Ako želite biti uvjereni u validnost nekog eksperimenta u znanosti, morate dobiti isti rezultat najmanje tri puta, a u politici morate dati vremena da se vidi sav utjecaj donesenih odluka i poteza. Recimo, šest mjeseci, koliko je manje-više prošlo otkako je 3. siječnja američki predsjednik Donald Trump u ekspresnoj vojnoj akciji svrgnuo Nicolasa Madura s vlasti u Venezueli te ga dovukao u New York, gdje mu se sudi zbog švercanja kokaina u SAD.

Te subote prvog vikenda ove godine razgovarali smo s Danielom Ferrerom, 31-godišnjim Venezuelcem hrvatskih korijena, koji u Lijepoj Našoj živi već 13 godina, napustivši rodnu zemlju po završetku srednje škole.

Tada je u razgovoru za tportal naveo da za Madurom neće žaliti, a iako je svjestan da SAD ima svoje interese u njegovoj zemlji, primarno vezane uz naftu, upozorio je da Venezuelci nisu uspjeli sami svrgnuti diktatora pa je vanjska intervencija očito bila potrebna. Kako tada, tako i pola godine kasnije, Ferrer i dalje živi u Hrvatskoj i uskoro se sprema na put u Venezuelu, a redovito komunicira s obitelji i prijateljima.

Maduro je otišao, ali ta južnoamerička zemlja još je uvijek daleko od demokracije jer je potpredsjednica Delcy Rodriguez preuzela vlast. Ferrer nam je u siječnju govorio da je ona jedna od osoba koje se također trebaju maknuti da bi se režim razmontirao, što se nije dogodilo.

'Ne bih rekao da smo optimistični, ali također ne bih rekao ni da smo pesimistični. Nismo izgubili nadu, ali u ovom trenutku izbori se čine kao jako daleka stvar', podijelio je u razgovoru za tportal svoje i raspoloženje među Venezuelcima s kojima razgovara.

Cenzura popušta, čekaju se izbori: Nema datuma, ali ni popisa birača u dijaspori

Američki državni tajnik Marco Rubio se 2. lipnja na saslušanju u Senatu također osvrnuo na Venezuelu, navodeći da ona mora proći kroz tri faze: stabilizaciju, oporavak i izbore. Međutim o datumu izbora ni tada, kao ni ranije u travnju, nije htio spekulirati, pozivajući na strpljenje jer treba vremena da se uspostave neovisni mediji, organiziraju političke stranke i formiraju nove izborne komisije.

Do tada pitamo našeg sugovornika je li se život u Venezueli u ičemu popravio, na što nam Ferrer odvraća da su stvari više-manje iste. Kada je posrijedi politička represija, istaknuo je neke pozitivne pomake.

'Neke stvari su krenule popuštati, poput kontrole medija. Sad se slobodnije govori o režimu nego što je bilo u vrijeme Madura, popušta cenzura i u zemlju se malo-pomalo puštaju strani novinari. Ali mislim da je to pritisak koji rade Amerikanci. Da bi se mogli provesti demokratski izbori, uz slobodu medija trebaju biti oslobođeni politički zatvorenici. Oslobođeno ih je oko 500, ali njih preko 400 još je u zatvorima. I naravno, za poštene i slobodne izbore potrebno je napraviti popis stanovništva. Kao što sam rekao prošli put, jedna od politika režima bila je i ta da većina nas Venezuelaca u inozemstvu nema ni osobnu iskaznicu ni putovnicu. Dakle treba se skupiti sva dijaspora iz Venezuele da bi mogla glasati i da bi je se pobrojalo', rekao je Ferrer.

Budući da Hrvatska nema diplomatske odnose s Venezuelom, otkrio nam je da je ranijih godina išao glasati u veleposlanstvo te države u Beču. Politička situacija sada je slobodnija, no Ferrer je upozorio i da su neki politički zatvorenici, poput bivšeg venezuelskog parlamentarca Juana Pabla Guanipe, bili pušteni iz zatvora pa onda ponovno oteti. U prošlom intervjuu govorio nam je i kako ga brine reakcija Colectivosa, bandi koje podupiru režim i praktički su ulični batinaši tamošnje vlade. Srećom, nasilje ovih bandi nije eskaliralo, no još uvijek nisu ni raspuštene.

Također, Venezuelu je shrvala priča Carmen Navas, majke koja je 16 mjeseci tražila svojeg sina, također političkog zatvorenika, a onda je 7. svibnja doznala da je preminuo u zatvoru godinu ranije. Naposljetku je i sama Carmen preminula, 10 dana nakon što je doznala istinu.

Kriminal ostao isti, struje sve manje: Negdje je nema i po 12 sati

Drugi aspekt koji je mučio Venezuelce bili su visoka stopa kriminala i nasilja, kao i nedostatak osnovnih potrepština poput hrane i lijekova.

Ferrer nam navodi da je situacija s hranom i razinom kriminala ostala praktički ista. Međutim kaže nam da su se sada 'nestanci struje drastično pogoršali', za što krivi generatore koji funkcioniraju na naftu, a oni trebaju popravke koji još nisu riješeni.

'Energetska mreža u Venezueli trebala bi proizvoditi oko 36 tisuća megavata, a sada je proizvodnja manja od 13 tisuća megavata (...) Ja sam ti iz male (savezne) državice Táchira na granici s Kolumbijom i ne samo u mojoj, nego u svim državicama dalje od Caracasa događaju se najveći nestanci struje. Zašto? Zato što će se u Caracasu, ako nema struje više od sedam ili osam sati, ljudi pobuniti i izaći na ulice, a u Caracasu se nalazi vlada. U državama daleko od centra struje nema po 11 ili 12 sati', opisao je Ferrer kako režim kalkulira s buntom građana.

Je li Machado ponizila Venezuelu s Trumpom?

Energetski sustav Venezuele očito treba modernizirati, a mi smo se s našim sugovornikom vratili na politiku. U siječnju nam je rekao da, prema kontaktima koje ima sa sunarodnjacima, dobitnica prošlogodišnje Nobelove nagrade za mir te čelnica venezuelske opozicije Maria Corina Machado uživa većinsku podršku u toj južnoameričkoj zemlji. Međutim Machado nije preuzela vlast, čak ni nakon što je američkom predsjedniku Donaldu Trumpu poklonila Nobelovu nagradu koju je osvojila, izazvavši poprilične kontroverze. Upitan je li to bilo svojevrsno poniženje Machado, Ferrer nam je ponudio svoje viđenje tog poteza navodeći da ne želi umanjivati njezine zasluge kao liderice opozicije.

'Trumpu je cilj dobiti Nobelovu nagradu za mir i ja čitam njezino poklanjanje te nagrade kao potez kojim bi pomogla venezuelskoj situaciji. No pokazalo se da ona nakon toga nije uzeta u obzir ni u kakvim odlukama, već Amerikanci sve vode preko Delcy Rodriguez. Mislim da Machado nije uzeta u obzir jer Amerikanci ne smatraju opoziciju ozbiljnom zato što su već imali posla s njima 2019. godine', rekao je Ferrer.

Pri tome se referirao na opozicijsku figuru Juana Guaidóa, kojeg su SAD i Europska unija 2019. godine priznali kao pravog pobjednika izbora u Venezueli te je čak dobio gromoglasan pljesak u američkom Kongresu. Ipak, nije srušio Madura, a pritom mu je popularnost u Venezueli samo padala. Općenito, Ferrer je istaknuo da je problem venezuelske opozicije to što nije ujedinjena.

Machado po svemu sudeći nije došla u tu fazu razočaranja i nepopularnosti te podrška građana, prema riječima našeg sugovornika, djeluje postojano. Ističe da je najbitnije da se nova nada za tamošnju demokraciju što prije vrati u svoju domovinu.

'Problem je u tome što Amerikanci prvo moraju garantirati njezinu sigurnost u državi. Mislim, da se razumijemo, kada je 2025. godine išla prosvjedovati protiv rezultata izbora na kojima je Maduro nezakonito osvojio vlast, bila je oteta nakon nekoliko sati. Zatim je pobjegla iz države', podsjetio je Ferrer.

Rodriguez na slobodi i bez sankcija: 'Režim igra na kartu vremena'

Dakle sada je Delcy Rodriguez, Madurova potpredsjednica, na čelu Venezuele, a SAD joj je čak ukinuo ranije nametnute sankcije. Ferrer je i u ranijem razgovoru upozorio da Maduro nije cijeli režim, već samo jedan čovjek, te je naveo da bi SAD, pored Rodriguez, morao maknuti i Diosdada Cabella (ministra unutarnjih poslova) i Vladimira Padrina Lópeza (ministra obrane). Od svih njih jedino je López maknut s pozicije ministra obrane te je sada dobio ministarstvo poljoprivrede i zemlje. Maknuli su ga tako s jedne pozicije, ali i dalje je u sustavu.

Ferrer za Rodriguez kaže da je 'prva diktatorica Južne Amerike' jer nije legitimno došla na vlast. No, ističe, ona nije jedini 'problematični Rodriguez' u Venezueli, a kada je riječ o trenutačnoj poziciji Madurovih saveznika, smatra da je potrebno strpljenje.

'Njezin brat Jorge Rodriguez sada je predsjednik venezuelskog parlamenta. Oko toga što su joj skinuli sankcije bitno je napomenuti da u slučaju koji se vodi protiv Madura u SAD-u, u koji su uključeni i njegov sin i Rodriguezi, oni nisu obuhvaćeni tim postupkom. I to je ono o čemu smo razgovarali prošli put, pitanju pravde. Koliko god razmišljali o tome je li pravedno ili ne to što je ona na vlasti i jesu li joj skinuli sankcije, mislim da nije pravi trenutak govoriti o tome. Kada se napravi demokratska tranzicija, onda možemo pozvati ekipu kao što su Rodriguezi da odgovaraju. Oni su u cijeloj toj diktaturi sudjelovali još od Chaveza', navodi Ferrer.

Pitamo ga stoga čini li se da se Rodriguez barem na neki način iskupljuje ljudima. Međutim on objašnjava da ne očekuje da bi Socijalistička stranka mogla pobijediti na poštenim izborima, već da trenutačno koriste otprije isprobanu kartu.

'A to je karta vremena – da Trumpova administracija prođe, da se stvari malo ohlade, da režim može nastaviti onako kako je radio do sada', procijenio je Ferrer čemu se nadaju venezuelski vlastodršci.

Svrgavanje kubanskog režima? 'To je dragulj međunarodne ljevice'

U međuvremenu, fokus svjetske javnosti odmaknuo se s Venezuele nakon što je Trump krajem veljače napao Iran, ubio tadašnjeg ajatolaha te neuspješno pozvao Irance na smjenu režima. U trenutku pisanja ovog članka još ostaje vidjeti kako će se održati potpisani sporazum između SAD-a i Irana te daljnji pregovori, a Trump u međuvremenu gleda i prema Kubi, kojoj također prijeti potencijalnom intervencijom.

Ferrer nam kaže da nije previše pratio situaciju u Iranu pa to ne bi komentirao. S druge strane, Kuba, socijalistička država na zapadnoj hemisferi, blizak je saveznik Venezuele.

'Mislim, ako pitaš bilo kojeg Kubanca, neće ti dati negativan odgovor na to pitanje, ali, kao i u Venezueli, tko će ostati na vlasti nakon tog režima', zapitao se Ferrer.

Dodaje i da bi posrijedi bila znatno teža operacija. Ne samo zato što nema opozicije, već i zbog 'priča', poput one da Kuba ima obilje doktora i sjajno zdravstvo, što se često čuje među pobornicima režima na tom otoku.

'Kuba je simbol, a fetišizirala ga je i romantizirala međunarodna ljevica koja se bunila i protiv promjene u Venezueli, makar s distancom jer su se s godinama udaljili od Madura zbog svega što je napravio. No Kuba je taj dragulj, utopistički otok koji dobro funkcionira u njihovim očima i znatno je teže medijski to izvesti. Mislim da i Rubio, koji je podrijetlom Kubanac, shvaća situaciju i zato SAD s Kubom nije naglo postupio', smatra Ferrer.

Bi li ponovio ovih šest mjeseci? '3. siječnja bio je ispravan'

Nije sigurno hoće li SAD krenuti na Kubu, no do tada će vojna operacija u Venezueli biti odavno završena. Vojna, ne i politička, jer još se uvijek iščekuju izbori, sloboda i konačno funkcionalna, pravedna i demokratska država.

Sloboda govora je porasla, opskrba strujom se pogoršala, a pitanje hrane i kriminaliteta više-manje je nepromijenjeno. Pitamo našeg sugovornika je li se sve to isplatilo. Da ima čarobni štapić i zna kako će se rasplesti situacija pola godine nakon uhićenja Madura, bi li sve to pustio ili pak zaustavio?

'Mislim da je to bilo potrebno jer ovaj režim ne može biti maknut u jednom danu. Nastao bi potpuni kaos i ne bismo znali je li lijek bio gori od same bolesti. Tako da u perspektivi smatram da je ono što se dogodilo 3. siječnja bilo ispravno', zaključio je Ferrer.