"Smatrala sam i prije nego je počelo suđenje da bi najbolje bilo povući obje tužbe, jer bi to bio znak sazrijevanja naših političara i društava, korak ka uspostavljenju ozbiljne regionalne saradnje", izjavila je za Hinu Biserko.

Po njezinoj ocjeni, ICJ je "kao što se i očekivalo, odbacio tužbe za genocid i jedne i druge strane".

"Dinamika raspada Jugoslavije u međunarodno pravnom okviru prodonijela je tome da se neki problemi s pravne točke gledišta tretiraju formalno. To prvenstveno važi za trenutak kada je Srbija odnosno SRJ postala država (27. travnja 1992) i postala potpisnica Konvencije o genocidu", prokomentirala je Biserko.

Rekla je da Zagreb i Beograd sada imaju veliku povijesnu obvezu.

"Na našim je elitama da sada odgovorno bez manipulacija u vezi sa ovom presudom otvore prostor povjesničarima i drugim stručnjacima da profesionalno i odgovorno tretiraju taj period, ne izostavljajući kontekst u kojem je vođen rat u Hrvatskoj", rekla Biserko.

Ona je napomenula da su se "najveći zločini u Hrvatskoj desili u jesen 1991. Vukovar, Dubrovnik, Zadar", te da je sud "donio zaključak da je došlo do velikih zločina i da je JNA zajedno sa srpskim snagama djelovala sa namjerom da stvori entitet s ciljem da bude dio homogene srpske države".

"Oluja je očigledno tretirana kao legitimna vojna operacija koja nije imala genocidne namjere ali i da je tokom nje došlo do zločina", ocijenila je Biserko.

Ona kaže i da je ICJ uputio obje države "na daljnju međusobnu suradnju, pogotovo u pronalaženju još oko 1000 nestalih osoba za koje Hrvatska tvrdi da o njima dosje ima JNA, odnosno vojska Srbije", te procesuiranje ratnih zločina.

"Imajući u vidu da su međusobne tužbe za genocid često bile okidač za podizanje tenzija izmedju Zagreba i Beograda, ova poresuda ICJ-a trebala bi otvoriti perspektivu dijaloga i rješavanja svih otvorenih problema", ocijenila je Biserko.