Josip Perković nikada do sada nije javno odgovarao na optužbe, unatoč velikom interesu medija. Prvi put je za dokumentarno-igrani film autora Miljenka Manjkasa pod naslovom 'Lex Perković - Tajna udbaškog ubojstva' izravno pred kamerama odgovorio na pitanja i optužbe kojima ga tereti njemačko tužiteljstvo, odnosno svjedoci, i zbog kojih Njemačka traži njegovo izručenje
Optuženi Josip Perković i njegov odvjetnik Anto Nobilo striktno su podijelili svoje uloge u filmu. Nobilo odgovara na sva procesna, a Perković na sva obavještajna pitanja. I jedan i drugi objašnjavaju funkcioniranje tadašnje službe, pri čemu Perković vrlo otvoreno i gotovo do detalja priča o svom operativnom djelovanju i ulozi u slučaju Đureković.
Posebno zanimljiv je onaj dio filma koji obrađuje dosje 'Brk', koji do sad nije spominjan i koji očito predstavlja novi, možda ključni dokaz njemačkog tužiteljstva. Činjenica da se Đurekovića obrađivalo ne dokazuje ništa', kaže Perković. Potom objašnjava zašto je Đureković bio pod obradom i zašto je on sam supotpisao takvu obradu. Njegov odvjetnik Anto Nobilo potvrdio je i da je Perković na vezi u Njemačkoj imao Krunoslava Pratesa, koji će nekih 35 godina kasnije biti osuđen za pomaganje u ubojstvu.
'Nije sporno da je Prates bio na vezi Josipu Perkoviću. Naime, zna se da je Josip Perković imao veliku i široko razgranatu mrežu u Hrvatskoj emigraciji i Prates je pristao na suradnju.' Štoviše, Perković u filmu prepričava i neke razgovore s Krunoslavom Pratesom, ali i Vinkom Sindičićem, piše Večernji list
Josip Perković u filmu tvrdi da je Stjepan Đureković 'imao iza sebe obavještajnu službu Njemačke. Ne znam je li imao još nekoga, ali to je dokazano, postoje dokazi za to'. Cijela priča na trenutke izgleda kao međusobni obračun bivših špijuna, a iz nekih detalja vidljivo je i da postoji osobni motiv za optužbe, piše Večernji list. Vinko Sindičić u iskazu tvrdi da je glavni zadatak partijske komisije, čiji je on sam bio član, bio utvrditi postoji li ikakav propust zbog kojeg bi se jugoslavensku državu moglo povezati s ubojstvom. Dakle, htjelo se precizno utvrditi postoji li ikakav propust zbog kojeg bi jugoslavenska država mogla biti ugrožena i zato je Perković morao u detalje izvijestiti o događaju.
Njegovo svjedočenje otkrilo je i da on možda ima i osobne razloge što 'druka' svog bivšeg kolegu iz službe. Naveo je, naime, da se Perković trebao brinuti za njegovu obitelj dok je on bio u zatvoru u Škotskoj '...a kako je to on radio, sve vam kaže to što sam tada kod škotskog državnog tužitelja morao podignuti tužbu protiv Perkovića. Kad sam se poslije deset godina vratio u Hrvatsku, Perković mi je ‘savjetovao’ da se držim dalje od svih državnih centara moći', priča Sindičić.
Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo tvrdi da je 'taj Udbin ubojica izmislio jednu cijelu tajnu službu, u kojoj je, navodno, jedno vrijeme radio, kako bi mogao iskonstruirati priču i u nju uplesti Perkovića i Mustača'. Sindičić je, naime, svjedočio da je bio pripadnik tajne službe pri Izvršnom komitetu Saveza komunista Hrvatske. On je izmislio postojanje tajne službe. Za tu tajnu službu koju je on nazvao ‘prava tajna služba’, nikad nitko nije čuo tijekom zadnjih četrdeset godina. Razlog za izmišljanje cijele jedne tajne službe je taj, smatra Nobilo, što bi mogao izmisliti da je ta služba osnovala komisiju i provela istragu povodom ubojstva Đurekovića u kojoj je Perković, kako je ustvrdio Sindičić, priznao da je organizirao ubojstvo.
Više pročitajte ovdje
