Španjolski građanski rat trajao je od 1936. do 1939. godine i predstavlja jedan od najznačajnijih sukoba u europskoj povijesti između dva svjetska rata. Rat je izbio nakon vojnog ustanka protiv demokratski izabrane Druge španjolske republike. Sukob je vođen između republikanskih snaga, koje su podržavale postojeću vlast, i nacionalista predvođenih generalom Franciscom Francom.

Rat je privukao veliku međunarodnu pozornost jer su nacionaliste podupirali Njemačka i Italija, dok je Republika primala pomoć Sovjetskog Saveza i stranih dobrovoljaca okupljenih u Internacionalnim brigadama. Tijekom sukoba stradale su stotine tisuća ljudi, a brojni gradovi bili su teško razrušeni.

Pobjedom nacionalista 1939. godine uspostavljena je diktatura Francisca Franca koja je trajala sve do njegove smrti 1975. godine. Španjolski građanski rat često se smatra uvodom u Drugi svjetski rat jer su u njemu prvi put u velikoj mjeri primijenjene taktike i oružja koja će kasnije obilježiti globalni sukob.

Poligon za testiranje predstojećeg svjetskog rata

Nacistička Njemačka i fašistička Italija koristile su Španjolsku i tamošnji građanski rat za isprobavanje novih taktika, oružja i zrakoplova. Njemačka Legija Condor testirala je svoje lovce i bombardere te borbene taktike koje će kasnije koristiti u Europi i Africi tijekom Drugog svjetskog rata. Motiv za učešće Nijemaca je djelomično bio ideološke i političke prirode – pomoć fašistima u borbi protiv ljevičara i nastojanje da Španjolska postane budući njemački saveznik - a djelomično i nastojanje da se testiraju moderni avioni i taktika.

Legija Condor se ispočetka nije mogla ravnopravno nosi sa republikanskim zrakoplovstvom koje je sa tada modernim lovačkim avionima I-15 i I-16 opskrbio Sovjetski Savez, a stanje se poboljšalo tek naknadno, uvođenjem njima superiornih njemačkih lovaca Messerschmitt Bf109. Legija Condor je igrala značajnu ulogu i pridonijela pobjedi nacionalista, a brojni njeni članovi stekli su vrijedna iskustva koja će koristiti u Drugom svjetskom ratu.

Sovjetska pomoć u tenkovima

Tijekom rata, Sovjetski Savez je španjolskim republikancima isporučio oko 350 tenkova tipa T-26 i BT-2 koji su dominirali ratištem u usporedbi s lakim njemačkim tenkovima Panzer I koje je koristila Legija Kondor i talijanskim CV-35. Tenk T-26 bio je naoružan moćnim topom od 45 milimetara i lako je probijao tanki oklop njemačkih i talijanskih lakih vozila.

Njegova najveća mana bio je tanak oklop, osjetljiv na protutenkovske topove. BT-5 je imao isti top kao i T-26, ali je bio znatno brži. Mogao je voziti na gusjenicama ili izravno na kotačima po cestama te se koristio za brze manevre i proboje linija. Lekcije naučene u Španjolskoj dovele su do izrade tenka T-34, najboljeg sovjetskog tenka tijekom Drugog svjetskog rata.

Tajna američka pomoć Francu

Američka naftna kompanija Texaco odigrala je ključnu, ali kontroverznu ulogu u pobjedi generala Franca u ratu, osiguravajući njegovim nacionalističkim snagama neprekidnu opskrbu naftom i gorivom. Iako su Sjedinjene Američke Države službeno proglasile neutralnost i uvele embargo na prodaju oružja i davanje kredita zaraćenim stranama, Texaco je te zakone sustavno i namjerno kršio. Glavni pokretač te suradnje bio je tadašnji izvršni direktor kompanije, Torkild Rieber, koji je bio otvoreni simpatizer europskih fašističkih režima.

Zanimljivo je da je Texaco prvotno imao ugovor s legitimno izabranom Španjolskom Republikom, no čim je rat izbio u srpnju 1936. godine, Rieber je jednostrano raskinuo ugovore s Republikom i preusmjerio sve resurse Francovim pobunjenicima. Kako bi zaobišao američke zakone o neutralnosti, Texaco je koristio razne obmane poput krivotvorenja ruta dopreme nafte. Podrška Texaca nije bila isključivo materijalna, već je za Franca obavljala i obavještajni rad.

Više stranaca borilo se za Republiku nego što se često misli

U republikanskim Internacionalnim brigadama borilo se oko 35.000 dragovoljaca iz više od 50 zemalja. Među njima su bili studenti, radnici, intelektualci i veterani iz cijelog svijeta, ali i brojne poznate osobe. Pisac i nobelovac Ernest Hemingway je radio kao ratni dopisnik s republikanske strane. Njegova iskustva iz ratnog Madrida i s bojišta inspirirala su njegov kultni roman Kome zvono zvoni.

Engleski pisac George Orwell, autor Životinjske farme i 1984., borio se u redovima anarhističke milicije POUM te je teško ranjen u vrat hicem iz snajpera, a svoja iskustva i razočaranje staljinističkim čistkama u Barceloni opisao je u knjizi Kataloniji u čast. Autor Malog princa, francuski pisac i pilot Antoine de Saint-Exupery, borio se u zraku i pisao reportaže za francuske novine o strahotama rata.

Rat je imao jednu od prvih velikih kampanja dezinformiranja

Španjolski građanski rat bio je prvi moderni sukob u kojem je medijska manipulacija postala jednako važna kao i samo oružje na bojištu. Obje strane koristile su radijske postaje, tiskane medije i lažne vijesti kako bi dehumanizirale neprijatelja, sakrile vlastite poraze i privukle vojnu i financijsku pomoć stranih sila.

Nacionalisti su širili propagandu o 'crvenom teroru' kako bi opravdali vojni puč, prikazujući se kao branitelji kršćanske Europe pred komunističkom najezdom. Republikanci su pak naglašavali borbu demokracije protiv fašizma kako bi pridobili podršku zapadnih sila, dok su unutar vlastitih redova sovjetske službe provodile kampanje blaćenja protiv anarhista i trockista.

Neki republikanci međusobno su ratovali usred građanskog rata

Unutarnji sukob unutar republikanskog tabora bio je 'rat u ratu' koji je duboko oslabio obranu od fašizma. Dok su se borili protiv generala Franca, staljinistički komunisti, trockisti i anarhisti vodili su krvavu bitku za kontrolu nad revolucijom i Republikom. Posebno su poznati sukobi u Barceloni tijekom svibnja 1937., koji su oslabili obranu Republike.

Anarhisti i trockisti su vjerovali da se rat protiv fašizma može dobiti samo ako se istovremeno provede socijalistička revolucija kroz kolektivizaciju tvornica i zemlje. Komunisti pod izravnim utjecajem Staljina i Sovjetskog Saveza, tvrdili su da revolucija mora čekati dok se rat ne dobije. Htjeli su zadržati potporu građanske klase i zapadnih demokracija. Uz to, komunisti NKVD-a preuzimali su ključne pozicije u državi, što je izazvalo ogorčenje anarhista koji su odbijali centraliziranu vojnu disciplinu.

Baskija je imala vlastitu vojsku

Autonomna baskijska vlada organizirala je vlastite oružane snage poznate kao Euzko Gudarostea, koje su djelovale relativno neovisno od ostatka republikanske vojske. Vojska je formirana pod vodstvom baskijskog predsjednika Josea Antonija Aguirrea, a činili su je baskijski nacionalisti, lokalni socijalisti, komunisti i anarhisti.

Dok su republikanske snage u ostatku Španjolske često provodile antiklerikalni teror i palile crkve, u Baskiji je katolička vjera bila potpuno zaštićena. Baskijska vojska imala je svoje vojne kapelane, a mise su se redovito služile na bojištu.

Rat je izazvao ogroman egzodus u Francuskoj

Egzodus u Francusku, poznat pod nazivom La Retirada (Uzmicanje), bio je masovni bijeg gotovo pola milijuna republikanskih vojnika i civila koji su u zimi 1939. godine potražili spas od nadirućih fašističkih snaga generala Franca. Nakon što je frankistička vojska u siječnju 1939. godine zauzela Barcelonu, republikanski front u Kataloniji potpuno se slomio.

Stotine tisuća prestrašenih ljudi krenulo je u panično povlačenje prema francuskoj granici, danima pješačeći preko snijegom zametenih Pirineja na temperaturama ispod nule, bježeći pred bombama njemačkih i talijanskih zrakoplova koji su napadali kolone.

Francova vješto održavana neutralnost tijekom Drugog svjetskog rata

General Francisco Franco uspio je održati Španjolsku izvan Drugog svjetskog rata zahvaljujući vještoj taktičkoj igri, prevelikim zahtjevima koje je postavio Adolfu Hitleru i katastrofalnom gospodarskom stanju vlastite zemlje. Franco je za ulazak Španjolske u rat tražio ogromne količine hrane, goriva i modernog naoružanja koje Njemačka nije mogla isporučiti.

Pored toga, tražio je predaju golemih kolonijalnih teritorija u Africi poput francuskog Maroka i dijelova Alžira, što je Hitler odbio kako ne bi isprovocirao višijevski režim u Francuskoj. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, Franco se odužio Hitleru poslavši mu 45.000 pripadnika tzv. Plave legije u borbi protiv Sovjeta na Istočnom frontu.

Inspiracija za najpoznatiji antiratni simbol

Slika Guernica, nazvana po istoimenom baskijskom gradu koji je stradao u bombardiranju, nije samo najpoznatije umjetničko djelo posvećeno Španjolskom građanskom ratu, već i najmoćniji antiratni simbol u povijesti čovječanstva. Slika Pabla Picassa je nastala kao izravan odgovor na stravičan zločin i postala je vječni krik protiv užasa rata. Međutim, Picasso tijekom rata nikada nije posjetio Guernicu, a svoju inspiraciju je dobio iz novinskih izvješća i fotografija.