Nakon godina razvoja ovih dana je prvi put prikazano kako će izgledati AGM-181A, nova krstareća raketa dugog dometa (LRSO) američkog ratnog zrakoplovstva, naoružana nuklearnim oružjem. Ona bi trebala zamijeniti jedini takav američki krstareći projektil, tipa AGM-86B, koji je u upotrebi od Hladnog rata, a lansira se iz zraka (ALCM)
Iza nedavno predstavljene strateške krstareće rakete AGM-181A stoji tvrtka Raytheon, kojoj je američko ministarstvo obrane dodijelilo ugovor o razvitku u travnju 2020. godine. Već iduće godine Pentagon je s Raytheonom kao jedinim izvođačem sklopio ugovor s fiksnom naknadom za fazu inženjeringa i razvoja proizvodnje programa LRSO te s opcijama koje bi ga mogle povećati na oko dvije milijarde dolara.
vezane vijesti
Prema dostupnim informacijama, projektil je do prosinca 2022. godine imao najmanje devet probnih letova, a trenutno prolazi kroz opsežna testiranja i integraciju s američkim strateškim bombarderima. Pojedini obrambeni portali izvijestili su da bi američke Zračne snage mogle kupiti više od 1000 raketa AGM-181A, za koje se predviđa da će imati domet veći od 2400 kilometara.
Američke Zračne snage namjeravaju njima zamijeniti zastarjeli projektil AGM-86B, a on je ostao u upotrebi nakon što je naprednija i prikrivenija krstareća raketa AGM-129 umirovljena poslije nešto više od dva desetljeća upotrebe, od 1990. do 2012. godine. AGM-129 je bila podzvučna krstareća raketa s turboventilatorskim pogonom i za lansiranje iz zraka, koju je izvorno dizajnirao General Dynamics, a na kraju kupio Raytheon. Prije povlačenja iz službe nosili su je isključivo strateški bombarderi B-52H.
Analitičari ocjenjuju da AGM-181A ima obrnuti rep, vrlo sličan konvencionalno naoružanoj krstarećoj raketi AGM-158 JASSM za precizne udare na ciljeve na kopnu i moru s relativno sigurnih udaljenosti. AGM-129 je imao sličan raspored, iako s drugačije oblikovanim vertikalnim repom. Prema objavljenim crtežima, najnovija raketa izgleda kao da ima trapezoidni presjek trupa s klinastim nosom.
Namjerno izostavljene najvažnije značajke projektila
Njezin dizajn krila također je sličan onom na JASSM-u, premda se na konceptnom crtežu ne vidi usisnik zraka, što bi prema analitičarima moglo biti iz sigurnosnih razloga, jer je to učestalo strogo čuvana značajka. Stručnjaci s portala The War Zone ističu da se sa sigurnošću ne može utvrditi koliko je službeni prikaz nove rakete točan u odnosu na stvarni dizajn, ali pretpostavljaju da će neke značajke biti izostavljene ili čak obmanjujuće za početno javno objavljivanje.
O mogućnostima američkih dugodometnih krstarećih projektila koji mogu nositi nuklearne bojne glave malo se zna jer program u mnogim aspektima ostaje strogo klasificiran. Ipak, može se očekivati podzvučna raketa većeg dometa od prethodnice. Uz to, očekivano je da će AGM-181A imati sposobnost navigacije u bilo kojem okruženju, uključujući ono u kojem je pristup GPS-u smanjen ili uskraćen, kao i otpornost na niz elemenata elektroničkog ratovanja.
Također, stručnjaci navode da će jedna od vjerojatnih značajki biti autonomno reagiranje na prijetnje da bi se bolje osigurao najbolji put do cilja. Kombinacija s naprednom navigacijom ponudit će projektilu i njegovoj lansirnoj platformi više mogućnosti upotrebe i daleko veće preživljavanje, posebno u trenucima u kojima integrirana protuzračna obrana vrlo dugog dometa brzo sazrijeva.
Pojedini izvori navode da će AGM-181A imati ažuriranu dvostupanjsku termonuklearnu bojnu glavu W80-4. Ona se koristila na raketama AGM-86 i AGM-129, ali i u raketi BGM-109 Tomahawk američke ratne mornarice. U biti je to modifikacija široko rasprostranjenog oružja B61, a ono čini osnovu većine trenutnih američkih zaliha nuklearnih gravitacijskih bombi.
Nosit će ih bombarderi B-21 i B-52
Procjenjuje se i da će novi projektil pokretati modernizirana inačica turbomlaznog motora Williams F107, a navođenje će biti inercijalno, uz korištenje GPS-a i sustava za terensko navođenje TERCOM, kao i slikovnog navođenja putem DSMAC-a. Moguće je i napredno elektroničko ometanje, ali se Raytheon o tome još nije oglasio.
Izvješće Pentagona procjenjuje da je trošak programa na temelju kupnje ukupno 1020 projektila nešto viši od 16 milijardi dolara, a očekuje se da će njihovo održavanje tijekom 30-godišnjeg životnog vijeka koštati dodatnih sedam milijardi dolara. Zasad je poznato da će AGM-181A nositi bombarderi B-21 Raider i B-52H te će za te potrebe biti temeljito nadograđeni.
Valja napomenuti da je zračna komponenta najfleksibilniji dio američke nuklearne trijade, a nju pored strateških bombardera čine interkontinentalne balističke rakete (ICBM) raspoređene na kopnu te podmornice s nuklearnim projektilima. Bombarderi se, naime, mogu rasporediti bilo gdje u svijetu, a također se mogu brzo opozvati prema potrebi, signalizirajući deeskalaciju sukoba.
Krstareće dugodometne rakete s nuklearnim naoružanjem smatraju se ključnim alatom za strateško slanje poruka koje bi potencijalno mogle spriječiti nuklearni holokaust. Komponenta krstarećih projektila naoružanih nuklearnim oružjem ove sposobnosti omogućuje napade s distance, a oni predstavljaju pravi izazov za tradicionalnu protuzračnu obranu i ne mogu se lako identificirati arhitekturama ranog upozorenja usmjerenim na balističke rakete. Stoga analitičari zaključuju da AGM-181A dolazi u pravo vrijeme povećanog suparništva velikih sila, osobito s obzirom na to da je AGM-129 već povučen iz upotrebe, a AGM-86B postaje anakron.
