NOVČANE KAZNE NE PALE!

Političke stranke u Hrvatskoj ne drže do žena: Kako je u drugim državama?

dan žena u saboru

dan žena u saboru

Izvor: Pixsell / Autor: Patrik Macek/PIXSELL

Na izborima 8. studenoga birači će prvi put imati mogućnost glasati na tzv. otvorenim listama za izbor zastupnika i zastupnica u Hrvatski sabor. Birač ima pravo odabrati listu i/ili svoj glas dati jednom kandidatu / kandidatkinji unutar liste koju je odabrao. No nakon predaje izbornih lista postalo je bjelodano da vodeće političke opcije, kao i većina ostalih, nisu vodile računa o broju žena na svojim listama, a još manje o njihovu visokom plasmanu na istima. Kako su žene tretirane u predstojećoj izbornoj utakmici u Hrvatskoj te kakvi su praksa i predviđene kazne za nepoštivanje ravnopravnosti spolova u nekim drugim europskim državama, za tporal analizira Aleksandra Kuratko, izborna stručnjakinja s međunarodnim iskustvom i dugogodišnja suradnica američkog NDI-ja (National Democratic Institute)

U cilju povećanja broja žena u Hrvatskom saboru, Zakon o ravnopravnosti spolova propisuje da ovlašteni predlagatelji pri sastavljanju izbornih lista moraju voditi računa o uravnoteženoj zastupljenosti obaju spolova, pri čemu se neuravnoteženom zastupljenošću smatra ona koja je ispod 40 posto. U slučaju nepoštivanja tog načela, isti zakon propisuje i novčane kazne od 50.000 kuna po izbornoj listi.

I na prošlim parlamentarnim izborima 2011. godine, političke stranke su imale obavezu na liste uvrstiti 40 posto žena pa tako statistika govori na je na listama bilo 34,96 posto kandidatkinja od kojih je njih 30 (19,9 posto) postalo zastupnicama u Hrvatskom saboru. Do kraja mandata taj broj se popeo na 39, uglavnom uslijed odlaska njihovih muških kolega u izvršnu vlast. Situacija s brojem izabranih žena u Hrvatskoj je na razini europskog prosjeka (25,6 posto - 2013. godine) no i taj prosjek daleko je od idealnih 40 posto. Na koji način će uvođenje otvorenih listi utjecati na broj izabranih žena za sada je nepoznanica. Otvorene liste u teoriji nude više šansi ženama kandidatima jer njihov izbor uglavnom ovisi o vlastitom angažmanu među biračima. Ne treba, naravno, zaboraviti ni stranačku i financijsku potporu.

Trenutačno sedam europskih država provodi izbore na temelju otvorenih lista s jednim preferencijalnim glasom kao i u Hrvatskoj: Austrija, Danska, Finska, Nizozemska, Poljska, Španjolska i Švedska. Danska i Finska uopće ne poznaju izborne kvote, a broj izabranih žena kreće se oko 40 posto. Austrija, Nizozemska i Švedska poznaju kvote koje autonomno propisuju same političke stranke, a broj izabranih žena kreće se od 27,9 u Austriji (izbori 2008) do 45 posto u Švedskoj (izbori 2010). Zakonodavne kvote kakve poznaje Hrvatska implementiraju se u Poljskoj i Španjolskoj gdje se broj izabranih žena kreće od 23,7 posto (Poljska, izbori 2012) do 36 posto (Španjolska izbori 2011. godine). Ono što je zajedničko svim tim državama je povećanje broja izabranih žena nakon uvođenja otvorenih lista.

Uvođenje izbornih kvota jedna je od mjera za povećanje broja kandidatkinja i izabranih žena. Ta mjera uvodi se kako bi se političke stranke na neki način disciplinirale po pitanjima rodne ravnopravnosti. No uvođenje kvota ne vodi nužno povećanju broja izabranih žena, osobito ne na otvorenim listama. Kontraefekti tog sistema najočitije su vidljivi u susjednoj nam Bosni i Hercegovini gdje je nakon uvođenja otvorenih lista od strane međunarodne zajednice 2000. godine došlo do dramatičnog pada broja izabranih žena na svim razinama. To se uglavnom opravdava poratnom situacijom, patrijarhalnim društvom u kojemu je ženi mjesto kod kuće te nedovoljnom željom političkih stranaka da profiliraju žene u politici. Kao jedan od argumenata često se navodi i nedovoljna upoznatost birača s prednostima otvorenih lista, kao i glasački obrazac u BiH gdje čak ni žene ne glasaju za žene.

Osim vrste lista, načina glasanja i eventualnih kvota, velik utjecaj na broj izabranih žena mogu imati i kazne u izbornom procesu. Prema izvještaju o rodnim kvotama rađenom za Europski parlament 2013 godine, uvođenje kvota na izborne liste je neučinkovito ako nije praćeno zakonskim odredbama o redoslijedu kandidata/kandidatkinja na listama i kaznama za nepoštivanje kvota. Europske države poznaju dva načina kažnjavanja političkih stranaka/predlagatelja po tom pitanju: financijske kazne i odbijanje lista.

Država

Kvota

Kazna

Belgija

50 posto

Prva dva kandidata na listi moraju biti različitog spola

Izborna komisija odbija listu 

Bosna i Hercegovina

40 posto

Manje zastupljeni spol je na listi pozicioniran na sljedeći način:

- najmanje jedan kandidat među prva dva kandidata na listi; 2 kandidata među prvih .pet kandidata na listi;

- 3 kandidata među prvih 8 kandidata na listi

Političkim strankama daje se kratak period za korekciju liste. Ako nije korigirana, izborna komisija odbija listu.

Francuska

50 posto

Smanjenje sredstava za izbore  iz proračuna

Irska

30 posto

50 posto-tno smanjenje sredstava za financiranje stranke iz državnog proračuna

Poljska

35 posto

Najmanje jedna žena mora biti kandidirana na prve tri pozicije unutar liste 

Političkim strankama daje se kratak period za korekciju liste. Ako nije korigirana, izborna komisija odbija listu.

Portugal

33,3 posto

Redoslijed kandidata oba spola na listi je naizmjeničan

Financijske kazne

Slovenija

35 posto

Izborna komisija odbija listu

Španjolska

40 posto

Kvota se primjenjuje na cijelu listu i na svakih pet pozicija unutar liste.

Političkim strankama daje se kratak period za korekciju liste. Ako nije korigirana, izborna komisija odbija listu.


Financijske kazne uglavnom su se pokazale manje učinkovitima jer nedovoljno discipliniraju stranke, osobito one bogatije.
Zanimljiv je primjer Francuske koja na lokalnom nivou poznaje institut odbijanja listi, dok se na izborima za parlament primjenjuje sistem proporcionalnih financijskih kažnjavanja. To je rezultiralo velikim brojem kažnjenih stranaka i pokazalo svu manjkavost sistema.
A kakva je situacija u Hrvatskoj? Vrlo slična Francuskoj, slobodno možemo reći. Nakon ukidanja sporne odredbe Izbornog zakona od Ustavnog suda, po kojoj lista koja ne sadrži 40 posto manje zastupljenog spola nije pravovaljana (dakle, ne može se odbaciti), političke stranke/predlagatelji pohrlili su prijaviti rodno neuravnotežene, odnosno, diskriminacijske liste. Prema podacima Državnog izbornog povjerenstva, od 166 lista u 11 izbornih jedinica, njih čak 33 (19,87 posto) nisu zadovoljile načelo rodne ravnopravnosti.

Očito da financijsko kažnjavanje političkim strankama u Hrvatskoj ne predstavlja nikakav problem, što zorno pokazuje činjenica da najveće stranke predvode na listi rodno (ne)osjetljivih. Pa tako HDZ ni u jednoj izbornoj jedinici nije dosegao zastupljenost žena od 40 posto (dakle 11 lista), dok SDP-u to nije uspjelo u 'samo' 6 izbornih jedinica. I dok se kod 'velikih' takvo postupanje ne može opravdati ničim doli nedostatkom političke kulture i viškom novca za kampanju, postoji i niz manjih stranaka koje nisu zadovoljile to načelo. Predvodi ih Autohtona Hrvatska stranka prava koja tu obavezu nije ispunila u devet izbornih jedinica, SRP u tri izborne jedinice, HDSSB u dvije i koalicijska lista Ive Josipovića i Reformista u jednoj. Ova potonja zanimljiva je i zato što je u 6. izbornoj jedinici na listu stavila previše (!) žena, a sve valjda da popravi opću sliku zastupljenosti žena u političkom životu Hrvatske. Ovdje valja primIjetiti da su ostale stranke i koalicije zaista vodile računa o uravnoteženom prisustvu obaju spolova na svojim listama. Tako OraH ima 50 posto zastupljenost oba spola, U ime obitelji – Projekt Domovina 48,19 posto, Živi zid – 47,85 posto, Bandić 47,40 posto, i MOST 45,45 posto.


U Hrvatskoj, nažalost, ne postoje odredbe o pozicioniranju kandidata/kandidatkinja na listama pa predlagatelji o tome mogu samostalno odlučivati. Tako žene zauzimaju prvo mjesto na samo 18,07 posto lista, no valja napomenuti da je taj postotak uglavnom rezultat dobrih politika manjih stranaka i predstavlja porast od 0,47 posto u odnosu na parlamentarne izbore 2011. godine.

Prednjači OraH sa ženama na prvim pozicijama u pet izbornih jedinica, a po dvije imaju koalicijska lista Milana Bandića, HKS, MOST, U ime obitelji, AM, Pametno, Pokret Zajedno i Za grad. Nažalost, ako su stranke i zadovoljile kvotu od 40 posto, tendencija je da se broj žena povećava prema dnu liste. Što se tiče samog redoslijeda, OraH i zagrebačka stranka ZA GRAD uvažili su apel Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova da svoje kandidate rasporedi po naizmjeničnom, tzv par-nepar sistemu. Potpredsjednica stranke ZA GRAD Iva Kvakić upozorila nas je kako su oni prva stranka koja je na nekim izborima u Hrvatskoj (lokalni 2013.) poštovala načelo rodne ravnopravnosti prilikom sastavljanja izbornih lista koje su popunili par-nepar sistemom
Novi sistem glasanja, neadekvatne sankcije i politički autizam najvećih političkih stranaka mogli bi biti odlučujući faktori za rekordno mali postotak izabranih žena na ovim izborima. Ali to nije sve! Čak i kada bi žene bile jednako tretirane od svojih političkih stranaka u smislu izborne promocije (isti broj plakata, letaka i sl.), prisutne u medijima barem onoliko koliko i njihovi kolege te natjerale birače da glasaju za njih, to još uvijek nije dovoljno da budu izabrane. Naime, zakon nalaže da se preferirani glasovi za pojedine kandidate uvažavaju samo ako broj preferiranih glasova pojedinog kandidata iznosi najmanje 10 posto glasova koje je osvojila pojedina lista. Primjera radi, taj postotak u Bosni i Hercegovini iznosi pet posto.

Ostaje nam nadati se da će nismo toliko patrijarhalno društvo da dozvolimo sebi postati crna rupa Europske unije po pitanju sudjelovanja žena u političkom životu Hrvatske nakon izbora.

Plasman žena na izbornim listama - dominiraju uglavnom prema dolje

Plasman žena na izbornim listama - dominiraju uglavnom prema dolje

Izvor: tportal.hr / Autor: Aleksandra Kuratko

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!