Županijski sud u Velikoj Gorici objavio je danas obrazloženje odluke kojom je zbog zastare odbačeno izručenje Zdravka Mustača Njemačkoj, a za razliku od zagrebačkoga, velikogorički sud smatra da je zastara po domaćem pravu obvezujući razlog za odbijanje izručenja čak i kad je riječ o kaznenom djelu za koje hrvatski zakon i Okvirna odluka Europskog vijeća o europskom uhidbenom nalogu isključuju obvezu provjere dvostruke kažnjivosti.
Izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda u četvrtak je odlučilo Njemačkoj izručiti Josipa Perkovića, kojemu se, kao i Mustaču, na teret stavlja da je kao dužnosnik jugoslavenske obavještajne službe pomagao u ubojstvu hrvatskoga političkog emigranta Stjepana Đurekovića, kod Muenchena 1983.
Obrazlažući tu odluku, vijeće zagrebačkog suda je odbacilo glavni argument Perkovićeve obrane da je u tom slučaju nastupila zastara, pojašnjavajući da se kod europskog uhidbenog naloga (EUN) postojanje zastare u domaćem zakonodavstvu niti ne mora ispitivati za kaznena djela navedena u katalogu EUN-a, među koja spada i ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
Pritom su se pozvali i na tumačenje Vrhovnog suda, koji je u slučaju Vukovarca optuženog za prijevaru u Sloveniji zaključio da nije relevantna zastara u Hrvatskoj, nego to što zastara nije nastupila u Sloveniji.
Samo dan kasnije, velikogorički sud donio je suprotnu odluku - da se Mustača ne izruči Njemačkoj, i to zato što je Đukrekovićevo ubojstvo u Hrvatskoj palo u zastaru.
Sudsko vijeće sastavljeno od triju sutkinja, Jadranke Kos, Ljilje Bebić i Gordane Paljevec, protumačilo je da se isključenje provjere dvostruke kažnjivosti odnosi isključivo na materijalnopravne pretpostavke za izručenje, ali da je država od koje se traži izručenje dužna provjeriti jesu li ispunjene procesne pretpostavke za predaju tražene osobe.
Ističu da Zakon o pravosudnoj suradnji s članicama EU u osam točaka navodi obligatorne razloge odbijanja europskog uhidbenog naloga, bez postavljanja iznimki koje bi se odnosile na kaznena djela koja su u katalogu Okvirne odluke pobrojana kao ona za koje se isključuje provjera dvostruke kažnjivosti.
Među tim razlozima je i zastara po domaćem pravu, upozorava Velikogorički sud, koji s kolegama u Zagrebu nije suglasan ni u tumačenju kada je nastupila zastara za Đurekovićevo ubojstvo.
Naime, u Perkovićevu slučaju zaključeno je da bi apsolutna zastara nastupila 2023., a zagrebački suci obrazlažu da je u trenutku Đurekovićeva ubojstva u Hrvatskoj na snazi bio Krivični zakon SFRJ koji je za kvalificirano kazneno djelo ubojstva, koje po činjeničnom opisu odgovara današnjem kaznenom djelu teškog ubojstva, bila propisana zatvorska kazna od 10 do 15 godina ili smrtna kazna, umjesto koje se mogla primijeniti i kazna zatvora od 20 godina, sa zastarnim rokom od 25 godina.
Zagrebačko sudsko vijeće izračunalo je da bi apsolutna zastara po tom zakonu nastupila nakon 50 godina, a da naknadnim izmjenama kaznenog zakonodavstva nije bilo promjena u apsolutnoj zastari za to kazneno djelo, sve do Kaznenog zakona koji je na snagu stupio 1. siječnja 2013., a po kojemu je propisana zastara od 40 godina pa bi ona za Đurekovićevo ubojstvo nastupila 2023.
Obrana Perkovića i Mustača, koje zastupa isti odvjetnik Anto Nobilo, ali i Državno odvjetništvo (DORH) tumače da je zastara nastupila još 1998., tumačeći da je ukidanjem smrtne kazne ukinuta i zamjenska kazna od 20 godina zatvora te da je do izmjena kaznenog zakona u veljači 1991. maksimalna kazna za teško ubojstvo bila 15 godina zatvora.
Sudsko vijeće u Gorici odbilo je takvo tumačenje zastare, a u obrazloženju tvrde da ukidanjem smrtne kazne nije ukinuta i 20-godišnja kazna zatvora za najteža kaznena djela pa tako ni zastarni rok od 25 godina, koji je istekao 28. srpnja 2008., kada je, smatraju, nastupila zastara za Đurekovićevo ubojstvo.
Sud je odbio Mustačev argument da u Njemačkoj ne bi imao pošteno suđenje. Mustač se pozvao na postupak u kojem je za Đurekovićevo ubojstvo osuđen Krunoslav Prates, tvrdeći da se presuda temeljila na lažnom iskazu Vinka Sindičića.
'Ničim tražena osoba nije dovela u sumnju da bi sud u Saveznoj Republici Njemačkoj postupao suprotno konvencijskoj praksi vezano za pravični postupak ili da ne bi poštivao odredbu čl. 6 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojim je regulirano pravo na pošteno suđenje', stoji u obrazloženju odluke sudskog vijeća u Velikoj Gorici.
Na odluku velikogoričkog suda DORH se može žaliti Vrhovnom sudu, no u tamošnjem Županijskom državnom odvjetništvu danas se nije mogla dobiti informacija hoće li se to doista i dogoditi.
Poručuju tek da će, ukoliko se na to odluče, žalbu podnijeti u zakonom propisanom roku, a neslužbeno se doznaje da je obrazloženje odluke tužiteljstvo podiglo još u petak te da se na nju mogu žaliti do danas u ponoć, što mogu učiniti i poštom.
