiljno sumnjali u izviješća njemačkog istraživača koja su uz popratne ilustracije prenijeli brojni časopisi. Uglavnom su vjerovali da je riječ o pretjerivanju. Zanimljivo je da u više od 200 godina nitko nikada nije detaljnije istražio ovo neobično ponašanje električnih jegulja.

U novom radu Catania detaljno opisuje eksperiment u kojem je pratio njihovo ponašanje: kako prilaze uljezima, iskaču iz vode, prislanjaju svoje nabijene brade na njih i oslobađaju strujne udare visoke voltaže.

Električna jegulja (Electrophorus electricus) zapravo nije jegulja. Ona pripada porodici riba Gymnotidae iz reda Gymnotiformes, a ne jeguljkama (red Anguilliformes) kako sugerira njezino ime koje je vjerojatno dobila zbog oblika. Njezino duguljasto tijelo, koje može dosegnuti dužinu do dva i pol metra i težinu do 20 kilograma, nema leđnih, a ni repnu peraju. Živi u mirnim dijelovima južnoameričkih riječnih tokova muljevitog dna siromašnih kisikom, od Brazila na jugu do Gvajane na sjeveru. Kreće se uz pomoć podrepne peraje koja se pruža gotovo čitavom trbušnom stranom tijela. U snažnom repu smješteni su joj električni organi u kojima može proizvesti pražnjenje napona do 650 V što odgovara naponu koji u svojem strujnom krugu stvaraju neke podzemne željeznice.

Blage udare obično koristi za detekciju okoliša, slično sonaru, te za otkrivanje plijena. Oni u mišićima životinja koje se skrivaju izaziva grčenje i kretnje kojima otkrivaju svoju lokaciju. Snažnijim udarima omamljuju ili ubijaju životinje kojima se hrane ili im predstavljaju prijetnju. Zabilježeno je i snimljeno više slučajeva u kojima su ubile velike aligatore.

U svojem eksperimentu Catania je napravio simulaciju aligatora i uronio je u akvarij kako bi izazvao električnu jegulju da napadne. Kako snimka pokazuje (pogledajte dolje video New Scientista) riba je na prijetnju odgovorila preventivnim napadom u kojem je izronila iz vode i prislonila svoju bradu na glavu imitacije. Mjerenja su pokazala da je napon struje postajao to viši što je bio viši izron jegulje iz vode. Autor piše kako je neobične skokove kakve je opisao Humboldt uočio još dok je lovio jegulje mrežom za potrebe svojeg eksperimenta. Istovremeno rezultati strujomjera potvrđuju da je zabilježeno ponašanje, u kojem ove ribe koriste sva osnovna svojstva elektriciteta, bilo ključno za njihov opstanak, odnosno evoluciju.