Umjesto slavljeničkog, otvaranje Mesničke mnogima je ostavio gorak okus u ustima. Najveća je razlika u odnosu na stari izgled nogostup niveliran s kolnikom, a druga razlika bode u oči tek kad padne noć. Naime, Grad je dao ugraditi katadioptere, treperave lampice koje se pune energijom sunca te preko noći označavaju granicu između nogostupa i kolnika. Ista je tehnologija promijenjena za označavanje pješačkog prijelaza. I upravo su ti famozni katadiopteri izazvali najviše kritika.

S njihovim se postavljanjem ne slaže arhitekt Branko Silađin, inače čest autor gradskih projekata. Bio je zadužen i za Mesničku, no Grad je na svoju ruku odustao od originalnog projekta, što je ovog poznatog arhitekta primoralo da izađe iz projekta. Na kraju nije bio pozvan ni na svečano otvaranje.

'Ja sam sudjelovao samo u jednom segmentu te je moj projekt u nekim batrljcima prihvaćen, no smisao projekta nije', kazao je za tportal.hr arhitekt Silađin, kojeg u medijima predstavljaju kao autora nove Mesničke. A upravo je sporna rasvjeta ono što je netko iz Grada dodao na svoju ruku. (U galeriji možete pogledati razliku između Silađinova projekta i izvedenoga).

Naime, Silađin je u svom projektu zamislio da granicu između kolnika i nogostupa čine stupići i bijele točke koje su zapravo 'mačje oči'. 'Ovo je potpuno u suprotnosti i ja sam zbog toga imao nekoliko usmenih intervencija, no nije bilo koristi. Kada sam vidio kamo to vodi, pismeno sam reagirao, no iz Grada nisam dobio odgovor', kaže. Smeta mu to što se njegovo ime veže uz Mesničku s obzirom na negativne napise o novom izgledu. On je iz projekta izašao, jer su ga na svoju ruku krenuli mijenjati.

Razumije nezadovoljstvo prema bljeskalicama, jer one, kaže, nisu za tu svrhu. 'One se u Europi koriste za pješačke prijelaze, to onda ima smisla. Usto, ima bljeskalica koje stalno gore. One moraju onda imati stalno napajanje električnom energijom. Ove koje se solarno pune moraju bljeskati, jer nemaju toliku snagu', objašnjava.

Grad je odbacio i njegov prijedlog da se pješacima da veći prostor. Naime, Silađin nije želio da za automobile ostane onoliko mjesta koliko je zakonski propisano, a to je šest metara. Ostalo bi bilo za pješake, a širina tog prostora bi varirala, kao što varira i širina Mesničke.

Silađin na neki način pere ruke od ovakve Mesničke, na čije otvaranje nije bio ni pozvan, i zaključuje: 'Točno je jedino to da tu više ništa nije jasno.'