Bio je to dupli pas koji su Viktor Orbán i Aleksandar Vučić već bezbroj puta odigrali: po principu 'ti meni - ja tebi', ciklički prateći šizofreni ritam izvanrednih izbora u Srbiji, u svakoj kampanji 'veliki brat' iz Budimpešte bio je uz njega. Bilo da treba mahati duhovima koji na beogradskom kolodvoru Prokop ispraćaju magove autokracije u tada nepostojeći superbrzi vlak Beograd – Budimpešta, koji i nakon što su Kinezi završili prugu svako malo iskače iz tračnica, bilo da treba disciplinirati Savez vojvođanskih Mađara hrpom forinti iz mađarskog proračuna, bilo da treba izvesti sumnjivu transakciju kojom bi Naftna industrija Srbije uz pomoć MOL-a izbjegla ruske sankcije, Orbán je uvijek bio pri ruci.

A sada, kad je Orbánu teško, došlo je vrijeme za vraćanje dugova. I to još jednom histeričnom PR operacijom: na Uskrs, dok čak i burna kampanja u Mađarskoj miruje, u srpske provladine medije puštena je informacija o navodnoj četiri kilograma teškoj eksplozivnoj napravi pronađenoj u vojvođanskoj ravnici, uz plinovod Turski tok. Riječ je o jednom od alternativnih putova kojima kaspijski plin stiže u Mađarsku nakon što je Ukrajina prekinula cjevovod s kojeg se Orbán, prkoseći sankcijama EU-a, napajao tim ruskim energentom. Odmah je sazvao vijeće za nacionalnu sigurnost, nakon što je mjesecima forsirao narativ o ukrajinskoj diverziji koja bi čak dovela do njegova atentata, a kod oporbe – kako srpske, tako i mađarske – počela je bubriti priča o smišljenom potezu s ciljem otkazivanja izbora uoči kojih aktualni mađarski premijer ne stoji nimalo dobro.

Orbánu se sustav raspada pred očima

Csaba Pressburger, novinar i analitičar iz Novog Sada dobro upućen u mađarsku politiku, osobito u veze između mađarskog i srpskog režima, ocjenjuje da debakl ove operacije ukazuje na raspad sustava u najužem obavještajnom krugu oko Orbána.

'Danima prije incidenta brojni eksperti u mađarskom javnom prostoru govorili su o mogućnosti napada na kritičnu infrastrukturu uoči izbora. Stručnjak za Rusiju, András Rácz, čak je vrlo konkretno napisao da bi se takav napad mogao dogoditi u Srbiji, čime je praktično unaprijed razotkrio ovu slabu i neuvjerljivu inscenaciju. Takve informacije mogle su doći isključivo iz obavještajnih krugova, što ukazuje na to da su procesi erozije već započeli i unutar najužeg sigurnosnog okruženja Viktora Orbána. Ovo se proteklih tjedana moglo naslutiti i u redovima policije i vojske', kaže Pressburger.

Orbánovu rusku igru ne igra više čak ni Vučić

Incident kod Kanjiže tako djeluje kao posljednji trzaj režima na odlasku, po svemu sudeći iniciran u ruskim tajnim službama, čiji je doprinos Orbánovoj kampanji evidentan. Istraživački novinar Szabolcs Panyi već mjesecima upozorava da je u Budimpešti odnedavno stacionirana baza ruskih vojnih obavještajaca iz službe GRU, zbog čega ga je Orbánov režim i službeno proglasio stranim špijunom. Sugovornik tportala primjećuje da se čak i Vučić kroz Đuru Jovičića, direktora srpske vojne obavještajne agencije VBA, ekspresno ogradio od Orbánove tvrdnje da su za napad odgovorni Ukrajinci, što upućuje na to da ga je i srpski predsjednik otpisao nakon propale akcije.

'Iako cijela ova operacija djeluje kao zajednički rat ruskih, mađarskih i srpskih službi, treba primijetiti da je Vučić, usprkos bliskim odnosima, djelovao previše oprezno u pokušaju da izađe Orbánu u susret. U srpskim medijima vijest nije opstala ni 24 sata, a mađarska provladina propaganda pokušala je tu priču duže održati u fokusu javnosti, ali bez većeg uspjeha. Nije postojao realan temelj za tvrdnju da je riječ o pokušaju atentata na Orbána, a posebno za insinuacije da iza svega stoji Ukrajina, što je mađarska propaganda pokušala sugerirati', komentira Pressburger.

Nema više ratne babaroge

Orbánu je tako propao glavni trik koji ga je održao na vlasti čak 16 godina – identificiraj neprijatelja, udri po njemu svim raspoloživim sredstvima i stvori u društvu atmosferu ekstremne tenzije koja bi lojalne patriote u velikom broju izvela na birališta. Oni bi, dakako, svi glasali za 'velikog brata', bez kojega u Mađarskoj ništa ne ide, a on se ovoga puta više nego ikad naslonio na Donalda Trumpa. Američki predsjednik se tako posredstvom svog medija za potpirivanje konzervativnih revolucija, potpredsjednika J.D.-ja Vancea, koji je u samom finišu kampanje posjetio Budimpeštu, čak i uključio u završni skup Fidesza.

Ništa od toga nije promijenilo trend istraživanja prema kojima je Orbán 'na putu prema dolje', a njegov protivnik, stranka Tisza na čelu s Péterom Magyarom, prijeti pomesti izbore s čak dvotrećinskom većinom.

Magyaru u fokusu - svakodnevni problemi građana

'Orbán je na prethodnim izborima vrlo uspješno koristio retoriku zastrašivanja povezanu s rusko-ukrajinskim ratom, baš kao što je ranije naglašavao migrantsku prijetnju. Njegovi stratezi su pretpostavili da će ta taktika ponovo dati rezultate. Istovremeno, bilo mu je važno da i ovoga puta pronađe vanjskog neprijatelja (kao ranije Sorosa, migrante, woke ideologiju, Bruxelles itd.) kojim bi skrenuo pažnju s unutrašnjih problema – ekonomske stagnacije, pogoršanja javnih usluga i sistemske korupcije.

Međutim ovoga puta ta strategija nije dala željen efekt. S jedne strane, Fidesz se sada suočava s više konsolidiranim i fokusiranim protivnikom nego 2022. godine, kada je opozicija bila fragmentirana i bez jasne vizije. S druge strane, rat više nema isti psihološki efekt kao na početku – birače više nije moguće masovno zastrašiti pričama da bi u slučaju pobjede opozicije mađarski muškarci završili na ukrajinskom frontu', kaže Pressburger te precizira da je Magyar do ovog uspjeha stigao stavljajući u središte kampanje teme koje je vlast pokušavala potisnuti: svakodnevne probleme građana.

'Pritom je Magyar vješto izbjegavao reagirati na svaku temu koju je nametala vlast, čime je spriječio gubitak kontrole nad narativom. Dosljedno se držao vlastitih tema, pa je u posljednjih godinu dana upravo njegova agenda u velikoj mjeri dominirala javnim prostorom, što predstavlja novinu u odnosu na prethodnih 15 godina, kada je Fidesz gotovo u potpunosti kontrolirao politički diskurs', dodaje Pressburger.

Ali tko je taj Péter Magyar i što zapravo hoće?

Iako već dvije godine praktički iskače iz paštete, a Bruxelles mu se veseli kao mesiji koji će konačno riješiti trenutno najveći europski problem koji su nesposobni riješiti sami, sam Magyar je izvan Mađarske i dalje velika enigma. Čini se pritom da je obiteljski predodređen za politiku: njegov djed Pál Erőss bio je sudac koji je vodio popularni televizijski program o pravnim pitanjima dok mu je praujak Ferenc Mádl bio predsjednik Mađarske od 2000. do 2005. godine. Nekako prikladno je stoga to da je i njegovu političkom usponu kumovala stanovita obiteljska situacija.

Naime bivša ministrica pravosuđa i bivša Magyarova supruga Judit Varga postala je žrtveni jarac afere iz 2024. godine, a izazvalo ju je pomilovanje muškarca osuđenog za zataškavanje slučaja seksualnog zlostavljanja u dječjem domu. Iako je kasnije iz istog razloga ostavku podnijela i tadašnja mađarska predsjednica Katalin Novák, koja je osuđenog pomagača pomilovala, Magyar je iskoristio iznuđeni odstup bivše supruge kako bi raspalio po Orbánu govoreći da se 'skriva iza ženskih suknji'.

Samo dvotrećinska većina jamči demontažu sustava

Objavio je tada i niz snimki razgovora visokih državnih dužnosnika, a one upućuju na to da je Mađarska, kako je i posrnula ministrica Varga tada izjavila – mafijaška država. Uslijedio je niz velikih javnih skupova te se simboličkim smatra onaj u Budimpešti, održan 15. ožujka 2024., kad je baš na dan obljetnice početka Mađarske revolucije 1848. godine najavio osnivanje stranke. Lavina se nakon toga nezaustavljivo zakotrljala, no što konkretno Magyar nudi biračima osim nove, nekorumpirane Mađarske i boljeg imidža zemlje u očima EU-a? Naš sugovornik Pressburger tvrdi da za sistemsku promjenu imaju ljude i logistiku, fali im samo – stabilna dvotrećinska većina.

'Ključno pitanje je hoće li Magyarova prednost zbilja dostići ustavotvornu razinu jer bi samo takav ishod omogućio temeljnu demontažu sistema izgrađenog u proteklih 16 godina. Kadrovski potencijal za to, čini se, postoji. Iako je Tisza dugo djelovala kao one-man-show Pétera Magyara, danas to više nije slučaj. Stranci su se pridružile i ozbiljne figure iz poslovnog i diplomatskog svijeta, poput Istvána Kapitánya, bivšeg visokog menadžera u Shellu, koji se često spominje kao budući ministar ekonomije, ili Anite Orbán, diplomatkinje sa značajnim međunarodnim iskustvom. Oboje zastupaju jasno prozapadnu, euroatlantsku orijentaciju i kritičan odnos prema Rusiji', ocjenjuje Pressburger, a imao je uvid i u programske dokumente Tisze te tvrdi da u njima postoje razrađeni planovi za gotovo sve segmente društva.

Putokaz za Srbiju

No što ako Magyar ne uspije dobaciti do dvotrećinske većine? 'Morat će funkcionirati uz stalne opstrukcije Fidesza, u složenim međunarodnim okolnostima, uz ozbiljne ekonomske probleme i uz činjenicu da su ključne institucije i dalje u velikoj mjeri pod kontrolom kadrova prethodnog režima', zaključuje Pressburger.

Bilo kako bilo, za razliku od nedavnih izbora u Sloveniji, koji su zbog velikog broja malih stranaka doveli do pat-pozicije u kojoj niti tri tjedna nakon izbora nemamo ni naznaku sastava vlade, Mađarska je jasno odabrala dvostranački smjer. Ili Orbán ili Magyar, trećega nema – što je, ako se vratimo na početak priče, svojevrsni putokaz i za domino-efekt koji bi mogao dovesti do poraza Vučića u Srbiji. A možda i hrana za razmišljanje srpskim studentima, i dalje uvjerenima da je promjena moguća bez snažne figure ukorijenjene u realpolitiku.