NASA slikama i tekstom slavi hrvatsku buru

Hrvatska bura nadaleko je poznat fenomen. Senjani su već odavno najavili da će joj posvetiti muzej i od nje napraviti brend koji će biti poznat u svijetu, no ako je suditi po činjenici da joj je NASA ovih dana posvetila cijeli tekst i interaktivnu svemirsku fotografiju, moglo bi se reći da je ona to već postala

Na stranicama Earthobservatoryja autor teksta piše da 'dinarske Alpe' slijede dugu hrvatsku obalu Jadrana poput izvinute kralježnice. Ovaj visoki lanac s vrhuncima koji dosežu i do 1831 metar te s golim obroncima predstavlja dramatičnu pozadinu obalnih turističkih odredišta.

No Dinaridi nisu samo lijepa prirodna kulisa, već su i bedem koji obalama osigurava blagu mediteransku klimu te suha i sunčana ljeta. Odmah s druge strane lanca u zaleđu nalaze se neka od najhladnijih i najvlažnijih mjesta u Hrvatskoj.

Tekst ističe kako se ova uloga planina, posebno Velebita, odlično može vidjeti na njihovoj interaktivnoj fotografiji (koju možete pogledati na ovom linku, ali i u fotogaleriji gore, no bez interaktivnosti). Slika je sastavljena od dvije fotografije – jedna je nastala 11. prosinca 2013, a druga 27. listopada 2014. Na drugoj se jasno vidi kako je Velebit zarobio guste oblake i zadržao ih iznad unutrašnjosti zemlje. Dok u Lici godišnje pada oko 1600 mm kiše pa je vegetacija gusta, obronci okrenuti obalama uglavnom su goli ili pokriveni makijom.

Autor ističe da stanovnici priobalja, poput ostalih na Sredozemlju, imaju različite nazive za svaki mogući vjetar koji ondje puše. No među njima posebno se ističe bura, silovit sjeveroistočni vjetar koji šiba obroncima Dinarida i dostiže brzine od preko 250 km na sat.

Meteorolozi su ranije mislili da je bura topografski silazan vjetar tjeran temperaturama. Međutim u posljednjih tridesetak godina studije su pokazale da se najsnažniji vjetrovi stvaraju lomljenjem vala vjetra preko planina, odnosno rotacijskom turbulencijom koja nastaje kada planinski vrhunci presjeku zračne struje.

Prve analize o takvoj vrsti turbulencije objavio je još 1889. hrvatski meteorolog i seizmolog Andrija Mohorovičić.

Bura, kaže autor, samo ponekad sa sobom nosi oblake i tada se naziva tamnom ili škurom burom. No ona je mnogo rjeđa od tzv. vedre bure bez oblaka.

U svoje vrijeme Mohorovičić je zapisao da su 'oblaci čudna stvorenja koja treba uhvatiti kada se pojave, a ne kada bismo to mi htjeli'.

Na sreću danas postoje snimke iz zraka i satelitske fotografije visoke rezolucije koje u kombinaciji s računalnim modelima omogućuju sofisticirane studije bure.