UKORAK S TEHNOLOGIJOM

Poljoprivrednik novog kova: Zašto sam kupio kombajn od 4,3 milijuna kuna

  • Autor: Goran Gazdek
  • Zadnja izmjena 04.10.2015 11:20
  • Objavljeno 04.10.2015 u 11:20
Mario Rengel

Mario Rengel

Izvor: Pixsell / Autor: Damir Spehar/PIXSELL

Mario Rengel iz Velike Črešnjevice kod Virovitice poljoprivrednik je novog kova, poduzetnik koji je uvjeren da se samo znanjem i ulaganjem u nove tehnologije mogu postići iznadprosječni rezultati kako bi opstao u sve težim uvjetima poslovanja i bio konkurentan na zahtjevnom tržištu. Sukladno svojoj filozofiji, lani je na sajmu u Bjelovaru kupio traktor od vrtoglavih 4,3 milijuna kuna. Ovo je njegova priča o poljoprivredi 21. stoljeća

Startao je 2004. godine s pet krava i 20 jutara zemlje, što su mu ostavili roditelji nakon odlaska u mirovinu. Danas u dvije farme ima 230 grla stoke (junice i teladi), 95 muznih krava i godišnju proizvodnju od 530 tisuća litara mlijeka, odnosno, 1500 litara dnevno. Uz to obrađuje 215 hektara poljoprivrednog zemljišta. Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu uz njega i suprugu radi još pet radnika, dvije cure i tri dečka. Poljoprivredom se bavi od kada zna za sebe, imao je samo četiri godine kada je u traktoru, pomažući roditeljima, vozio duhan. Završio je srednju elektrotehničku školu, a pri završetku je studija na Viskom gospodarskom učilištu u Križevcima, smjer menadžment u poljoprivredi.

Na Poljoprivrednom sajmu u Bjelovaru kupili ste najskuplji kombajn, vrijedan 4,3 milijuna kuna. Zašto?

Bio je to najskuplji izložak, naravno da ima i znatno skupljih strojeva na tržištu. Koristeći sajamski prigodan popust i uz pomoć IPARD-a, gdje smo zadovoljili sve uvjete i ostvarili 50 posto sredstava, kupio sam Silokombajn Jaguar 960 tvrtke Claas koji ima 653 'konja' i radni učinak od 3.500 tona siliranog kukuruza dnevno, a može još silirati travu i žitarice. Osim njega, u strojnom parku imam još tri jednako vrijedna kombajna. Što se tiče spremanja silaže, tu je jako bitno da u što kraćem vremenu pospremi što više zelene mase da se stvore anaerobni uvjeti da se što prije počne s fermentacijom. Takvi uređaji imaju autopilote, automatiku za namještanje visine košenja, nagib adaptera i još puno pogodnosti, što proizvodnju čini bržom, a svakako je i prednost što se ti strojevi zbog sofisticirane tehnike ne kvare.

Isplati li se ulaganje u tako skupe strojeve?

Mogu samo kazati da smo u mjesec dana skinuli 900 hektara kukuruza, za što nam s klasičnim, konvencionalnim strojevima treba tri mjeseca. U jednom danu takav stroj požanje 40 hektara.

Koliko takav stroj treba raditi da bi bio isplativ?

Prema mojoj računici, on bi se trebao isplatiti za nekakvih pet godina. Mljekarska proizvodnja nije zadovoljavajuća jer je cijena mlijeka išla dolje. Kud je i onako bila niska, ove godine je išla dolje za još 20 i nešto lipa pa smo tu definitivno u minusu. U ratarskoj proizvodnji prinosi se relativno dobri, a što se tiče usluga, tu sam zadovoljan jer smo odradili i više nego što sam planirao.


Ima li među poljoprivrednicima ljubomore i zavisti?

Mislim da ima! Iako mi direktno ne govore, ali čujem od prijatelja komentare da sam ja kao nešto dobio, lako njemu! Ništa ja nisam dobio ili ne daj Bože, ukrao. Svi smo u jednakopravnoj igri, svi smo u istoj konkurenciji i svi smo imali jednake šanse.

Hoćete li i dalje ulagati u nove i skupe strojeve?

Naravno, uvijek ću pratiti nove tehnologije jer samo tako poljoprivrednik može opstati na sve zahtjevnijem tržištu i biti konkurentan na svjetskoj poljoprivrednoj sceni. Još nemam četrdeset godina, nadam se da će me zdravlje poslužiti i da ću biti aktivan još nekih deset do petnaest godina.

Koliko treba biti velika farma da bi bila konkurentna?

Tu nema pravila. Neko si posloži da s deset krava može živjeti, a netko ima 500 pa je u problemu.

Hoćete li povećavati broj grla?

Na gornjoj smo granici, kapaciteti su na nam puni pa broj grla više neću povećavati. Cijena mlijeka je takva da se ne isplati ulagati previše u izgradnju novih objekata. Planiramo raditi na selekciji. Ostavljat ćemo samo kvalitetna grla i kvalitetnijom genetikom povećati proizvodnju. Okrenut ćemo se i povećanju ratarske proizvodnje.

Kako to da prosječni poljoprivrednik u Njemačkoj ili Austriji postiže bolje rezultate nego u Hrvatskoj?

Posjetio sam brojne farme u Njemačkoj, Austriji i Nizozemskoj. Većina ih je u obiteljskom vlasništvu treće ili četvrte generacije koja više nije kreditno zadužena. Kod nas je takvih farmi jako malo, mogli bismo ih prebrojati na prste. Oni imaju uzornu organizaciju proizvodnje, relativno uređeno tržište, znatno sigurniji plasman i znatno bolje klimatske uvjete za stočarstvo. Ja znam kazati da je trava tamo zelenija nego kod nas, a trava je jako bitna u proizvodnji mlijeka.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!