Bakterija Vibrio prirodno nastanjuje morsku i bočatu vodu, posebno područja gdje se rijeke ulijevaju u more. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) navodi da pojedini sojevi mogu uzrokovati bolesti od probavnih smetnji do teških, pa i smrtonosnih infekcija.

Među najvažnijim vrstama prisutnima u Europi izdvajaju se Vibrio vulnificus, Vibrio parahaemolyticus i određeni sojevi Vibrio cholerae. Ovisno o vrsti, zaraza se može prenijeti konzumacijom sirovih morskih plodova ili kontaktom otvorenih rana s kontaminiranom morskom vodom.

Kako su za portal Euronews pojasnili stručnjaci, Vibrio je blizak srodnik bakterije koja uzrokuje koleru. U najtežim slučajevima infekcija može izazvati nekrotizirajući fasciitis, pri kojem tkivo ubrzano odumire, a bakterija može prodrijeti i u krvotok te izazvati sepsu.

Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) upozorio je na povećani rizik od infekcija tijekom ljeta, osobito za vrijeme toplinskih valova i u plitkim obalnim područjima. Mediteran kao more koje se zagrijava najbrže na svijetu, tvrdi se, ogledni je primjer kako bi globalno zatopljenje u kombinaciji s onečišćenjem i smanjenim salinitetom u priobalnim područjima moglo kreirati idealne uvjete za razvoj patogenih mikroorganizama, pa i bakterije Vibrio.

'Situacija na hrvatskoj obali Jadrana je izuzetno dobra'

Dr. sc. Slaven Jozić iz Laboratorija za mikrobiologiju Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, specijaliziran upravo za mikrobiološku kakvoću voda za kupanje i voda za školjkaše, za upravljanje kvalitetom voda za kupanje te za sanitarni aspekt morske mikrobiologije, za tportal objašnjava da se prisutnost bakterije Vibrio bilježila u nekim istraživanjima u Hrvatskoj, prije svega u blizini ušća rijeka.

'No u redovitom monitoringu ona se ne traži i to je zapravo europski standard. Narodskim rječnikom rečeno: ono što ne tražite, uglavnom nećete naći, a ono što tražite, naći ćete relativno često. Prema Europskoj direktivi o vodi za kupanje, redovito se istražuje prisutnost isključivo Escherichije coli i crijevnog enterokoka.

Za to postoje dobri razlozi - smisao praćenja kvalitete vode jest da ono bude jednostavno, pa i relativno jeftino, te da daje brze rezultate. Kada bismo pratili prisutnost brojnih drugih organizama, svako istraživanje trajalo bi tjednima. Ne bi imalo nikakvog smisla obavještavati javnost s odmakom od, recimo, petnaest dana', objašnjava dr. Jozić.

On napominje da, jasno, eventualna prisutnost Escherichije coli, može, ali ne mora biti indikator prisutnosti i drugih bakterija, odnosno ukazivati na veći rizik njihove pojave.

'Katkad je problem da pojavu tegoba, posebno kada su one vrlo blage, ljudi ne povežu s morem nego recimo s hranom koju su pojeli ili sladoledom koji su polizali, pa je teško povezati uzrok i posljedice trovanja. No generalno, situacija na hrvatskoj obali Jadrana smatra se izuzetno dobrom, i to već godinama. Ona se zapravo dodatno poboljšava jer se sve više ulaže u pročišćavanje otpadnih voda i poštivanje ekoloških standarda, no jasno da su ekscesi poput kvarova ili puknuća infrastrukture mogući. Događaju se i u najrazvijenijim zemljama', objašnjava za tportal ovaj stručnjak.

'Imamo 97 posto izvrsnih plaža'

Dr. Jozić podsjeća da je Hrvatska započela s monitoringom kvalitete vode po europskim standardima još 2009. godine, puno prije nego što je postala članica Europske unije. Ovogodišnje izvješće Europske agencija za okoliš (EEA) o kvaliteti voda za kupanje u Hrvatskoj je izazvalo konsternaciju jer je naša zemlja naglo pala s vrha na sredinu ljestvice, odnosno potpuno se približila europskom prosjeku: u ukupnom poretku svih voda završila na 12. mjestu, po čistoći morskih plaža na 14. mjestu, a u kopnenim (slatkovodnim) vodama na predzadnjem mjesto.

Ipak, to je rezultat isključivo površnosti, odnosno problema u metodologiji, o čemu se Institut za oceanografiju i ribarstvo službeno izjasnio. Problem je, pojednostavljeno, u tome što je u protekle četiri godine Hrvatska uvela u sustav praćenja čak 113 novih plaža.

'Da bi EEA neku plažu ocijenila potreban je kontinuirani monitoring u trajanju od četiri godine. Sve plaže koje nemaju četverogodišnji kontinuitet podataka ne mogu se svrstati ni u jednu kategoriju kvalitete. One ostaju u kategoriji 'neocijenjene', što se na grafikonima EEA prikazuje kao siva boja', objasnili su iz ove institucije, plastično dočaravši da zbog krutih propisa dolazi do apsurda: što više novih točaka uvodi u sustav i što se više širi monitoring radi sigurnosti građana i turista, to se Hrvatska 'kažnjava' lošijim plasmanom na ljestvici.

'Prema našim podacima, Hrvatska ima 94,8 posto izvrsnih plaža. Ako iz izračuna izbacimo tih 113 novih plaža (za koje se tek čeka četverogodišnji prosjek), stvarni postotak izvrsnosti hrvatskih plaža iznosi čak 96,7 posto! S tim postotkom Hrvatska bi i dalje držala sam vrh europske ljestvice', kažu u Institutu za oceanografiju i ribarstvo.

Podizanje panike zbog navodne pojave 'bakterije koja jede meso' dr. Jozić uspoređuje s periodičnom panikom koju u dijelu medija, u pravilu na početku ljeta, izazivaju dojave o navodnim susretima s morskim psima na Jadranu.

Panika zbog bakterije

'Bakterija Vibrio pojavljuje se u nekoliko sojeva, od kojih je najozbiljniji Vibrio cholerae, no on nije tipičan u Europi nego uglavnom u zemljama s niskim higijenskim standardom, gdje je voda za piće kontaminirana. U mojih trideset godina iskustva ovaj soj nije se pojavio ni u Hrvatskoj, ni u Europi nego katkad u Aziji, dijelovima Afrike ili Južne Amerike, a recimo i na Haitiju nakon katastrofalnog potresa', kaže za tportal doc. dr. Merica Carev, specijalistica medicinske mikrobiologije i voditeljica Odjela za dijagnostiku infekcija probavnog sustava u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.

'Drugi oblik jest Vibrio parahaemolyticus koji se prenosi kontaminiranim morskim plodovima koji nisu termički obrađeni, a on uzrokuje manje dijarealne smetnje i ima vrlo blagu kliničku sliku koja traje do 24 sata. U posljednjih desetak godina imali zabilježen samo jedan slučaj', objašnjava dr. Carev.

'Treći soj jest Vibrio vulnificus, a pretpostavljam da se upravo na njega misli kada se spominje 'bakterija koja jede meso'. On doista uzrokuje infekcije otvorenih rana ili mekih tkiva koje možda mogu izgledati loše, ali nisu opasne za život. Pojava tog soja svojedobno je zabilježena u Sjevernom moru, gdje su se javljali pacijenti s inficiranim ranama, no u Hrvatskoj se to nikad dosad nije dogodilo. U slučaju potrebe naš zavod ima podloge na kojima se ovaj soj može izolirati, a postoji i dostupna terapija. Prema tome, nema razloga za paniku', decidirana je dr. Carev.

Drugim riječima - kupajte se slobodno, smak morskog svijeta nije nigdje na vidiku.